Od ovakvih knjiga ozbiljne države prave studije za međunarodnu javnost 1

U okviru Biblioteke „Koreni“, u kojoj se štampaju fototipska izdanja iz Srpskog etnografskog zbornika, kao i studije o poreklu srpskih porodica, njihovim migracionim kretanjima i običajima, Službeni glasnik objavio je prvu od četvorotomne knjige o Metohiji.

To je deveta od 13 planiranih knjiga Biblioteke „Koreni“ posvećenih južnoj srpskoj pokrajini i sadrži najstarije naučne studije i zabeleženu etnografsku građu o ovom prostoru, dok su u drugom tomu „Metohija 2“, koji bi trebalo upravo da izađe iz štampe, obrađeni predeli Metohijskog Podgora, Prekoruplja, Reka i Rugove, sa naseljima koja pripadaju opštinama Peć, Istok, Klina i Dečani.

Istoričar Borisav Čeliković, urednik Biblioteke Koreni, u razgovoru za Danas najavljuje da bi do Vidovdana trebalo da bude odštampana i „Metohija 3“, koja će sadržati studije o predelima Prizrenskog Podgora, Podrime, Hasa i Žura, sa naseljima opština: Prizren, Orahovac, Suva Reka i Đakovica.

– Poslednja knjiga „Srpska Metohija – Vertikala zla“ doneće studiju sa izvornom građom o vekovnom kontinuitetu nasilja, terora i genocida Arnauta nad Srbima u Metohiji u 19. i 20 veku, pojedinačno za svako naselje. Uz ranije objavljene knjige ceo prostor Kosova i Metohije zaokružićemo u knjizi „Raška“, u kojoj će biti obrađena preostala naselja koja pripadaju opštinama Kosovska Mitrovica, Zvečan i Leposavić – objašnjava Čeliković.

* Koliko se danas kod nas, ne samo u stručnim krugovima, poznaje prostor Metohije, čiji je čak i naziv „žrtva“ raznih političkih projekata – bio je izbrisan iz Ustava, sveden na besmisleni „Kosmet“, pod protektoratom UN pretvoren u „zapadno Kosovo“, kosovski Albanci insistiraju na „Dukađinu“?

– O Metohiji se u široj javnosti zna, ali ne dovoljno i srazmerno njenom značaju u srpskoj istoriji. Komunistička ideologija nije videla Metohiju kao deo Srbije već Albanije. To je stav koji Dimitrije Tucović zastupa u svojoj brošuri „Srbija i Albanija. Prilog kritici zavojevačke politike srpske buržoazije“, a to je i stav rezolucija Kominterne, Komunističke partije Jugoslavije i AVNOJ-a, što potvrđuje i zabrana povratka Srba naseljenika na Kosovo i Metohiju nakon Drugog svetskog rata. Po komunistima, srpska i crnogorska vojska 1912. nisu oslobodile, nego osvojile Kosovo i Metohiju. O pogromu nad Srbima u Metohiji tokom Drugog svetskog rata nije snimljen nijedan film koji bi upoznao širu javnost sa stradanjem. Današnje stanje na Kosovu i Metohiji je pobeda komunističke i velikoalbanske ideje, koje su bile identične, nad srpskom. Njima nije bilo u interesu da se širi znanje u narodu o Metohiji kao kolevci srpstva. A sve se dešavalo postupno i osmišljeno.

* Većina antropogeografskih i etnografskih istraživanja i tekstova u ovoj prvoj knjizi objavljena je pre Drugog svetskog rata. Šta je sa posleratnim istraživanjima i da li ih je uopšte bilo?

– Prema zamišljenoj koncepciji, ovu knjigu sačinjavaju studije koje se odnose na čitav prostor Metohije, a većina njih napisana je pre 1941. godine. Tu nedostaje jedino studija Milisava Lutovca o Metohiji. To je u stvari njegova doktorska disertacija odbranjena na Sorboni 1935. i objavljena iste godine u Parizu na francuskom jeziku, a do danas nije prevedena. U Kraljevini Jugoslaviji mnoge institucije – poput Srpske kraljevske akademije i Filozofskog fakulteta u Skoplju, kao i zadužbine i pojedinci, podsticali su i finansirali istraživanja Metohije i rezultati toga su bili vidni. Nažalost, sve je to prekinuto sa propašću Kraljevine u Aprilskom ratu 1941, kada su srpska naselja većinom popaljena, a srpski narod proteran, kao i juna 1999. godine. Komunističke vlasti, u skladu sa svojom nacionalnom politikom, nisu imale interes da nastave sistematična istraživanja, tako da je sve prepušteno pojedincima koji su bili retki. Međutim, većina od njih se trudila da radovima da ideološki pristup u kome se kritikovala srpska buržoazija, isticao novouspostavljeni poredak i vrline Arnauta. Možda su za to najbolji primer doktorska disertacija Milovana Radovanovića o Prizrenskom Podgoru i njegova studija o varošici Istok. Da nisu sredinom druge polovine 20. veka preuzeta onomastička istraživanja pod rukovodstvom Svetozara Stijovića, a uz punu institucionalnu podršku Instituta za srpski jezik SANU, odnosno Pavla i Milke Ivić, u kojima je između ostalog zabeleženo poreklo srpskih porodica u Metohiji, sačuvano predanje o srpskim Korenima u Metohiji ne bi autentično bilo zapisano. Te studije čine osnovu druge i treće knjige posvećene Metohiji.

* Šta su najvažniji zaključci i poruke ovih istraživanja i koliko su ona važna za razumevanje današnjih kosovskometohijskih (ne)prilika?

– Pre svega ovo je kraj koji je u srednjem veku predstavljao središte srpske države i crkve – Prizren i Peć, u kojem su podignuti manastiri koji se nalaze na listi zaštićenih remek-dela svetske kulturne baštine Uneska: Bogorodica Ljeviška, Visoki Dečani i Pećka patrijaršija, a pored njih veliki broj mesta od istorijskog i kulturnog značaja. Turski katastarski popisi vršeni tokom 15. i 16. veka svedoče da su naselja na prostoru Metohije bila gotovo isključivo naseljena Srbima. Tek nakon Velike seobe 1690, kada se sa patrijarhom Arsenijem Trećim Čarnojevićem, sa prostora Metohije pred turskom vojskom povlači veliki deo srpskog stanovništva, dolazi do masovnijeg prodora i naseljavanja Arnauta koje je bilo praćeno nasiljem nad preostalim Srbima. Zabeležena svedočanstva svedoče da nasilje Arnauta traje u kontinuitetu do današnjih dana. Srbi su zaštitu u Metohiji imali samo u periodu kada su imali svoju državu. Sadašnje stanje ne samo u Metohiji, već i u celoj južnoj srpskoj pokrajini posledica je velikoalbanske i komunističke politike kontinuiteta. To ćemo pokazati na izvornom materijalu u knjizi „Srpska Metohija – Vertikala zla“.

* Da li se neko od srpskih pregovarača interesovao za ova Glasnikova izdanja?

– Meni ta činjenica nije poznata. Biblioteka „Koreni“ je prepoznata u naučnim krugovima i kod pojedinaca zainteresovanih za poreklo i etnička kretanja.

* Da li se u Službenom glasniku razmišlja o prevođenju ovih knjiga o KiM na svetske jezike i slanje u važne strane administracije, koje kreiraju međunarodnu politiku i nacionalne biblioteke?

– Mislim i da knjige u ovakvom obliku ne bi imalo efekta prevoditi, već angažovati naučnike i istraživače da na osnovu njih napišu studije namenjene međunarodnoj javnosti. To inače rade ozbiljne države.

Od Stare Srbije i Makedonije do predeonih celina

– Prva knjiga o KiM koju smo objavili bila je „Stara Srbija i Makedonija“, čiju osnovu čine Cvijićeva istraživanja ovog prostora, kao i studije drugih istraživača napisane pre Drugog svetskog rata o etničkim prilikama, širenju Arnauta i arnaućenju, kolonizaciji, etnografskim osobenostima. Niz su nastavile knjige posvećene predeonim celinama: „Kosovsko Pomoravlje i Kačanik“, „Sirinić, Sredska, Gora i Opolje“, dve knjige posvećene su predelu Kosova, sa 258 naselja koja administrativno pripadaju: Prištini, Lipljanu, Uroševcu, Kosovom Polju, Obiliću, Štimlju, Kačaniku, Gnjilanu, Novom Brdu, Kosovskoj Mitrovici i Vučitrnu. Objavili smo knjige „Drenica i Lab““Kopaonik, Župa, Rasina“, „Stari Kolašin, Rožaje, Štavica“ – nabraja Borisav Čeliković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari