Stranke žele uticaj pri zapošljavanju u školama 1

I ranije se do fotelje direktora škole teško moglo bez saglasnosti vladajuće stranke, a opozicija, neki sindikati i deo stručne javnosti tvrde da novo zakonsko rešenje (po kojem direktora postavlja i razrešava ministar prosvete) to sada eksplicitno potvrđuje.

S druge strane, ministar kaže da je ova odredba upravo brana od političkih uticaja, kojih je uvek bilo. Ova tema, o kojoj se nedeljama unazad polemiše u javnosti, otvorila je pitanje zašto je pozicija direktora toliko bitna, kada on ima samo 20 odsto veću platu od nastavnika, a odgovoran je za celokupno funkcionisanje škole.

Ključni razlog zbog kojeg stranke žele da imaju odlučujući uticaj na izbor direktora škola je zapošljavanje, a upućeni tvrde da se u mnogim lokalnim samoupravama nijedan radnik ne može zaposliti bez mišljenja lokalnih političkih moćnika.

– Postoji jedan broj ljudi koji žele da unaprede rad u školi i posvećeni su poslu, ali se neki odlučuju za mesto direktora da bi imali određene privilegije, bilo da je reč o prihodima od izdavanja školskog prostora, ekskurzija ili uspostavljanju kontakta sa dobrostojećim roditeljima koji mogu da im završe razne stvari u životu. Koliko je privlačna ta funkcija možemo da vidimo po primerima kada su neke direktore jedva oterali u penziju, a pojedini se bore da opstanu po svaku cenu – kaže Branislav Pavlović, nekadašnji predsednik Sindikata obrazovanja Srbije.

On dodaje da će veliku moć direktorima škola dati Zakon o zaposlenima u javnim službama, čije se usvajanje uskoro očekuje, jer će oni odlučivati o napredovanju svojih zaposlenih kroz platne razrede. Pavlović kaže da nije jasno na osnovu kojih kriterijuma će direktor da proceni kako radi 50 ili 70 radnika u njegovoj školi i pita se da li će ta ocena da bude objektivna ili će procenjivati ko mu je veći prijatelj, a ko neprijatelj.

Milan Jevtić iz Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije kaže da su direktori, naročito u velikim gradovima, dosad bili van kontrole vlasti, jer su ih birali školski odbori, pa se dešavalo da na tu poziciju budu izabrani ljudi iz druge političke opcije ili nestranačke ličnosti. S druge strane, u nekim lokalnim samoupravama direktori su birani po kvoti, i to tako što je jedan broj škola „pripao“ jednoj stranci, drugi broj nekoj drugoj… On ističe da se, nakon što je usvojen novi zakon, može očekivati da lokalni politički moćnici prave spiskove „svojih“ direktora koje će proslediti ministru, jer ne postoji šansa da on zna svakog od 1.800 ljudi koji će biti na čelu škola.

Sumnju u trgovinu radnim mestima sindikati su mnogo puta iznosili u javnost, ali bez konkretnih dokaza, zbog čega je jedan takav slučaj završio na sudu. Iako poslednjih nekoliko godina postoji zabrana raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos na neodređeno vreme, direktorima su odrešene ruke za zapošljavanje na određeno, što je mogući teren za zloupotrebe. Milan Jevtić navodi primer Kragujevca, gde, kako kaže, postoje spiskovi sa imenima nastavnika koji će biti angažovani na zameni i direktori ne smeju da prime druge ljude.

Dragi Lukić, koji je bio na čelu beogradske OŠ „Svetozar Marković“ šest mandata, tvrdi da od funkcije direktora nema finansijske koristi, ali da donosi dobar status u društvu. Ipak, ukazuje da direktor radi deset sati dnevno, da je odgovoran za kompletno funkcionisanje škole, te da mora biti iskusan, kompetentan, dobar organizator, kao i osoba koja treba da obezbedi da kolektiv složno funkcioniše. Komentarišući spekulacije o trgovini radnim mestima, Lukić kaže da direktor ne može da bude dobar ako nema kvalitetan kolektiv.

– DŽabe ću ja da primim nekog preko veze ako on loše radi. Nas direktore država ocenjuje preko eksterne evaluacije i mi se borimo za najviše ocene, a s druge strane nam nameću tehnološke viškove i time uskraćuju pravo da biramo najkvalitetniji kadar. Dešava se da zapošljavanje u malim mestima diriguje politika, ali se tamo zna ko je bio kakav đak i student i treba da se vodi računa ko može da bude profesor – ističe Lukić, napominjući da je nekada i po osam kandidata konkurisalo za mesto direktora, a danas najviše dva ili tri.

Na rizik za moguću korupciju u oblasti zapošljavanja ukazano je u studiji OECD-a za Srbiju „Jačanje integriteta i borba protiv korupcije u obrazovanju“, a tim stručnjaka te međunarodne organizacije je došao do saznanja da neki direktori i drugi na višim nivoima sistema ignorišu (ili zaobilaze) utvrđene procedure za prijem nastavnog osoblja i biraju nastavnike na osnovu drugih kriterijuma, kao što je politička pripadnost.

„Ovaj utisak je rasprostranjen, ali nisu dobijeni praktični primeri takve prakse. Odsustvo jasnih i transparentnih smernica u ovoj oblasti ostavlja prostora za sumnju na zloupotrebu, uključujući favorizovanje u postupku izbora od strane direktora ili, u drugim slučajevima, izloženost direktora spoljnim pritiscima, posebno političke prirode, da zaposle određenog kandidata. Ovo može biti nepravedno prema direktorima koji se pridržavaju najbolje prakse u postupku izbora, kao i prema uspešnim kandidatima, čiji uspešan prijem može biti shvaćen kao rezultat drugih činilaca, a ne njihovih stručnih kvalifikacija i iskustva“, piše u izveštaju.

U javnosti postoje sumnje da se novac od izdavanja školskog prostora troši netransparentno, a studija OECD-a je ukazala da postoji prostor za zloupotrebe i u ovom domenu, jer su škole u Srbiji „motivisane da ne prijavljuju u celini sve prihode ili da određene vrste prihoda uopšte ne prijavljuju, a postoje dokazi da one to zaista i čine“.

U izveštaju piše da je finansijska odgovornost direktora ograničena na izradu i podnošenje godišnjih finansijskih izveštaja o prihodima i izdacima školskom odboru, te da se podaci Uprave za trezor ne podudaraju uvek sa informacijama koje škole daju školskim odborima. Stručnjaci OECD-a navode da postoje brojni problemi sa ovim sistemom i njegovom praktičnom primenom: regionalne školske uprave izgleda da imaju pristupa izveštajima, ali imajući u vidu nedostatak ljudstva i nepostojanje pripreme pravila o računovodstvu i budžetu, malo je verovatno da se finansijski izveštaji i računi dvostruko proveravaju. Osim toga, izveštaji o prihodima se podnose na standardnom obrascu, ali školski odbor je izgleda jedino telo sa kontrolnim funkcijama koje dobija raščlanjene informacije o školskim prihodima i rashodima, sa svim problemima koji se mogu javiti usled višestrukih identiteta i mogućeg sukoba interesa članova odbora (dobrobit njihove škole, finansijski interesi, interesi zaposlenih, politički interesi..).

Nekažnjene zloupotrebe

U studiji OECD-a se navodi i da se kod škola ne kontroliše da li iznos prihoda od usluga i zakupnine odgovara potpisanim ugovorima i da li je u ugovorima prikazana stvarna vrednost usluga ili prostora koji se daje u zakup. Ističe se takođe da tim OECD za procenu rizika za korupciju nije došao do dokaza da li se sredstva protivpravno prisvajaju, i ako ima takvih slučajeva – koliko često. Ono što je, međutim, izvesno jeste da ako se to i događa, zloupotreba prolazi nezapaženo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari