Postoje li slobodni mediji? Šta je potrebno da bi neko postao novinar? Ko je odgovoran za tabloidizaciju i „kristijanizaciju“ Srbije? Kako rade famozni piplmetri? – samo su neka od pitanja na koja su odgovarali učesnici tribine „Sloboda medija u Srbiji“ prošle sedmice na Fakultetu političkih nauka.


U punom amfiteatru FPN studenti su sa interesovanjem pratili izlaganja učesnika, postavljali pitanja i burnim aplauzom ispratili svaki odgovor. Draško Nikolić, student četvrte godine FPN, prisustvovao je predavanju iako nije na novinarskom, već na smeru Međunarodne politike.

– Tema je interesantna i o tome mora da se priča. Olja Bećković je po meni jedini nezavisni novinar u Srbiji – rekao je Nikolić.

Predsednik organizacije Studenti za slobodu FPN Nikola Ristić kaže da su gosti tribine najznačajniji novinari u Srbiji i jedini kompetentni da govore o slobodi i pritiscima na medije „jer su to dokazali svojim radom“.

Moderator skupa Nemanja Radojević najavio ih je sledećim rečima: „Utisak nedelje je najdugovečnija emisija u Srbiji i moja omiljena. Zoran Panović je glavni i odgovorni urednik mog omiljenog lista, a Danas treba da predstavlja model kako za sve dnevne novine“. Dragoljub Petrović je moj omiljeni autor, koji na satiričan način govori o društvu u kojem živimo“.

– Čovek se rađa sa integritetom i slobodom, koju ne može niko da mu oduzme, osim ako je sam ne preda. Tako bez slobodnih ljudi nema ni slobodnih medija. Za tu slobodu morate sami da se izborite – poručila je Olja Bećković budućim novinarima, uz konstataciju da su politički pritisci na medije stalni i perfidni.

– Neće vas niko danas ubiti ukoliko pišete i govorite nešto što im nekom nije po volji. Pritisci su znatno perfidniji. Evo primera – najavu za emisiju „Teška reč“ koja se emituje na Pinku sa kliznim terminom videćete tek kada objavimo ko su gosti u Utisku. Pa ako su, na primer, Čović i Vujošević, za koju se zna da će biti veoma gledana, onda saznamo da će u „Teškoj reči“ gostovati Kristijan Golubović. Kada je počela, „Teška reč“ je i najavljivana kao „emisija posle koje ćete zaboraviti Utisak“. Kako je moguće da autor te emisije rejting na svom Tviter nalogu objavljuje odmah po njenom završetku – navela je Bećković.

Problem, dodaje, ne vidi samo u načinu na koji se vodi i uređuje emisija, već prvenstveno u tome što se manipuliše rejtinzima.

– Imate te piplmetre. Oko 700 u Srbiji, za koje niko ne zna gde se nalaze. Sem Željka Mitrovića. I sad, od tih 700, više od 200 je u Beogradu i nijedan ne radi. A to smo saznali tako što se Ivan Ivanović raspitivao, nakon što je dobio izveštaj da su njegovu emisiju odgledala tri čoveka. I prema tim piplmetrima, najgledanije su politički podobne emisije, gde plaćena publika orkestrirano aplaudira – kaže Bećković.

Manipulacija rejtinzima kao direktnu posledicu ima nižu cenu za reklamni prostor, pa samim tim mnoge emisije i ne mogu da opstanu.

– Autocenzura kojoj se pribegava u uslovima kada znaš o kome i šta ne smeš da pišeš, samo je finija reč za cenzuru. Imate Nebojšu Stefanovića, koji, čini se, u poslednje vreme ne radi ništa drugo već ide sa televizije na televiziju i pita voditelje u programu „Da li sam vas ja ikad zvao?“. Odgovor je – nisi. I to je tačno, jer nije zvao on, već neko drugi. I nije zvao voditelja, već nekog po hijerarhiji višeg – istakla je.

Iako uglavnom maloletni do demokratskih promena, sadašnji studenti novinarstva su vrlo dobro obavešteni o događanjima iz devedesetih. Zanimalo ih je kako je Vučić promenio svoju retoriku i način obraćanja.

„To je legitimna i normalna stvar. Svi svetski vodeći političari unajmljuju stručnjake koji brinu o tome“, složili su se panelisti.

– Nije ključno pitanje kako, već zašto je promenio retoriku. To onda znači da ultranacionalistička retorika više ne prolazi. Znači da se i narod promenio, što ipak budi neku nadu – optimistički je konstatovao jedan od studenata, na šta panelisti nisu ništa odgovorili.

– Zašto ste dozvolili tabloidizaciju i „kristijanizaciju“ Srbije? – bilo je jedno od pitanja na koje je odgovorio Zoran Panović.

– Nismo mi tu da vaspitavamo i zabranjujemo. Velika je zabluda da tabloidi kvare narod. Narod je taj koji traži tabloide i dobija šta želi. Zato su oni i najtiražniji. Ono što zabrinjava je pad čitalačke kulture i neka vrsta paranoje ne samo među političarima, već i konzumentima ozbiljnih medija. Iza svakog objavljenog teksta traži se neki skriveni motiv – naveo je Panović, prisećajući se vremena kada je pre pet godina postao glavni i odgovorni urednik Danasa.

– Prvo što sam poželeo, i uspeo u tome, jeste da Dragoljuba Petrovića dovedem u Danas. Nemate pojma na kakve sam kritike i osude nailazio. Poput: „Đubre jedno, doveo si onog udbaša, i to iz Kurira, da ti pokvari novine!“ Znate šta mi sada ti isti ljudi govore? – „Panoviću, kako te nije sramota od Draže da se onoliko uvlačiš Vučiću?“ A istovremeno nas Zorana Mihajlović javno optužuje da satanizujemo SNS – naglasio je Panović.

Problem sa „režimskim“ tabloidima, nadovezao se Draža Petrović, jeste u činjenici da neke od njih vode ljudi koji nisu previše kompetentni za uređivanje novina, a takvi lako postaju poslušnici.

– Na čelu jednog od dva vodeća tabloida koji veličaju Vučića je čovek koji se pre toga bavio isključivo estradom i čiji su antologijski tekstovi tipa „Seki Aleksić riknula čivava“ i „Čeda Čvorak snima novi album“. Međutim, najbitnije u novinarstvu je da pošteno radite svoj posao u kojoj god ste redakciji i da stojite iza onoga što ste napisali, pa makar to bilo i u Kuriru. Da se nisam time rukovodio, mislite li da bih nakon pisanja kolumni u „zloglasnom“ tabloidu mogao da pređem u Danas? – rekao je Petrović, poručujući studentima novinarstva da kada počnu da rade po redakcijama, moraju imati sreću da imaju urednike od kojih će moći da uče i ispeku zanat.

– Imao sam tu sreću da učim od najboljih u Borbi, kasnije Našoj Borbi. Zatim sam radio u pokojnom Glasu javnosti, a sada sam u Danasu, koji upravo vode ljudi kod kojih sam najviše naučio. Najbitnije je da stojite iza onoga što pišete – naglasio je Petrović.

Panović je poručio studentima da im jedini kriterijumi u radu budu novinarska etika i profesionalizam, dok im je Olja Bećković poželela da se izbore za svoju slobodu u bilo kom mediju da rade.

Na pitanje kako je moguće da jedna emisija traje više od 20 godina i da je uvek u vrhu gledanosti, Olja Bećković je odgovorila da ništa što započnete ne sme da bude pretenciozno.

– Ne pokrećite emisiju sa idejom da će da traje 20 godina, niti sa ciljem da ona postane „kultna“, a vi popularni. Ključ je u jednostavnosti – naglasila je i dodala.

– Ne podležite pritiscima. Bilo je onih koji su se sami nudili da budu gosti, uslovljavanja ko će sa kim u emisiju i sličnih pritisaka… Na osnovu iskustva već po završetku emitovanja Utiska znam ko će zbog čega biti ljut – rekla je ona.

Vučić opsednut medijima

– Neki mi kažu da sam opsednut Vučićem. Ja sam u stvari ceo život čekao da on dođe na vlast. Kako da ne pišem o čoveku koji je sveprisutan i svud se meša. A upravo je on taj koji je opsednut medijima, stalno mu nešto ne valja – od „analitičara punih mržnje“ do novinara „hejtera“ – rekao je Draža Petrović.

Netransparentnost

– Sloboda medija je zagarantovana Ustavom. Mislim da bi svi mediji, sem Javnog servisa, trebalo da budu privatni. U situaciji smo da za mnoge medije ne znamo u čijem su vlasništvu, niti ko stoji iza njih. Netransparentnost otvara prostor za manipulaciju javnim mnjenjem – smatra Panović.

Novinari koji to nisu

Novinar je onaj ko ne može da radi ništa drugo. Koga jedino taj posao interesuje i samo time može da se bavi. Mora da bude informisan i radoznao, ali i da poseduje talenat, rečeno je na tribini. „Sa tim se rađate. Džaba vam što očajnički želite da postanete pevačica ako nemate glas. Tako je i sa novinarstvom“, poručila je Olja Bećković, sa čime se složio i Zoran Panović, konstatujući da TV prezenterke nisu novinarke, i da se u javnosti novinarima smatraju mnogi koji to nisu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari