Zašto SANU briše žene iz jezika 1Foto: N1

Odluka o rodno diferenciranom jeziku Odbora za standardizaciju srpskog jezika postaje aktuelna šest godina nakon što je napisana, jer što SANU jednom osmisli i utvrdi, to se više ne menja koliko god da se realnost promeni.

Tekst Odluke, koji je napisao dijalektolog, sporan je iz više razloga.

Na početku teksta se tvrdi da rodno diferenciran jezik predstavlja „banalizaciju lingvističke teorije zato što savremena lingvistika smatra da se na osnovu prisustva ili odsustva neke gramatičke kategorije ne može zaključivati o prisustvu ili odsustvu pretpostavljene odgovarajuće logičke kategorije, niti pak o vanjezičkoj stvarnosti“. To je tačno, ali je tačno i to da je pojam koji nema jezički izraz manje vidljiv od pojma koji ga ima. Ono što je manje vidljivo u društvu je marginalizovano i podložno diskriminaciji. Previđa se, dakle, suštinski razlog za upotrebu rodno osetljivog jezika.

Nadalje, u tekstu se srpski jezik poredi sa engleskim, u kome je „pitanje rodne ravnopravnosti rešeno na sasvim drugačiji način – potpunom neutralizacijom obeležja roda u retkim slučajevima gde se ono javlja“, na primer, umesto ‘chairman’ preporučuje se korišćenje ‘chairperson’. Ovaj dijalektolog stoga zaključuje da se rodna ravnopravnost obezbeđuje upotrebom rodno neutralnih oblika, što je u srpskom muški rod, kako tvrde strukturalisti. Inicijative za upotrebu rodno osetljivog jezika na engleskom govornom području zasnivale su se na empirijskim podacima koji su potvrdili diskriminatornu upotrebu jezika pojedinim jezičkim sredstvima, pa se onda u tim domenima i intervenisalo. Osim kod pomenutih primera, preporuke se odnose i na upotrebu diferenciranih zameničkih formi(he/she, he or she). Zamislite sad da srpski jezik planiramo i standardizujemo na osnovu empirijskih podataka iz engleskog! Zamislite tek da pitanja gramatičkog roda u srpskom rešavamo na osnovu podataka iz jezika koji nema kategoriju roda! Takođe, niko ne pominje nemački ili slovenački jezik, koji imaju kategoriju roda i u kojima je odavno prevaziđena diskusija o upotrebi ženskih naziva zanimanja.

Ova odluka je donekle u suprotnosti sa stavovima Ivana Klajna, koji je predsednik Odbora za standardizaciju, a koji je više puta pisao da je „srećan što su se pojavile psihološkinje“ i druge -loškinje, kako bi se izbegle „gramatičke grozote“ poput „Psiholog je rekla“. Zbog gramatike doduše, a ne zbog rodne ravnopravnosti, ali Klajn ukazuje na to da u samoj jezičkoj strukturi ne postoje nikakve prepreke za tvorbu socijalnih femininativa. Isto su pisale i lingvistkinje sa Instituta za srpski jezik, na primer Rada Stijović, Marina Nikolić, koje navode da je samo potrebno vreme da se naviknemo na ove imenice. Ipak, svi drže do toga da muški rod ima neutralnu vrednost, ali za ovu tvrdnju, kao ni za sve ostalo, nikad ne nude niti jedan empirijski podatak.

S druge strane, profesorka emerita Svenka Savić od 80-ih godina istražuje upotrebu rodno osetljivog jezika. Samo za poslednjih šest godina prikupljeno je oko 10.000 podataka koji pokazuju da se promene u jeziku dešavaju, da idu sporije od očekivanog, ali je tempo razumljiv kad se uzmu u obzir jaki otpori sa pozicija institucionalne moći. Ove imenice, hteli mi to ili ne, prodiru u jezik „odozdo nagore“, i jedino u takvom pristupu profesorka i sociolingvistkinja Jelena Filipović vidi mogućnost za standardizaciju rodno osetljivog jezika. A što SANU takve promene i potrebe zanemaruje, i dalje smatrajući da jezik treba analizirati nezavisno od društvenih aspekata njegove upotrebe, da se razumeti, rečima profesorke Filipović, kao specifična jezička ideologija koju šira društvena zajednica doživljava kao zdravorazumsku univerzalnu istinu, a koja se može tumačiti kao konstrukt patrijarhalnog kulturnog modela koji zanemaruje rodnu ravnopravnost u društvu.

Ovom odlukom Odbora SANU po ko zna koji put ignoriše dugogodišnje napore istraživačica na polju roda i jezika, zanemaruje empirijske podatke koji ukazuju na diskriminatornu upotrebu jezika, sprečava spontani razvoj jezika i rigidno odbija upisivanje žena i njihove realne društvene uloge u jezik. Svakako da je to protivno principima rodne ravnopravnosti i nediskriminatornim zakonima. Inače, Odluku Odbora za standardizaciju pisala je dijalektološkinja, ali me živo zanima da li se u svesti čitaoca/čitateljke ovog teksta ocrtala muška ili ženska osoba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari