Imajući u vidu sva politička dešavanja, odnosno mnogobrojna nerešena pitanja – poput Kosova i Metohije, te pitanja neutralnosti ili ulaska u NATO – osnovano je pretpostaviti da su u Srbiji i danas strane službe veoma aktivne – navodi za Danas Predrag Petrović, izvršni direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, odgovarajući na pitanje da li je i u kojoj meri špijuniranje prisutno u našoj zemlji.

Ovu temu aktuelizovalo je prekjučerašnje hapšenje u Makedoniji, gde je policija uhapsila 17 osoba, među kojima i državne zvaničnike, i pripadnike tajnih službi, zbog špijuniranja, ali i prevare i ucene. Portparol makedonske policije Ivo Kotevski izjavio je da su privedeni nezakonito prikupljali informacije, i potom ih „unovčavali“, odnosno prodavali ili tim podacima ucenjivali osobe iz javnog života. Nije dakle reč samo o klasičnoj špijunaži jedne države protiv druge, nego i o svojevrsnoj nedozvoljenoj trgovini osetljivim podacima.

Predrag Petrović ističe da su strane obaveštajne službe aktivne u Srbiji, jer su im potrebne tačne i blagovremene informacije da bi donosile za svoje vlade dobre odluke, ali i da, s druge strane, svojim prisustvom one mogu da utiču i na smer srpske politike.

– Špijuniranje u Srbiji je oduvek bilo prisutno, jer je suština moći u posedovanju ekskluzivnih informacija u pravo vreme. Na veliko prisustvo stranih obaveštajnih službi u Srbiji ukazivali su srpski zvaničnici, kao i bezbednosni profesionalci, posebno oni iz domaćih firmi za obezbeđenje. Svojevremeno je i Dušan Mihajlović, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, podnoseći izveštaj o radu, po ko zna koji put ukazivao da je Srbija izuzetno interesantna za strane službe, a da je hrvatska služba veoma aktivna – dodaje Petrović.

Prema njegovim rečima, i od mnogih menadžera iz privatnog sektora bezbednosti moglo se čuti da je Srbija prožeta stranim agentima, te da oni gotovo neometano deluju.

– To je, kako kažu, u skladu sa politikom novih vlasti nakon petooktobarskih promena, koje insistiraju na uvećanju bezbednosne saradnje. Naravno, ovde treba imati na umu da saradnja podrazumeva da je ta aktivnost obostrana, da je omeđena, odnosno strukturisana sporazumima i da nikako ne podrazumeva da strane službe mogu delovati kako im volja. No, i u Hrvatskoj je slična situacija. Tamo su strane službe gotovo neometano delovale, što je postalo očigledno kada su otkriveni agenti MI6 – navodi sagovornik Danasa.

Ko se u državnim institucijama Srbije bavi špijuniranjem i na koji način, da li je reč o klasičnoj špijunaži, ili o zloupotrebi osetljivih podataka međusobno suprotstavljenih grupa koje imaju pristup do njih, ne može sa sigurnošću da se odredi. Ipak, povremeno se u javnosti objavljuju priče dostojne pravih špijunskih trilera. Na primer, poznati tabloid prekjuče je objavio da se direktor policije Milorad Veljović susreo sa šefom albanske mafije Ćazimom Osmanijem u hotelu Zira, tvrdeći da se to dogodilo u toaletu i ne dokumentujući sam susret. Osnova za spekulaciju je boravak Veljovića i navodno Osmanija, u isto vreme u istom hotelu u nedelju.

– Za taj slučaj ne znamo još uvek da li ima elemenata špijunaže, ali svakako može predstavljati veliki bezbednosni rizik, pogotovo ako taj sastanak nije formalno zaveden. Nisu, naime, retki slučajevi da obaveštajne službe koriste kako obične kriminalce tako i organizovane kriminalne grupe za obavljanje najraznovrsnijih zadataka – od ubistava, preko logistike i šverca oružja, pa do prikupljanja podataka i širenja glasina – kaže Petrović, uz ogradu da nije jasno ni da li je do susreta došlo.

On podseća da je ranije jugoslovenski SDB koristio kriminalce za likvidaciju nacionalističke imigracije, ali i da najnovija istorija nije sasvim razjašnjena, kao što je to recimo uloga tajnih službi prilikom atentata na Zorana Đinđića.

– Dušan Mihajlović je posle ubistva upravo ukazivao na tu činjenicu, kao i na činjenicu da su u Srbiji veoma aktivne strane službe. On je čak jasno tvrdio da je glavni cilj nekih službi nakon 2001. bio ne samo destabilizacija, već i likvidacija srpskih zvaničnika – podseća Petrović.

Pravno gledano, Bezbednosno-informativna agencija, u okviru svoje kontraobaveštajne i bezbednosne delatnosti, trebalo bi da sprečava špijunske aktivnosti u Srbiji, posebno obaveštajni prodor stranih službi u centre koji poseduju informacije i koji donose ključne odluke u državi.

– Ako se radi o Vojsci Srbije (VS) i Ministarstvu odbrane (MO), onda te poslove obavlja Vojnobezbednosna agencija (VBA). U slučaju da civili obavljaju špijunske delatnosti prema VS i MO, onda VBA predaje slučaj BIA, a mogu i zajedno da ga istraže – objašnjava sagovornik Danasa.

Rezultati BIA na kontraobaveštajnom planu – otkrivanju špijuna, ne objavljuju se u javnosti, za razliku od delovanja ove službe u borbi protiv organizovanog kriminala.

Petrović: Političko žigosanje

Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, bio je akter poslednje velike afere špijuniranja u Srbiji, koja je dobila sudski epilog. Međutim, Predrag Petrović ocenjuje da ta afera, kao i većina drugih špijunskih, nije bila u cilju presecanja delatnosti stranih službi, već je imala isključivu svrhu u međupartijskim borbama. „Ovde je špijuniranje poslužilo da bi se politički protivnici žigosali, te na taj način smanjio njihov politički uticaj i legitimitet. Tako da, ako uzmemo ovu činjenicu u obzir, dobro je što nemamo više takvih afera“, ukazuje Petrović.

Aleksandar Vučić „koči“ izbor šefa BIA

Prvi potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je „krivac“ što još nije izabran direktor BIA. „Nisam zadovoljan onim što imam u glavi oko predloženih kandidata. Ja sam kriv što još nemamo rešenja“, rekao je Vučić novinarima posle susreta sa predsednikom crnogorske stranke Nova srpska demokratija Andrijom Mandićem. On je objasnio da nije zadovoljan kandidatima o kojima je razmišljao, ali ni onima koji su mu ponuđeni za tu funkciju. FoNet

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari