O popularnosti podvodne arheologije u svetu govori i velika gledanost dokumentarnih naučno-popularnih emisija iz te oblasti na kanalima Discovery i National Geographic. Osim toga, u mnogim zemljama veoma je profitabilan podvodni turizam.
Popularizacija podvodne arheologije, zaštita kulturne baštine pod vodom, kao i očuvanje tradicije plovidbe u Srbiji, razlog je nedavnog osnivanja udruženja građana Aqua et archaeologia.

O popularnosti podvodne arheologije u svetu govori i velika gledanost dokumentarnih naučno-popularnih emisija iz te oblasti na kanalima Discovery i National Geographic. Osim toga, u mnogim zemljama veoma je profitabilan podvodni turizam.
Popularizacija podvodne arheologije, zaštita kulturne baštine pod vodom, kao i očuvanje tradicije plovidbe u Srbiji, razlog je nedavnog osnivanja udruženja građana Aqua et archaeologia. Kao jedan od glavnih ciljeva udruženja osnovanog na Dan Dunava 29. juna, navodi se formiranje baze podataka i izrada karte podvodnih arheoloških nalazišta srpskog dela Podunavlja, kako bi se obezbedila osnova za dalji rad na pravnoj i fizičkoj zaštiti tih lokaliteta. Udruženje okuplja 19 stručnjaka mašinske i građevinske inženjere, profesore, brodomodelare, arheologe, snimatelje, kao i kolekcionare starih razglednica vezanih za plovidbu.

Uspostaviti saradnju sa šljunkarama

Kao jedan od prioritetnih zadataka udruženja, Gordana Karović navodi saradnju sa ljudima koji se bave vađenjem šljunka iz reka. Prema njenim rečima, veliki broj arheološkog materijala završi u privatnim zbirkama zato što ljudi ne prepoznaju značaj nalaza.

– Trebalo bi obilaziti šljunkare i razgovarati sa ljudima. Nisam sigurna da možemo da uđemo svemu u trag i sprečimo odliv predmeta. Ipak, važno je da o tome više pričamo, pa je naša ideja popularizacija i zaštita podvodne kulturne baštine – kaže naša sagovornica.

– Istraživaćemo, prikupljati i obrađivati istorijski materijal i arhivsku građu o podvodnoj kulturnoj baštini, istoriji plovidbe i plovnih objekata iz svih vremenskih perioda. Prikupljaćemo i obrađivati naučnu i stručnu literaturu. U planu je i formiranje baze digitalizovanih podataka i objavljivanje publikacija iz navedenih oblasti, a organizovaćemo i predavanja, stručne skupove i seminare za stručnjake i građane. Takođe ćemo sarađivati sa školama, univerzitetima, stručnim udruženjima i drugim organizacijama, organizovaćemo i javne kampanje, snimati i producirati naučno-popularne emisije edukativnog karaktera – najavljuje Gordana Karović, podvodni arheolog i predsednica udruženja građana Aqua et archaeologia.

Reke opasnije od mora

Goradana Karović kaže da se podvodna arheologija radi oprezno, ali da se ipak dešavaju nepredviđene i opasne situacije.

– Na Dunavu smo pre nekoliko godina radili na Trajanovom mostu. Imali smo ronioca sa teškom opremom ispod vode, počeo je da duva neki čudan vetar i da se manja vreme. Bili smo u sredini korita reke, 400 metara od obale. Usidreni brod je počeo da se kreće i vuče sidro. Situacija je bila rizična, pošto smo imali dva ronioca ispod vode, a nismo mogli da im pomognemo. Nismo imali komunikaciju sa njima. Kada su izašli iz vode, objašnjavali su da su znali da se sidro pomera, na osnovu zvuka, ali nisu mogli da ustanove gde se nalazi – opisuje Karović i dodaje kako su reke opasnije od mora zbog slabe vidljivosti i jakih struja.

Prema njenim rečima, udruženje će učestvovati u izradi programa, planova i elaborata koji se odnose na brigu, revitalizaciju i upravljanje kulturnim nasleđem vezanim za vodu, a pomagaće u ostvarivanju inicijative za osnivanje muzeja plovidbe.
– Voda je centar života istorijskih zajednica. Zaboravili smo da su reke razlog zbog čega su gradovi podizani na mestima na kojima se danas nalaze. Beograd je na ušću reka, kao i Smederevo, većina naših gradovi nikla je uz reke baš zato što one omogućavaju plovidbu i osnovne uslove za život. Zbog toga vodeni tokovi imaju veliki značaj na našim prostorima, a to smo u savremenim uslovima života zaboravili. Sada nastojimo da vratimo gradski život na reke i da podsetimo na značaj koji su one imale u istoriji – kaže Karovićeva.
U vodama Srbije može se naći očuvan i tipološki raznovrstan arheološki materijal. Taj materijal se, prema rečima naše sagovornice, uglavnom izvlači iz korita reka eksploatacijom šljunka i peska.
– Bageri često izvlače koštane ostatke mamuta, bizona i džinovskog jelena. Pronašli smo ih na Savi kod Gomolave, Sremske Mitrovice, Laćarka, Martinaca i između ušća Bosuta i Drine, na Dunavu kod Rama. Arheološki materijal je hronološki i tipološki raznolik: oruđa, oružja (iz reka potiču gotovo svi nalazi srednjovekovnih mačeva), metalno posuđe, novac, delovi keramičkih posuda. U rekama Srbije dosad su otkriveni ostaci dva čamca iz rimskog perioda u blizini Prahova i više monoksila različitih dimenzija, od kojih su najpoznatiji primerci impresivnih dimenzija izvađeni iz Save kod Hrtkovaca i iz Dunava na prostoru ispod Petrovaradinske tvrđave – navodi Gordana Karović.
Najstariji sačuvani brod u Srbiji potiče skraja 19. veka. O brodovima koji su pre toga plovili rekama stručnjaci donose zaključke na osnovu ilustracija, ali materijalnih ostataka nema. Podvodnom arheologijom moguće je pronaći ostatke starih plovnih objekata iz različitih istorijskih perioda.
– Monoksili su, na primer, plovni čamci rađeni iz jednog debla drveta. Imamo ih u muzejima, ali im nikada nije posvećena adekvatna pažnja. Od jednog metra hrastovog stabla može se napraviti 14 metara dugačko plovilo bez spojnica. Samo su vesla korišćena za njihovo pokretanje, ukazuje Karovićeva.
Arheološka istraživanja pod vodom obuhvataju otkrivanje specifičnosti plovidbe, konstruktivne karakteristike plovnih objekata kroz sve periode, građevine podignute u vodi ili iznad vode, mostove, pristaništa, naselja sojenica, kao i brojne predmete koji su se sticajem okolnosti našli pod vodom, iako nisu neposredno vezani za život na njoj. Neki podvodni nalazi, kao što su ostaci brodoloma, pokazuju visok nivo tehničkih dostignuća, dok drugi, kao što su predmeti korišćeni u ribolovu, pružaju zanimljive informacije o svakodnevnom životu u prošlosti.
– Podvodnu arheologiju čini zanimljivom i očuvanost arheološkog materijala. Jer reka, za razliku od zemlje, može odlično da ga očuva. Organski materijal u mulju takođe može savršeno da bude očuvan. Ono što ne možete da nađete na kopnu, čeka vas ispod vode ako imate sreće da ga otkrijete. Tu su i ostaci mreža i sidara, sve što posredno ukazuje na plovidbu kroz različite istorijske periode – objašnjava Gordana Karović.
Najzanimljivija lokacija za podvodnu arheologiju u Srbiji, prema rečima naše sagovornice, jesu ostaci Trajanovog mosta. Karovićeva je radila na podvodnom istraživanju ostataka najvećeg rimskog mosta. Prema njenim rečima, u Srbiji se pridaje mali značaj tom objektu koji je tretiran kao čudo antičkog sveta.
– Podvodnim istraživanjima može da se otkrije način na koji je most izgrađen, o tome, naravno, postoje hipoteze, ali još uvek nemamo materijalne dokaze koji bi to potvrdili. Slično je i sa brodovima za koje znamo da su potopljeni, ali ne znamo tačno gde. Znamo zasigurno da je kod Prahova na Dunavu potopljena nemačka flota od najmanje 40 brodova. U septembru 1944. nemačka flota koja se povlačila sa Crnog mora na prostoru Prahova je potopila veliki broj svojih plovnih objekata. Lično sam videla više od 40 brodova, ali se pretpostavlja da ih je 150 potopljenih na potezu od desetak kilometara. To može biti zanimljivo za buduća istraživanja – kaže Karović.
Ona najavljuje da će udruženje u toku leta najpre postaviti veb sajt, a u planu je i nekoliko ronjenja na dve lokacije na Savi i jednoj na Dunavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari