Nasilje postaje osnov muškog identiteta 1Foto: Medija centar

O povezanosti oružja i rodno zasnovanog nasilja, o femicidu i mizoginiji te o krizi maskuliniteta slušali su predstavnici/ce državnih organa, nevladinih organizacija koje se bave ljudskim i ljudskim ženskim pravima, kao i medija, na dvodnevnom seminaru koji se održao na Srebrnom jezeru u organizaciji Centra za istraživanje javnih politika.

Radionicu o mizoginiji i urušavanju patrijarhata vodila je Marina Blagojević Hjuson, naučna savetnica u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja, koja je najpre razjašnjavala razliku između biološke datosti muškaraca i žena i rodnih uloga koje su društveno konstruisane.

– U rodnim studijama postoji stalna klackalica između biologije i društva, odnosno koliko smo biološki a koliko smo društveno uslovljeni. U društvenim naukama i humanističkim disciplinama dominantna je ideja o tome da je rod konstrukt, što znači da je on društveno i istorijski varijabilan, za šta imamo beskrajno mnogo primera. To nikako ne znači da ne postoje određene biološke datosti, ali je suština u tome da te biološke datosti ne smeju da se koriste protiv žena ili protiv bilo koje druge biološki različite grupe – rekla je Blagojević Hjuson. Dakle, kako je dodala, biološke razlike ne treba da nas hijerarhizuju, već jednostavno moramo da razmišljamo iznad tih razlika da bismo živeli u društvu u kome svi, bez obzira na razlike, imamo jednaka prava.

Da bi se objašnjavala neravnoteža moći, potrebno je razumeti patrijarhat i hegemonijski maskulinitet, koji podrazumeva dominantan model muškosti, a koji se uporno održava u Srbiji i drugim društvima. Kako se rodni identitet uči, jer mi po rođenju učimo kako da postanemo muškarci ili žene i kako da se uklopimo u društveno konstruisane rodne uloge, Blagojević Hjuson nalazi da muškarci sebe doživljavaju kao univerzalan rod i da mi još ne razumemo da se muške društvene uloge takođe formiraju. Međutim, tokom krize u koju smo duboko uronili, i rodni identiteti se destabilizuju, usled čega se razvija sklonost ka nasilju.

– Tokom ovoga što se zove tranzicija, a što je u našem slučaju dugotrajna kriza, dolazi do ispražnjenosti i destabilizacije identiteta, koji se ranije vezivao za ekonomiju, ali i uopšte za društveni kontekst koji je po svemu bio mnogo stabilniji nego ovaj od početka devedesetih. Zato se događa da nasilje postaje osnov muškog identiteta, kao da druge reference poput ekonomske izostaju. Nasilje prosto preuzima i biva centar izgradnje novog identiteta kod mladih muškaraca – kaže Blagojević.

Patrijarhat je, dakle, jasno povezan sa nasiljem, međutim, objašnjava ona, znanja o toj povezanosti još uvek nisu legitimno zastupljena u institucijama i obrazovnom sistemu. U opštoj teorijskoj gužvi koja se formira oko pitanja nasilja, i u klimi antifeminizma i nedodirljivog patrijarhata u Srbiji, olako se relativizuje revolucionarni značaj feminističkog znanja kao i kritičkih studija maskuliniteta.

Kritičke studije maskuliniteta, koje se razvijaju u saglasju sa feminističkim pristupima, okrenute su razumevanju proizvodnje drugosti, i otkrivanju mehanizama koji proizvode i održavaju sisteme hijerarhije, uključujući i rodne hijerarhije i njihovo ukrštanje sa drugim vrstama isključivanja (tzv. intersekcionalni pristup, gde se rodnost povezuje sa etnicitetom, klasom, rasom, seksualnom orijentacijom, kroz koje deluju sistemi isključivanja).

Blagojević Hjuson ističe da je sa hegemonim maskulinitetom povezana normalizacija nasilja i kriminala, jer društva koja imaju visok stupanj normalizacije nasilja ujedno imaju izraženiji kriminalitet. Među istraživanjima pucnjava u školi u SAD izdvojila je jedno koje je upravo razmatranje maskuliniteta uzelo kao važan aspekt. Naime, autori te studije uočili su da su u državama u kojima je došlo do pucnjave na vlasti bili republikanci za koje je poznato da imaju pozitivan odnos prema ličnom naoružanju, da su dečaci koji su pucali bili okrutno zadirkivani i proganjani te da je njihovo nasilje ispravljalo pretnje njihovoj muškosti. Zatim, da su češće bili beli dečaci nego afroamerički i da je poseban oblik zadirkivanja i proganjanja bila homofobija.

– Svako nasilje u školama mora da uzme u obzir povezanost nasilja u školama sa homofobijom i maskulinitetom. U većini slučajeva, mladi nasilnici su govorili da su i sami bili maltretirani, proglašavani za homoseksualce, jer nisu imali performans kakav se očekivao od pravih muškaraca. Oni su se, bez obzira da li su bili homoseksualci ili ne, jednostavno ponašali atipično u odnosu na dominantnu mušku ulogu – kaže Blagojević Hjuson, dodajući da su ti dečaci uglavnom voleli poeziju, voleli da uče, bili su povučeni, većina nije imala atletsku građu ili su na bilo koji način bili posebni.

Ova istraživanja potvrđuju da se u slučaju maloletnih nasilnika ne radi o psihopatološkim devijacijama, već o „preteranim konformistima“, onima koji se konformiraju normativnoj konstrukciji maskuliniteta „koja upravo nasilje određuje kao legitiman odgovor na preživljeno ponižavanje“.

– Ovo je jako važan nalaz, jer on pokazuje pod kojim se pritiskom nalaze muškarci koji su po nekim karakteristikama atipični, što znači da sklonost ka nasilju nastaje usled nestabilnih rodnih identiteta – naglašava Blagojević.

Zaključak ovog istraživanja je da je upravo pripadanje muškom rodu najveći faktor rizika. Dečaci koji su izvršili nasilje trpeli su posledice kulturalne marginalizacije, jer nisu bili unutar kodova hegemonog maskuliniteta, te im je nasilje zapravo bilo odgovor na osećanje sopstvene nemoći, inferiornosti, osujećenosti.

Nemoć muškaraca proizvodi mizoginiju

Kad je reč o nasilju na Balkanu, situacija je još komplikovanija, jer ne samo da nam je od ratova ostalo mnogo oružja nego je i nasilje postalo prihvatljivije. U javnosti se mizoginija i nipodaštavanje žena otvoreno izražavaju, akademici i druge vodeće ličnosti javno govore da žene nisu dovoljno pametne da bi bile članice SANU, što Blagojević Hjuson objašnjava kroz prizmu urušavanja patrijarhata i osećanja nemoći kod muškaraca..

– Postoji nešto što se zove kriza maskuliniteta, ali je možda bolje reći urušavanje patrijarhata, jer se ne radi o povremenim krizama, nego o dugotrajnijem procesu u kome se patrijarhat za većinu muškaraca pokazuje neodrživim. To je naročito vidljivo u društvima gde ne postoje druge osnove za izgradnju identiteta sem te ultrapotrošačke kulture u okviru koje prosto ne mogu svi muškarci da odgovore na sve te zahteve. Velika nezaposlenost, visoko nezadovoljstvo sobom, urušavanje moći u privatnoj sferi stvaraju osećanje nemoći kod muškaraca i proizvode animozitet prema ženama. To je svakako pogodna klima za razvijanje mizoginih ideologija – objašnjava Blagojević Hjuson.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari