Ambasador u Norveškoj Vladislav Mladenović dao nam je uverenje da će Srbija u najskorije vreme potpisati Konvenciju o zabrani kasetne municije koja, kako je objasnio, nije potpisana samo zbog formalnih razloga – rekao je za Danas Slađan Vučković, predstavnik nevladinog sektora na konferenciji u Oslu, na kojoj se potpisuje Konvencija o zabrani kasetne municije.

Slađan Vučković, član srpskog Aktiva za zabranu kasetnih bombi pri Hendikep internešenelu, potvrdio je Danasu da Srbija nije potpisala Konvenciju jer državni Savet za nacionalnu bezbednost nije doneo odgovarajuću odluku.

– Verujem da će se to vrlo brzo dogoditi. Ipak, imam gorak ukus u ustima, tim pre što su Konvenciju potpisale ne samo zapadne zemlje već i Hrvatska, BIH, Crna Gora i Makedonija – ističe naš sagovornik.

Podsetimo, predstavnici oko 100 zemalja sveta potpisali su Konvenciju o kasetnoj municiji, kojom se zabranjuje upotreba, proizvodnja, skladištenje i promet ove vrste oružja. Potpisnice su se obavezale da će uništiti svoje zalihe, očistiti kontaminirana područja i da će pomoći žrtvama. Iako je aktivno učestvovala u međunarodnim pregovorima za zabranu kasetne municije, Srbija nije među potpisnicama. Zvanični Beograd ovim se stavio u društvo SAD, Rusije, Kine, Izraela, Indije i Pakistana.

Prema saznanjima Danasa, postupak oko Konvencije vodilo je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije. Međutim, iz tog ministarstva tvrde da ovo pitanje nije u njihovoj nadležnosti. Petar Bošković, načelnik Uprave za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, kaže da je ovo ministarstvo „upoznalo MIP sa svojim stavom povodom ovog pitanja“, čime je obavilo svoj deo posla. Savet za nacionalnu bezbednost uskoro će doneti konačnu odluku o potpisivanju Konvencije, rekao nam je Bošković.

Prema podacima Hednikep internešenela, posle Drugog svetskog rata kasetne bombe korišćene su u više od 25 oružanih sukoba širom sveta. Registrovano je oko 13.000 njihovih žrtava, ali stručnjaci procenjuju da ih ima više od 100.000. Među poginulima i osakaćenima je čak 95 odsto civila, od kojih su dve trećine deca, pošto visok procenat neekesplodiranih „kasetašica“ (do 40 odsto) ubija godinama posle oružanog sukoba.

Direktor srpskog Centra za razminiravanje Petar Mihajlović kaže za Danas da se kasetne bombe nalaze na više desetina „mikrolokacija“ u Srbiji, a da se njihovo uklanjanje finansira najviše od sredstava Međunarodne fondacije za razminiravanje i pomoć žrtvama.

Takođe, Vlada Ruske Federacije trenutno finansira projekat uklanjanja kasetnih bombi na oko 700.000 kvadratnih metara na civilnom aerodromu u Nišu.

– Kasetne bombe nalaze se na površini od 24 miliona kvadratnih metara, a do sada je očišćeno oko 3,5 miliona. Osim što Centru za razminiravanje plaća materijalne troškove, Vlada Srbije finansirala je sa 500.000 evra uklanjanje mina na Kopaoniku 2005. godine – objašnjava Petar Mihajlović. Prema njegovim rečima, cena čišćenja jednog kvadratnog metra kasetnih bombi kreće se od 0,90 do 1, 3 evra, a uklanjanje mina od 0,90 do 1,5 evra.

Mihajlović navodi da je utvrđeno da su se minska polja u Srbiji nalazila na 6,5 miliona kvadratnih metara, a da je do sada „očišćeno“ 5,5 miliona kvadrata.

– Problem mina u Srbiji je specifičan i razlikuje se od drugih zemalja u regionu, jer su kod nas utvrđene velike površine s kasetnim i avionskim bombama i drugim neeksplodiranim bojnim sredstvima – naglašava on.

Tokom NATO bombardovanja 1999. na teritoriju SRJ bačeno je oko 350.000 kasetnih projektila. Prema zvaničnim podacima, kasetne bombe su tada samo u centalnoj Srbiji ubile 22 civila i sedam vojnika, a po završetku sukoba u užoj Srbiji i u Crnoj Gori zabeleženo je još dvadesetak ubijenih i osakaćenih ljudi.

Najveći broj žrtava od kasetnih bombi ima Niš, jer je na ovaj grad bačeno ukupno 36 kontejnera ovih projektila, ubijeno 15 ljudi, a više desetina je ranjeno. „Kasetašice“ su bačene na gradsku zelenu pijacu, u krug Kliničkog centra, kao i na jedno od najvećih stambenih naselja, Duvanište.

 

 

Žrtva „podmuklog i zlog“ oružja

Slađan Vučković je bio vojni deminer, koji je tokom NATO bombardovanja ostao bez obe ruke do lakata, s raznetom nogom i delom lica, oštećenim sluhom i gelerima po čitavom telu. Stradao je 25. aprila 1999. na Kopaoniku, gde je kao pripadnik Vojske čistio teren. Radio je tri dana, uništio je 106 bombi, a eksplodirala je 107. po redu, koju nije ni dotakao. Danas je borac za zabranu ovog „opasnog, podmuklog, zlog“ oružja. Osim što je član srpskog Aktiva za zabranu kasetnih bombi pri Hendikep internešenelu, aktivista je „Ben basa“ („Autobusa za zabranu“), organizacije žrtava i drugih članova iz čitavog sveta koje putuju i javno govore o štetnosti ovog oružja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari