Zašto u nauci i sportu dominiraju muškarci? 1Foto: FreeImages/ Cierpki

Gde su žene u školskim udžbenicima, zašto mame više rade u kući, zašto ne možemo svi na sport i kurseve jezika, zašto se koluta očima kad se spomene feminizam… i još mnogo drugih „zašto“ okupira trinaestogodišnju Likicu, junakinju knjige „Furam feminizam“, koja je svojevrstan priručnik prvenstveno za devojčice, ali svakako i za dečake, roditelje, nastavnike, nastavnice.

Prvo izdanje priručnika, koje su priredile Lamija Begagić i Marina Veličković, objavljeno je u Sarajevu, uz magazin Školegijum. Potom se autorskom paru pridružila Ana Pejović, koja je knjigu jezički prilagodila za srpske čitateljke i čitatelje, te je zahvaljujući njoj i Kreativnom centru ovo zanimljivo i poučno štivo konačno dospelo i do nas.

Junakinja knjige odrasta u velikom gradu i ima najboljeg druga, koji ima poremećaj u ishrani i ide kod psihološkinje. Roditelji su joj zaposleni, ali se mama više bavi kućnim poslovima nego tata. Uzori su joj omiljena tetka i starija sestra, koje je kao feministkinje podstiču da propituje ono što se smatra neupitnim.

Svoju radoznalost i zanimljiva zapažanja Likica deli sa nama pišući blog. Otvoreno govori o prvoj menstruaciji, promenama na telu i neraspoloženju koje te pojave donose, iznoseći ove teme iz tabuiziranog kutka ženskog stida. Smaraju je časovi o glistama i zbunjuje je odsustvo žena u nauci, književnosti i sportu. Zato radoznala devojčica sama sebi zadaje zadatke da ih potraži na internetu, ali bi volela da takve sugestije nekad dođu i od nastavnika/ca. Likica otkriva sjajne sportistkinje sa zanimljivim biografijama, ali i naučnice čije su zasluge za važna otkrića preuzeli muškarci. Pred našom junakinjom se tako neprestano otvaraju nova pitanja, od toga zašto se čestita dan učitelja kad su u školi većinom učiteljice, zašto je za žene važno samo da su lepe, zašto devojčice moraju da se igraju lutkama i tako od malih nogu uče kako da o nekome brinu, ali i zbog čega plivanje, balet, klavir, kursevi jezika nisu deo osnovnog obrazovanja, nego privilegija samo onih koji to mogu da plate. Tako Likica dečjim očima propituje rodnu perspektivu u jeziku, zadate rodne uloge i nejednake odnose društvene moći, i razume da nam je „strašno mnogo stvari koje su nefer i glupe ok samo zato što smo naučene da mislimo da su te stvari prirodne“.

Na kraju ovog priručnika dat je i mali rečnik feminističkih pojmova koji objašnjava „o čemu je sve Likica pisala, a da (možda) nije ni znala“.

Pisana je žargonom kako bi bila prijemčivija mladim čitateljkama koje će se „uz Likicu osjećati manje usamljeno i razumjeti zašto ih nepravde koje im se dešavaju živciraju s razlogom“.

Knjiga se čita tako što je otvoriš, pročitaš u dahu svih 160 stranica, zatvoriš i u dobrom raspoloženju nastaviš da furaš feminizam.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari