Branislava Perović Nešković: Prva direktorka "Vinče" 1

Branislava Perović Nešković bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe, doktorka fizike i prva direktorka Instituta za nuklearne nauke „Vinča“.

Rođena je 1920. godine u Banjaluci. Veoma rano se zainteresovala za ideje i aktivnosti komunističkog pokreta, pa se tako u omladinski pokret uključila još u petom razredu gimnazije. Bila je izbačena iz škole zbog deljenja letaka o ubijenom kralju Aleksandru Karađorđeviću. Razred je završila u Beogradu, gde je 1938. upisala Tehnički fakultet, a ubrzo biva primljena u članstvo Komunističke partije. Pre okupacije Jugoslavije, radila je u ilegalnoj štampariji, a svoj angažman u KP nastavila je i tokom Drugog svetskog rata, pre svega kao članica CK SKOJ-a, članica Sekretarijata USAOJ-a, kao i urednica lista Omladina.

Nakon rata Branislava uspeva da nastavi sa studijama uprkos opstrukcijama na koje je nailazila, budući da je CK smatrao da članovi SKOJ-a ne treba dalje da se obrazuju. Diplomirala je 1951. na beogradskom Elektrotehničkom fakultetu. Izlazak njenog supruga Blagoja Neškovića iz politike ona je, prema sopstvenom svedočenju, iskoristila da se politički pasivizira i svoju karijeru usmeri isključivo na naučni rad. Odmah po završetku studija zaposlila se u Institutu za nuklearne nauke „Boris Kidrič“ (danas Institut za nuklearne nauke „Vinča“), a 1964. odbranila je doktorsku disertaciju „Interakcija teških jona srednjih energija sa čvrstim telom“ na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu.

Bila je angažovana na projektima koji su po mnogo čemu predstavljali pionirski rad u oblasti fizike jonizovanih gasova i atomskih sudara. Radila je i na projektovanju i izgradnji magnetnog separatora izotopa i masenog spektrometra u Vinči, i jonskog izvora na principu magnetotrona, koji spadaju među najsloženije sofisticirane fizičke instrumente i opremu izrađenu u Institutu. Formirala je Odeljenje za separaciju radioaktivnih izotopa, a zatim i Laboratoriju za atomsku fiziku u okviru Instituta. U periodu od 1976. do 1979. bila je generalna direktorka Instituta. To je ujedno bio i prvi put u istoriji Jugoslavije da žena zauzme najvišu rukovodeću poziciju u naučnoistraživačkoj ustanovi koja se bavi istraživanjima u domenu prirodnih i tehničkih nauka.

Pored naučnog rada, bila je profesorka na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, gde je predavala Fizičku elektroniku gasova na redovnim studijama, i rukovodila postdiplomskim studijama na smeru Fizika jonizovanih gasova.

Preminula je 4. februara 2008. godine u Beogradu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari