Obrazovanje i naučna politika - dostizanje 1Foto: Božidar Petrović / Fonet

Poslednjih godina interesovanje za obrazovanje je znatno uvećano i ovaj društveni segment sve više zauzima centralno mesto, ne samo kod nas, nego svuda u svetu.

Došlo je do ogromnih promena, posebno u razvoju nauke i tehnologije, a škole još uvek podsećaju na one iz XIX veka, a nas evo u XXI veku. S druge strane, u onim zemljama u kojima je na vreme uočen značaj obrazovanja i znatno povećana ulaganja (na primer Kina, Finska, Turska) postižu se izuzetni rezultati u privrednom, naučnom i društvenom razvoju. Za to vreme kod nas već decenijama još uvek figurira dilema da li je obrazovanje potrošnja ili investicija. Često pominjem posetu jedne visoke delegacije Ministarstva prosvete Angole Matematičkoj gimnaziji. Predstavnici ove relativno mlade, a prebogate afričke zemlje govorili su o velikim ulaganjima koje spremaju za obrazovanje i svom planu da za dvadesetak godina dostignu i prestignu evropske države.

Ponekad kao da izgubimo iz vida da se današnji đaci školuju da bi radili u periodu do 2070. ili 2080. godine. Koliko će tu biti novih područja rada i zanimanja! Pomenuću samo nekoliko zanimanja, koja su danas aktuelna u razvijenim zemljama, a pre petnaestak godina uopšte nisu postojala: menadžer društvenih komunikacija, specijalista za korišćenje dobre prakse, koordinator za brigu o starijoj populaciji, menadžer za održivost razvoja… Svima je jasno da su reforme u obrazovanju neophodne, ali one na našim prostorima nisu baš popularne. Najveći protivnici promena su oni koji su stekli neke, makar i male pozicije. Kao da školstvo postoji zbog njih, a ne zbog generacija učenika. Reforme jesu često skupe i nefunkcionalne. Međutim i kada se plasiraju funkcionalni i razvojni modeli, kao što je „dualno obrazovanje“, svedoci smo da se ovde nailazi na početne teškoće i otpore. Reforme u obrazovanju moraju da budu kontinuirane, a obrazovanje mora da bude celoživotno. Ovo naročito važi za nastavnike u školama.

Uopšte nema sumnje da su naša deca talentovana i da taj potencijal jeste najveći resurs Srbije. Međutim, taj talenat treba otkrivati i negovati. Drugim rečima, neophodni su veliki rad i stalna ulaganja. A zar upravo „odliv mozgova“ nije i najbolji dokaz kakvu decu imamo? I koliko god mi bili ponosni na tu našu mladu i talentovanu decu ostaje večita tema stvaranje uslova za povratak. Moj utisak jeste da se na tome malo radi. Podsetimo se ovom prilikom najsvežijeg primera nekadašnje učenice Matematičke gimnazije Magdalene Đorđević. Nakon završetka Fizičkog fakulteta u Beogradu Magdalena je doktorirala na Univerzitetu Kolumbija i posle 10 godina odlučila da se sa suprugom, takođe mladim naučnikom, vrati u Srbiju i nastavi da radi u Institutu za fiziku. Nedavno je, kao jedna od dvanaest evropskih naučnika dobila ERC grant u visini od 1.350.000 evra za dalje istraživanje kvarkova. Iako joj je ovaj grant omogućavao da svoje istraživanje nastavi na bilo kom svetskom univerzitetu, Magdalena je odlučila je da svoj rad nastavi u Srbiji uz dalji razvoj domaće infrastrukture i angažovanje domaćih stručnjaka i saradnika. Sa druge strane siguran sam i da bi naši univerziteti mogli da na komercijalnoj osnovi obrazuju veliki broj stranih studenata, umesto da naši srednjoškolci hrle u inostranstvo. Mi imamo odlične profesore, opremljene laboratorije i studentske domove, a takođe i mogućnost da ponudimo niže cene školovanja. Boravak u Srbiji tih mladih ljudi po ovom osnovu, između ostalog doprineo bi razvoju i mnogih drugih privrednih grana.

Veliku šansu za razvoj, a naročito biznisa kod nas, pruža odškolovani i kvalifikovani mladi kadar u oblasti programiranja i računarstva. Naši informatičari, radeći u Srbiji, već su zauzeli svetski priznate pozicije i ostvaruju velike prihode, kako za sebe, tako i za svoju zemlju. Stoga, neophodno je razvoju u ovoj oblasti pružati mnogo veću podršku, a koliko god bili sentimentalni prema klasičnom obrazovanju, moramo priznati da nemamo ni dovoljno vremena ni novca da bismo zanemarivali nauke XXI veka, pre svega matematiku. Iza nas je vreme faktografskog učenja, a neophodan je pristup koji će razvijati logiku, kombinatoriku i racionalnost. Na žalost moram da priznam da u ovom trenutku dobar deo nastavnika nije još uvek spreman za promene koje se od njih očekuju i da je neophodno da se mnogo više pažnje posveti njihovom stručnom usavršavanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari