Izložbom digitalnih printova fotografija koje su krasile naslovne strane popularnih ilustrovanih beogradskih časopisa – Duga, Ilustrovana politika, NIN, kao i specijalizovani ženski i sportski časopisi Praktična žena, Bazar, Žena danas, Sport i svet i Tempo – istoričarka umetnosti Andrijana Ristić započela je pionirski poduhvat u oblasti istraživanja popularne kulture i njenih obrazaca kroz prizmu vizualizovane vesti.

Odabrane ilustracije, izložene od sinoć u Narodnom muzeju u Zrenjaninu, prema njenom tumačenju, predstavljaju najbolje vizuelno svedočanstvo političke, društvene i kulturne stvarnosti od 1945. do 1980. godine, kao i promena koje je društvo trpelo. U prvim godinama nakon Drugog svetskog rata, naslovnice su pokazatelj režimske agitacije i propagande, da bi već od ranih pedesetih godina u sve većoj meri bile pokazatelj društvenih promena, relativne liberalnosti jugoslovenskog režima i interesovanja publike, objašnjava Andrijana Ristić.

– Dugogodišnjim bavljenjem dokumentarnom fotografijom shvatila sam da su naslovne strane jedna vrsta idealne građe ovog perioda socijalizma, jer je to tada bio jedini vizuelni medij tako masovno prisutan na tržištu. Nikada nije bilo svejedno šta će se naći na naslovnoj strani, naročito ne tada jer su promene u društvu, u unutrašnjoj i spoljnoj politici, imale svoj odraz u štampi, koja je bila i sredstvo propagande za mobilizaciju preobražaja. Naslovne strane kao vizualizovana vest, trend ili propaganda mogu se posmatrati kao smisaona celina u širem političkom, društvenom i kulturnom kontekstu. One predstavljaju ogledno polje za eksperimentisanje i povremeno su pokazatelj popustjivosti režima i pomeranja granica ponašanja – objašnjava Ristić.

Obimnu, zapravo, preobimnu građu autorka je svela na najreprezentativnije uzorke naslovnica, ukupno 130 digitalnih printova fotografija za naslovne strane, a građu su pružili fondovi Muzeja primenjene umetnosti, Univerzitetske biblioteke, Biblioteke grada Beograda i privatna kolekcija Miloša Jurišića. Hronološki okvir istraživanja obuhvatio je zaokruženu vremensku celinu od 1945. do 1980. godine, obeleženu političkom vladavinom Josipa Broza Tita i KPJ, kasnije SKJ pod njegovim direktnim uticajem, dok je geografski okvir Beograd, kao glavni grad tadašnje Jugoslavije i ogledalo cele zemlje.

– Štampa je svakako doživela bum u ovom periodu. Ako analiziramo politički kontekst, poruke koje je štampa počela posle rata da donosi donele su potpuni raskid sa dotadašnjim tretiranje štampe kao masovnog medija. Novine postaju deo državne propagande i za razliku od perioda Kraljevine Jugoslavije, kada su najpopularnije teme bile praćenje izbora za najlepšu devojku, modu i odevanje, bave se obnovom zemlje. Taj period je potpuno ideološki obojen, novine su pod kontrolom Agitpropa, državnog tela za kontrolu štampe. Sve je usmereno na oblast unutrašnje politike, državu i njenu obnovu i to je bila prva masovna poruka koja je bila prisutna u svim temama – radnici, novi industrijski objekti, masovna okupljanja, rezultati prvog petogodišnjeg plana. Obične životne radosti i popularna kultura vratiće se kasnije na naslovne strane, kao što će i izbor za mis biti obnovljen tek šezdesetih godina. Najveći uticaj stiže iz inostranstva, preko kulture, konkretno filma i muzike. Tu se pojavljuje i ta značajna razlika u odnosu na današnju štampu, jer je kultura u toj štampi imala mnogo važnije mesto nego što je to danas, bila je informativnija i moglo je puno toga da se nauči, naročito mlađa populacija – objašnjava Ristić.

Uticaj zapadnih medija, filma, potrošačke kulture i muzike očituju se u domaćoj štampi nakon 1955. godine.

– Beogradska ilustrovana štampa pratila je uspon popularne kulture, donoseći mnoštvo sadržaja iz oblasti mode, filma, muzike, televizije, ali i reprodukujući fotografije filmskih i muzičkih zvezda na naslovnim stranama. One su zamenile fotografije zaslužnih radnika i udarnika, predstavljajući drugačiji tip uzora, što je bio rezultat popularnosti, a ne političkog diktata, smatra Ristićeva. Slobodno vreme, kao preduslov za zabavu i popularnu kulturu, predstavlja jednu od tema na naslovnim stranama ilustrovane štampe i na simboličan način oslikava bezbrižnost svakodnevice. Razvoj popularne kulture pod zapadnim uticajem vlast je tolerisala i kontrolisala, povlačeći granicu sa prihvatljivim u društvenoj stvarnosti. Beleži se prodor erotskih sadržaja u štampu, komercijalizacija seksa, a promene u privredi i načinu finansiranja štampe vodiće većem praćenju ukusa publike i prodiranju tema iz domena popularne kulture i na naslovne strane, svojevrsnoj vesternizaciji društva i stvaranju novog ukusa. Ubrzani razvoj televizije usmerava štampu ka tržišnom poslovanju, što istovremeno prati preoblikovanje kulta Josipa Broza Tita i revolucionarnih tekovina, koje zapravo nikada nisu napuštene – kaže Ristić.

Drug Tito u hotelu „Karmen“ na Brionima, Duga, br. 346, 1952. Početkom pedesetih vidljiva je promena u načinu prikazivanja Tita. Dok se u prvom periodu nije odstupalo od staljinskog obrasca, sada se Tito sve češće prikazuje u jednostavnim aktivnostima umesto za govornicom. Fotografija Josipa Broza Tita na hotelskoj terasi tokom godišnjeg odmora, jedna je od onih koje ne umanjuju njegovu autoritativnost, već ga približavaju „običnom“ čoveku, što u narodu dodatno učvršćuje njegov kult. Prethodni koncept prikazivanja za govornicom nije bio u potpunosti napušten i obično se tom konceptu vraćalo tokom održavanja značajnih političkih događaja i donošenja važnih odluka.

 

Kostim za lepotice, Bazar, br. 36, 1965. Specijalizovani ženski časopis Bazar najznačajniji je po tome što je njegov modni urednik bio poznati beogradski kreator Aleksandar Joksimović. Pored originalnih pariskih modela, naslovne strane Bazara će popularisati i srpsku modu, posebno u vreme uspona jugoslovenskog modnog dizajna krajem šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka. Kupaći kostimi Aleksandra Joksimovića bili su zaštitni znak kandidatkinja izbora za mis. Nikica Marinović, prva jugoslovenska misica posle Drugog svetskog rata, na svetskom izboru u Londonu 1966. osvojila je titulu Prve pratilje, a publici se takođe predstavila modelima A. Joksimovića, koji su, prema navodima Ilustrovane politike, privukli veliku pažnju.

 

Fotografija rudara Ljubiše Jovanovića, objavljena na naslovnoj strani lista Duga br. 179 iz 1948. godine, tipski je primer „novog čoveka socijalizma“, a ne portret radnika. Konkretni i pojedinačni primeri radnog herojstva, postavljeni su kao pozitivan uzor ostalima i imali su ulogu u promociji Prvog petogodišnjeg plana, dok su rudnici predstavljali kultno mesto socijalističkog takmičenja u udarništvu. U interesu što boljeg prikazivanja socijalističke idejnosti, zvanični list Saveza foto-amatera Jugoslavije Fotografija nalagao je šta i na koji način treba biti fotografisano, a posebno objavljivano. Nakon izlaganja na nekoliko propagandnih izložbi, fotografija Ljubiše Jovanovića je u ovom listu kritikovana kao ‘neadekvatna’ jer pokazuje da se u rudnicima radi bez mehanizacije i zaštitne opreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari