Prema ispitivanju javnog mnjenja 65 odsto Francuza je zadovoljno kako u prvim danima Nikola Sarkozi obavlja funkciju predsednika države. Sem generala De Gola na početku svog prvog mandata 1958, kada je 67 odsto građana bilo zadovoljno, nijedan drugi predsednik nije bio popularniji prvih dana predsednikovanja od Sarkozija.

Prema ispitivanju javnog mnjenja 65 odsto Francuza je zadovoljno kako u prvim danima Nikola Sarkozi obavlja funkciju predsednika države. Sem generala De Gola na početku svog prvog mandata 1958, kada je 67 odsto građana bilo zadovoljno, nijedan drugi predsednik nije bio popularniji prvih dana predsednikovanja od Sarkozija. I njegovog predsednika vlade, Fransoa Fijona, podržava većina građana ove zemlje – 62 odsto.
Nema sumnje da će se ova popularnost Sarkozija i Fijona preneti na kandidate njihove vladajuće stranke Ujedinjeni narodni pokret (UMP) na izborima za Skupštinu koji se održavaju za deset dana, tačnije 10. juna, dok će drugi krug biti održan 17. juna. Iako izbori po pravilu nose neizvesnost, već pre izbora za 577 poslanika sa sigurnošću se može reći da će UMP biti apsolutni pobednik. Izvesno će u novom skupštinskom sazivu imati preko 350 poslanika. Treba im pridodati i najverovatnije četrdesetak poslanika Unije za demokratsku Francusku (UDF) koji su napustili Fransoa Bajrua, trećeplasiranog na predsedničkim izborima, jer su u strahu da ne izgube mesta u Skupštini ostali satelit UMP. Nema sumnje da nedavno izabrani predsednik Sarkozi i vladajuća stranka UMP imaju pred sobom i narednih pet godina vladavine. Tako će desnica držati mesto predsednika države najmanje 17 godina, od 1995, a apsolutnu većinu u Skupštini bar deset godina, od 2002.
Sarkozi je, bez sumnje, stekao popularnost pre svega zbog svoje velike radne energije koju mu i njegovi najveći protivnici ne spore. Samo dve nedelje je predsednik, a već je formirao vladu, započeo dijalog sa sindikatima i poslodavcima, snizio porez za najimućnije i takse pri kupovini prvog stana. Pokrenuo je u EU, reklo bi se sa uspehom, svoj predlog „mini ustava“ koji bi regulisao funkcionisanje Unije, a bio usvojen u skupštinama članica EU. Pokrenuo je reformu obaveznog obrazovanja – izbora škole, ojačao je predsednički tim, čime stavlja na znanje da će se francuski predsednički sistem približavati američkom modelu, sreo se s Angelom Merkel i Prodijem. Pored toga, mediji koji ga u najvećem broju podržavaju ističu i njegov „neformalan stil“ ponašanja. Gotovo svakodnevno džogira, te se viđa u predsedničkoj palati u šorcu, ne ustručava se da stupa u direktan kontakt s građanima.
Najveća opoziciona stranka, Socijalistička partija (PS), posle poraza na predsedničkim izborima teško da će uspeti da osvoji 143 mandata koliko je imala u prošlom sazivu. Prvi čovek stranke Fransoa Oland zbog prethodnih poraza izjavljuje da se neće ponovo kandidovati za vođstvo stranke na narednom kongresu.
Ni druge stranke iz opozicije nisu u boljoj poziciji. Komunistička partija (PCF) i stranka Zelenih neće imati poslaničke grupe. Ekstremističke stranke, kako na levici tako i na desnici Nacionalistički front Le Pena, najverovatnije zbog većinskog sistema neće imati poslanike u Skupštini. Najzad, Fransoa Bajru, nada opozicije, mada već nekoliko dana po osnivanju svoje nove stranke Demokratski pokret ima 70 hiljada članova, prema sopstvenom priznanju uspeće da osvoji tek nekoliko poslaničkih mesta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari