Ispred (ne)velike zgrade u Niškoj Banji jednog vrelog avgustovskog dana 2007. stiže kombi. Iz njega izlazi grupa muškaraca, Albanaca s Kosova i Metohije, kažu upućeni. Tek pristigli putnici ne vole da govore za medije, uglavnom ponavljaju da su „došli po pasoš“. Na pitanje, zašto vade srpske pasoše kada Albanci sa Kosova ne priznaju državu Srbiju, ne odgovaraju.

Ispred (ne)velike zgrade u Niškoj Banji jednog vrelog avgustovskog dana 2007. stiže kombi. Iz njega izlazi grupa muškaraca, Albanaca s Kosova i Metohije, kažu upućeni. Tek pristigli putnici ne vole da govore za medije, uglavnom ponavljaju da su „došli po pasoš“. Na pitanje, zašto vade srpske pasoše kada Albanci sa Kosova ne priznaju državu Srbiju, ne odgovaraju. Jedan od njih kratko zaključuje: „To je pitanje za političare, ne za nas.“

U Srbiji 5.000 matičnih knjiga sa Kosova

Uprkos NATO bombardovanju ex Jugoslavije 1999. godine, po dostupnim podacima, oko pet hiljada matičnih knjiga je spaseno i prebačeno u Srbiju. One predstavljaju jedini osnov za izdavanje uverenja o državljanstvu, izvoda iz knjiga rođenih ili umrlih, venčanih listovi i drugih dokumenata. Prema podacima koje su pojedini mediji nazvali „zvaničnim“, na osnovu tih matičnih knjiga u Srbiji se godišnje izda oko 50.000 različitih dokumenata koje traže Albanci i pripadnici drugih nacionalnosti sa Kosova koji žive u pokrajini ili inostranstvu.

Ova grupa kosovskih Albanaca se našla u Niškoj Banji jer je u tu nišku opštinu u potpunosti preseljen Pokrajinski sekretarijat unutrašnjih poslova, godinu i po dana nakon NATO bombardovanja tadašnje SRJ. Od 2004. godine u Nišu se nalazi i Matična služba iz Prištine, koja funkcioniše u okviru gradske Uprave za građanska stanja, i u kojoj se može dobiti druga vrsta dokumenata – lične karte i uverenja o državljanstvu, rođenju ili smrti. U prištinskoj Matičnoj službi, fizički smeštenoj u niškom naselju Pentelej, ne mogu se izvaditi jedino pasoši, za koje je zadužen isključivo MUP Srbije.
Naravno, „usluge“ ove vrste država Srbija ne pruža samo kosovskim Albancima koji žive u pokrajini ili inostranstvu već stanovnicima pokrajine svih nacionalnosti. Ipak, pojedini mediji su nedavno objavili podatak da je od dolaska međunarodnih snaga na Kosovo pre osam godina kosovskim Albancima u Srbiji izdato više od 220.000 novih pasoša. Mada se pasoši izdaju u više policijskih upava u Srbiji, među kojima su i one u Kraljevu, Kruševcu, Vranju i Jagodini, najviše zainteresovanih dolazi u Nišku Banju. Procenjuje se da je u Pokrajinskom SUP u ovoj banji dosad izdato oko 170.000 pasoša. Pretpostavlja se da je razlog za ovakvu „navalicu“ činjenica da se u Nišu, kojem ta banja pripada, nalaze matične knjige Prištine i drugih većih opština sa Kosova, na osnovu kojih se izdaju uverenja o državljanstvu ili izvodi iz matične knjige rođenih, koji su neophodni pri vađenju pasoša.
Iz prilično kratkih odgovora kosovskih Albanaca koji dolaze u Niš može se zaključiti da potražnja za srpskim pasošima postoji jer su oni „sigurna“ putna isprava sa kojom mogu napustiti Kosovo. Kažu, neke države priznaju dokumenta UNMIK-a, a neke, kao što su pojedine zemlje u okruženju ili Rusija, ne dozvoljavaju ulazak sa ovom vrstom „papira“. Ovakva dokumenta, kako nam sugerišu, neće da prizna ni KFOR ukoliko Albanci hoće da pređu iz Kosova u Srbiju. Dok bude „tako“, a ne „drugačije“, srpski pasoš i ostala dokumenta su im potrebni.
– Sa smirivanjem političkih tenzija na Kosovu, sve više Albanaca je dolazilo u Niš radi pribavljanja svih dokumenata. Naša uprava je tokom prošlog meseca primila više od deset hiljada zahteva za različitim dokumentima (koja su im često potrebna za vađenje pasoša u Niškoj Banji), što je oko 500 zahteva dnevno. Prema našim saznanjima, građani albanske nacionalnosti su najviše zainteresovani za izdavanje pasoša zbog toga što dokumenta koja dobijaju od UNMIK nisu validna za napuštanje Kosova. Sve u svemu, radimo jedan obiman posao i zadovoljni smo, jer nije bilo nikakvih incidentnih situacija, nikakvog nezadovoljstva kosovskih Albanaca, niti građana Niša – kaže za Danas Goran Đorđević, načelnik Uprave za građanska stanja grada Niša.
Đorđević dodaje da je nedavno, na sredokraći između Kosova Polja i Prištine, otvoren administrativni punkt na kojem se mogu dobiti lična i druga dokumenta koja su se do tada mogla izvaditi samo u Nišu i nekim drugim gradovima u Srbiji. Ovaj punkt, koji obezbeđuju KFOR i UNMIK, Albanci sve češće koriste. Grad Niš finansira prevoz i ostale troškove svojih radnika koji odlaze na Kosovo i tamo, sredom i četvrtkom, primaju zahteve za izdavanje dokumenata. Time je značajno smanjen pritisak na Niš, koji je, inače, za Matičnu službu Prištine adaptirao posebne prostorije, koje „imaju najbolje uslove za ostavarivanje prava na lična dokumenta“.
Građani Kosova – albanske, srpske, romske i drugih nacionalnosti koji dolaze u Niš (i Nišku Banju) mnogo su razgovorljiviji kada im se postavi pitanje o konkretnim razlozima zbog kojih vade dokumenta. „Moj i pasoš moje dece je italijanski. Pošto sam rođen ovde hoću da imam i naš pasoš, da možemo sutra da dođemo ovde“, govori jedan iz reda. „Meni treba izvod iz matične knjige rođenih za vađenje lične karte. Zašto ovde a ne na Kosovu? Bolje ovde nego tamo, (Agim) Čeku ne da“, nadovezuje se njegov kolega. „Mi godinama živimo u Nemačkoj, došli smo zbog upisa deteta u knjigu državljana, kako bi i za njega izvadili pasoš. Moja žena je sa Kosova, srpska državljanka, dete se vodi preko nje“, pokušava da objasni treći. Sledeći dodaje da dolazi iz Beograda, treba mu ođava iz SUP Prištine da bi mogao da prijavi prebivalište u glavnom gradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari