"Osećam veliku dozu sramote, žrtve ne smeju da budu zaboravljene" 1Foto: EPA/ PETER DEJONG POOL

Časni sude, ja sam potpuno svestan svega onoga za što se teretim, svjestan sam djela koja sam počinio.

To sam i priznao, tačku po tačku koja mi je ovde pročitana. Izjasnio sam se da sam kriv. Preuzimam svu odgovornost za dela koja sam počinio. Kako se osećam povodom toga što sam činio u tom periodu, za ta tri meseca koja sam proveo u Sušici, to jedino ja znam. Ali, bitno je da stvarno osećam veliku dozu sramote, stida, jer kao što i ovde je pomenuto, u Sušici – ja sam bio s jedne strane s oružjem, a s druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su deca, bili su moji drugovi s kojima sam godine provodio u kafeima, sportskim terenima, letovanjima. Često sebi postavljam pitanje: „Zašto, kako?“ Imao sam dosta vremena, 11 godina je prošlo, ali teško mogu da nađem odgovor na to pitanje – izjavio je tokom priznavanja krivice pred Haškim tribunalom ratni zločinac Dragan Nikolić, upravnik zatočeničkog logora Sušica, koji su srpske snage osnovale u opštini Vlasenica u BiH 1992 godine.

Nikolić, koji je priznao krivicu 6. novembra 2003. godine (www.icty.org/bcs/content/dragan-nikolic) učestvovao je u stvaranju i održavanju atmosfere terora i sistematskog sadizma za muslimanske i druge nesrpske zatočenike. Lično je ubio devet ljudi, a druge zatočenike je mučio i premlaćivao. Pod njegovim vođstvom, žene svih starosnih doba silovane su i seksualno zlostavljane.

Tribunal je optužnicu protiv Nikolića podigao 1994. godine. To je, inače, bila prva optužnica za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Nikolić je uhapšen u aprilu 2000. godine kod Smedereva. Tokom prvog pojavljivanja u sudnici u Tribunalu izjavio je da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Osuđen je na 20 godina zatvora. Nakon izdržane dve trećine kazne, pušten je na slobodu 2013. godine.

„Ja, iskreno vam kažem, nikada nisam osetio neko sažaljenje prema sebi, jer nisam ja bio u godinama – 15 godina i šta ja znam – bio sam zreo čovek. Uglavnom je to sažaljenje bilo okrenuto prema žrtvama. Ne samo onim koje sam ja direktno povredio i njihovim familijama. Svi ljudi koji su bili dole u Sušici, a bilo ih je dosta, su žrtve. Šta ja mogu da kažem povodom toga? Ja mogu da kažem da se zbog svega toga iskreno kajem. Ja najbolje znam šta osećam. Moje kajanje dolazi iz mene samog, jer veliku većinu ljudi ja sam poznavao odmalena. Zajedno smo odrasli, neki su mi bili komšije“, rekao je tokom priznanja krivice Dragan Nikolić.

On se izvinio svim žrtvama koje su bile u logoru Sušica. „Ja bih želeo da i te žrtve, ukoliko je moguće, osete iskrenost u mom kajanju i mom izvinjenju svim njima. Čak i onim koji nisu bili u logoru Sušica, a koji se sad nalaze širom sveta, a posledica tog njihovog odlaska i proterivanja je taj sukob i nemogućnost da se vrate svojim domovima“, rekao je Nikolić. Dodao je da je svestan da će provesti dosta vremena u zatvoru, ali da se nada povratku u Vlasenicu, „da učinim nešto što je u mojoj moći, ukoliko to bude moguće, da se ti ljudi ponovo zbliže i da se vrate svojim kućama“.

„Otići ću tamo, no ukoliko bih osjetio jednog momenta da nekome smetam, otišao bih. Imam gde otići, kod mojih rođaka, ali ću se uvek vraćati. Vraćaću se dok god budem živ i dok ne vidim i ne osetim trenutak da ne smetam tim ljudima, da bi konačno došli u taj grad da bi počeli jedan novi život“, naveo je Nikolić.

Prema njegovim rečima, žrtve nikada ne smeju da budu zaboravljene. „Među žrtvama ja sam imao zaista pravih prijatelja s kojim sam odrastao i još jednom ću ponoviti moje iskreno kajanje za sve ono sto sam učinio. Nadam se da će mi se dati prilika da koliko-toliko učinim da njihova patnja bude manja“, izjavio je priznajući krivicu Dragan Nikolić.

Ono što je posebno važno za Nikolićevo saslušanje je da se suočio sa Habibom Hodžić, koja je od njega zatražila da kaže gde se nalaze kosti njenih sinova. Ona je tri meseca provela u logoru Sušica, a kada je u julu 1992. izašla iz logora, njena dva sina su ostala.

Habiba je, svedočeći protiv Nikolića, pitala ga da joj kaže gde je masovna grobnica u kojoj se nalaze njihova tela, kako bih ih sahranila. Nakon pauze, pošto je sudija prekinuo saslušanje tražeći od Nikolićevog advokata da ga pita da li želi da odgovori Habibi, Nikolić je izjavio da su njeni sinovi 30. septembra 1992. odvedeni na Debelo Brdo, gde su likvidirani. Dodao je da su sahranjeni sa ostalim ubijenim zatvorenicima.

Nikolićeva smrt

Haški osuđenik Dragan Nikolić zvani Jenki, komandant nekadašnjeg logora Sušica u Vlasenici, preminuo je u tom gradu 4. juna 2018. godine u 61. godini života. Sahranjen je na lokalnom groblju u Vlasenici. Nikolić je, inače, potvrdio pred Haškim tribunalom, da su pre napuštanja logora i Vlasenice Muslimani morali da potpišu izjavu da odlaze dobrovoljno i da se odriču svoje imovine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari