republicki javni tuzilac Zagorka DolovacFoto: BETAPHOTO/ MILOŠ MIŠKOV/MO

Izbor Zagorke Dolovac za treći mandat na čelu republičkog javnog tužioca danas je došao pred poslanike Narodne skupštine.

Predlog Vlade da Dolovac i narednih šest godina rukovodi najvišim tužilaštvom u zemlji, pred poslanicima je obrazložila ministarka pravde Maja Popović, čitajući program o unapređenju rada tužilaštva koji je napisala sama Zagorka Dolovac.

Ona je istakla da je Zagorka Dolovac „odredila prioritete u radu Javnog tužilaštva u vidu odlučne borbe protiv kriminala, a posebno teških i savremenih oblika“.

“Prioriteti u radu Javnog tužilaštva su i povećanje efikasnosti krivičnog gonjenja kroz dalju efikasnu primenu tužilačke istrage, sporazuma o priznanju krivice i oportuniteta i jačanje međunarodne saradnje uključujući aktivno učešće u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, kao i brza i efikasna međunarodno-pravna pomoć u bilateralnim odnosima i kroz evropske regionalne pravosudne mreže poput Evrodžasta”, navela je Popović citirajući program Zagorke Dolovac.

Ministarka pravde se, međutim, nije osvrnula na delove iz biografije aktuelne republičke tužiteljke zbog kojih deo javnosti smatra da nije podobna za nov mandat na čelu Republičkog tužilaštva.

Da bi se u potpunosti razumela uloga republičkog tužioca, bitno je istaći da u tužilaštvu kao celini zakon predviđa znatno strožiji hijerarhijski odnos nego što je to slučaj u sudstvu.

Pa tako predsednik suda formalno ne može da utiče na pojedinačne sudske odluke.

Tužilac, s druge strane, po Zakonu o javnom tužilaštvu ima pravo da donese obavezno uputstvo za postupanje u pojedinim predmetima kada postoji sumnja u zakonitost i efikasnost postupanja.

Najviši tužilac u zemlji je republički javni tužilac.

Takođe, republički tužilac ima pravo da izvrši uvid u svaki predmet. Stoga, svako nepostupanje tužilaštva u prethodnih dvanaest godina može i mora da se stavi i na teret republičkom tužiocu.

A bilo je prethodnih godina takvih primera.

Slučaj koji je privukao najviše pažnje javnosti je svakako istraga rušenja objekata u beogradskom naselju Savamala.

Podsetimo, grupa ljudi maskirana fantomkama je u aprilu 2016. godine, u noći nakon održanih parlamentarnih izbora, srušila više objekata na mestu na kojem se gradi stambeno-poslovni kompleks Beograd na vodi, lišavajući slobode prolaznike.

Jedina osoba koje je sankcionisana u ovom slučaju je policjski službenik Goran Stamenković koji je osuđen na uslovnu kaznu od pet meseci zatvora zbog toga što je policija ignorisala pozive građana.

Tužilaštvo nije ispitivalo ko je rušio objekte, presretao i lišavao slobode kretanja prolaznike, ali ni ko je ovu akciju naložio.

To nije učinilo ni nakon što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da je za akciju odgovorni tadašnji vrh lokalne vlasti u Beogradu.

Ništa manje pažnje javnosti nije privukao ni slučaj Krušik koji je u medije dospeo zahvaljujući uzbunjivaču Aleksandru Obradoviću

Obradović je dostavio dokaze da se iz ovog preduzeća namenske industrije izvlači novac, tako što se roba ispod cene prodaje privatnim trgovicima.

Među ljudima čija su se imena spominjala u tom kontekstu su i pokojni otac aktuelnog ministra odbrane Nebojše Stefanovića i trgovac oružjem Slobodan Tešić. Obradović je bio uhapšen i tužilaštvo već duže vreme vodi istragu protiv Obradovića zbog odavanja poverljivih podataka.

Međutim, navode o zloupotrebama u državnoj firmi za račun privatnih lica tužilaštvo nije istraživalo.

Ništa veći anganžman tužilaštva nije viđen ni prilikom istraživanja slučajeva policijske torture koje su kamere zabeležila ne prošlogodišnjim antivladinim protestima u Beogradu.

Više od godinu dana nakon održavanja protesta, nijedan policijski službenik nije sankcionisan za evidentne slučajeve prekomernog korišćenja sile. Isti slučaj je i sa bakljadama koje su širom zemlje organiziovane kao odgovor na građansku incijativu “Bukom protiv diktature”.

Podsetimo, na više lokacija u zemlji nepoznati ljudi su organizovali bakljade i puštali uvredljive pesme o lideru Stranke slobode i pravde Draganu Đilasu dok je na snazi bila zabrana kretanja.

Na nijednu od ovih istraga, kao i na niz drugih, Zagorka Dolovac nije uticala, iako je imala zakonska ovlašćenja.

I kao što nije uticala na istrage, njena reakcija je izostala i kada su predstavnici izvršne vlasti javno iznosili detalje iz istraga koji su po zakonu poverljivi. Najupečatljiviji primer ovoga desio se nedavno kada je ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin po drugi put javnosti predstavio fotografije masakriranih tela koje predstavljaju dokazni materijal u istrazi koja se vodi protiv grupe Veljka Belivuka.

Generalno, prethodnih šest godina Dolovac se izuzetno retko pojavljivala u javnosti, ostavljajući predstavnicima izvršne vlasti, u prvom redu predsedniku Republike, da javnosti iznosi saznanja iz istrage i najavljuje krivično gonjenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari