Ekipa hidroarheologa pod rukovodstvom mr Gordane Karović iz Beograda, u saradnji sa stručnjacima Muzeja grada Novog Sada, danas će ronjenjem do dubine od 60 metara proveriti stanje Velikog ratnog bunara na Petrovardinskoj tvrđavi. Posle delimičnog otkopavanja i uz tehničko i foto dokumentovanje stručnjaci će predložiti način njegovog korišćenja i daljeg otkopavanja do potpune istraženosti.


Jedan od najinteresantnijih objekata na Petrovaradinskoj tvrđavi, koji se nalazi u Bastionu svetog Inoćentija, odnosno pape Inoćentija III je upravo Veliki ratni bunar. Bunar je građen u okviru takozvanog „vodenog puta“ koji je spajao zaštićeni vodozahvat na Dunavu i rezerve vode u cisternama, između 1705. i 1724. godine. Veliki ratni bunar je ujedno i cisterna koja je morala u slučaju dužih ratnih dejstava i opsada da podmiri elementarne potrebe za vodom.

– Programom Muzeja grada Novog Sada za ovu godinu predviđeno je arheološko istraživanje prostora unutar zgrade Arsenala u kome bi bio smešten stepenišni silaz koji bi povezivao izložbene prostorije i podzemnu komunikaciju. Drugi deo programa predviđa odgovarajuće osvetljenje ratnog bunara i komunikaciju, potpuno bezbednu fizičku zaštitu otvora bunara i obezbeđenje prolaza prema minskim poljima ili njihovo uklapanje u prošireni izložbeni prostor, najavila je za Danas Vesna Nedeljković Angelovski, direktorka Muzeja grada Novog Sada koja, takođe, ističe da je Muzej, odmah nakon preuzimanja ingerencija nad Velikim ratnim bunarom od Poslovnog prostora, uradio projekat i njegovog istraživanja i obezbeđenja otvora.

Po njenim rečima, dodatni razlog za preduzimanje današnjeg ronjenja je i taj što su pre izvesnog vremena pokradena sva velika kovana gvozdena vrata, pa će biti proverena mogućnost nisu li možda iz obesti pokradena vrata ubačena upravo u ovaj bunar.

Remek-delo građevinarstva

Arheološka istraživanja, koja je Muzej grada Novog Sada sproveo tokom 2003. godine dala su prve potpune podatke o načinu gradnje, popravkama i prepravkama kao i stvarnoj dubini bunara. Na osnovu nezavršenih arheoloških istraživanja i dokumentovanja stiglo se do dubine od 59,40 metara, mereno od formirane površine unutar zaštićenog prostora. Donja polovina zidana je u kamenu krečnjaku bez veziva, dok je gornja zidana od kvalitetno pečene opeke sa krečnim malterom kao vezivom. Načinom fizičke zaštite uprošćenim sistemom silaska i održavanja i veoma komplikovanim sistemima izvlačenja i transporta vode, petrovaradinski Veliki ratni bunar predstavlja remek delo građevinarstva početka osamnaestog veka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari