Prirodni fenomen na Lepenskom Viru: Tamo gde sunce izlazi dva puta 1Foto: Jelena Bujdić Krečković

Iako otkriven pre pola veka, Lepenski Vir nije otkrio sve svoje tajne.

Monumentalna skulptura, specifične kuće trapezoidne osnove planski podizane, grobovi koji ukazuju na posebne pogrebne rituale, obilje alatki izrađenih od kamena, kosti i roga, raznovrstan nakit, pločice sa urezanim znacima…

U dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da su kuće Lepenaca bile orijentisane ka reci, sa otvorenim vizurima na Treskavac, stenu koja dominira na rumunskoj obali. I to nije slučajno, jer se iza Treskavca rađalo sunce, a na dan dugodnevice čak dva puta.

Ovim fenomenom se već nekoliko godina bave dr Aleksandra Bajić, neuropsihijatrica i jedini terenski arheoastronom u Srbiji, i arhitekta Hristivoje Pavlović iz Društva za arheastronomska i etnoastronomska istraživanja „Vlašići“ iz Beograda.

Imali su priliku da se svojim očima uvere i kamerom u realnom vremenu zabeleže dvostruki izlazak sunca iznad Treskavca koji se događa samo jednom u godini.

Potrebno je i malo sreće, jer oblak ili magla zaklone vidik i rano ustajanje i dolazak na Lepenski Vir ne budu nagrađeni jedinstvenim doživljajem. A za sledeći treba čekati godinu dana.

– Sunce se samo na trenutak kao varnica pojavi u podnožju planine Treskavac na suprotnoj obali Dunava, potom nestane i nakon nekoliko minuta izgreje u punom sjaju na zaravnjenom vrhu, kao na nekoj piramidi. Uostalom, sintagma „dvostruki izlazak sunca“ skoro da nije korišćena u našem jeziku. Međutim, ovaj jedinstven, čudesan, skoro bajkovit fenomen, lep za gledanje, ima ogroman značaj u arheoastronomiji, pa je time od izuzetnog značaja za Lepenski Vir – smatra Hristivoje Pavlović, koji se već petnaestak godina bavi Lepenskim Virom.

– Dvostruki izlazak i zalazak sunca se inače može posmatrati na više lokaliteta u svetu kao što su brdo kod grada Lik u Stafordširu na dugodnevicu i na brdu Kintrou u Škotskoj na kratkodnevicu, u oba slučaja sa dobro definisanih mesta posmatranja. Upravo to nas je inspirisalo da ispitamo mogućnost dvostrukog izlaska sunca na lokalitetu Lepenski Vir jer bi to bio jedini do sada referisan dvostruki izlazak sunca, na tačno određen, samo jedan dan u godini, za koji smo čuli. Striktno govoreći, postoji više lokaliteta sa kojih se može posmatrati dvostruki izlazak ili zalazak sunca i to nije ništa naročito značajno. Ali, arheoastronomski i kalendarski su veoma interesantni samo oni lokaliteti na kojima je taj fenomen vidljiv samo jednom u godini, na tačno određeni dan letnjeg ili zimskog solsticija – objašnjava Aleksandra Bajić.

Njih dvoje su se bavili komplikovanim matematičkim proračunima, terenskim istraživanjima i odredili tačku na kojoj treba stajati u zoru dugodnevice kako bi prisustvovali ovom fenomenu.

Srećnici koji su videli dvostruko svitanje nad Lepenskim Virom pričaju da sunce prvo „skromno“ proviri s leve strane Treskavca, pa kao da se predomisli i nestane iza ove strme planine.

Sumrak potom prvo razbije svetlosni oreol oko vrha, nakon čega sunce sa samog vrha Treskavca postane veliko svetleće oko.

I sve to traje nekoliko minuta, pa se dogodi da očarani ovim fenomenom prosto zaborave da kliknu fotoaparatom ili telefonom i zabeleže trenutak.

Jedan Aleksandar iz Majdanpeka je pre par godina bio razočaran što je oblačno vreme onemogućilo da vidi dvostruki izlazak i na taj način proba da se „preseli“ u davno, davno prošlo vreme i očima drevnih Lepenaca doživi duplo rađanje sunca koje označava početak leta.

– Kada sunce izađe iznad Treskavca, to znači da dolazi leto. Kada se pojavi dvostruki izlazak sunca, leto je došlo. Priroda donosi plodove za sakupljanje, lov i ribolov su olakšani, vreme je za pravljenje zaliha… Priroda se postarala da drevnim stanovnicima Lepenskog Vira obezbedi dobar „alat“ za orijentaciju u vremenu. Kada sunce izlazi na Treskavcu ili blizu njega, onda je toplo i prijatno, lako je obezbediti dosta hrane; kada ode daleko, niz Dunav, postaje veoma hladno i neprijatno, a hrane nema. Postoje dobri razlozi da verujemo da su oni to znali. Znali su da se mesto izlaska sunca na istočnom horizontu pravilno pomera u toku godine i da to pomeranje korelira sa smenom godišnjeg doba. Taj dobar „alat“ imao je samo jednu manu: zbog velike preciznosti bio je upotrebljiv na toj lokaciji samo nekoliko vekova – priča nam Aleksandra Bajić.

Objašnjava nam takođe da položaji kuća na Lepenskom Viru navode na mogućnost da su stanovnici ovog naselja pratili godišnje pomeranje mesta izlaska sunca od jedne do druge definisane tačke na horizontu i brojali dane koliko je suncu potrebno da dođe od jedne do druge tačke. Moguće je i da su taj broj urezivali na svoje kamene skiptre nađene na lokalitetu jer su na nekoliko takvih skiptara nađeni urezi čiji bi broj mogao da odgovara broju dana između određenih kalendarskih i astronomskih događaja.

– Treba naglasiti da slični kameni skiptri nisu nađeni u bilo kom drugom naselju ove kulture. Oni su isključiva privilegija Lepenskog Vira. Ljubinka Babović ih naziva „raboši vremena“. Stena Treskavac i kameni skiptri su nešto što naselje u Lepenskom Viru odvaja od svih ostalih naselja ove kulture duž Đerdapske klisure. Jedino Lepenski Vir ima savršeno oblikovanu i savršeno postavljenu stenu Treskavac i šiljati ostenjak na njenoj severnoj padini, gde je izlazilo sunce samo na dugodnevicu. Možda je upravo zato to naselje i opstalo kao kulturni i religijski centar u vreme kada je, zbog zahlađenja i poplava u periodu od 6200. do 5900. godina p. n. e. život zamro u većini poznatih mezolitskih naselja Đerdapa – zaključuje naša sagovornica i jedna od vodiča kroz dvostruko svitanje na Lepenskom Viru.

Sve su prilike da je mitski Treskavac bio i te kako značajan stanovnicima Lepenskog Vira, ali još uvek ne može da se kaže da im je bio kalendar, smatra Hristivoje Pavlović. Po njemu ova stena je bila mogućnost kalendara jer čitava panorama naspram rumunske obale podseća na šubler ili čunasto merilo.

– Kad se pojavi taj zrak sunca u dnu Treskavca, to bi rečnikom atletike bilo „tri, četiri, pozor – sad“. Sa tim prvim zrakom sunca koji samo na trenutak blesne, oni su imali štopericu i savršen hronometrijski instrument. To je bio start. Sunce će otići preko Glavčine, doći do Kukujave, pa će izaći negde iza Svinjice (nizvodno od Lepenskog Vira na rumunskoj obali Dunava) u decembru, a onda će od 21. decembra krenuti da se vraća. Dakle, godina za njih nije imala 365 dana kao što je mi imamo, nego su vreme računali prema onome kada će sunce ponovo doći na početnu tačku, iznad Treskavca i svoj su život organizovali na osnovu toga. Reljef preko puta je jako bogat, kao izbaždareni instrument – vrh, šiljak, udolina… i mogli su da zapamte kada dolazi moruna, kada se vraća, kada dolazi zima. I kad se sunce ponovo vrati na Treskavac, počinje nova godina i idemo ispočetka – plastično objašnjava Pavlović.

Prošle je godine u turističkom prostoru Lepenski Vir organizovana manifestacija „Dvostruko svitanje na Lepenskom Viru“ i Centar za posetioce na ovom arheološkom nalazištu je u vreme dugodnevice bio otvoren od pet sati ujutru baš zbog svih onih koji su želeli da posmatraju ovaj prirodni fenomen.

Bio je to nagoveštaj da dvostruki izlazak sunca nad Treskavcem nije rezervisan samo za naučnike i proučavanja, već može da bude još jedna turistička atrakcija, kojima Đerdap inače obiluje i koja u ovom trenutku okupi pedesetak posmatrača.

– Mi smo na tragu nečega, još uvek govorimo na tragu, iako su ovo činjenice, nečega što će jednoga dana za našeg života ili ne prevazići Sabor u Guči po posećenosti. Egzit verovatno neće, jer na novosadski festival dolazi druga kategorija posetilaca, ali ovo može da bude Egzit sunca – ubeđen je Hristivoje Pavlović.

Moći će da se gleda i u nedelju i utorak

Na arheološkom lokalitetu Lepenski Vir sunce će i ove godine izaći dva puta. Pojaviće se najpre u uzanoj pukotini na severnoj padini vulkanske planine Treskavac u 6:06 po srednjoevropskom vremenu. Dva minuta kasnije, zakloniće se iza masiva stene i biti skriveno oko četiri minuta, da bi nakon toga ponovo izašlo na zaravnjenom vrhu Treskavca, gde će se pojaviti u punom sjaju. Ovaj zakasneli i dvostruki izlazak sunca se događa zbog specifične strukture horizonta i njegove velike ugaone visine (oko 13 – 14o). Uz minimalno pomeranje od glavne tačke posmatranja (30 cm prema severu), fenomen se može posmatrati i u nedelju, 20. juna, i u utorak, 22. juna, saopštilo je Društvo za arheoastronomska i etnoastronomska istraživanja „Vlašići“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari