Ubice iz kafića "Panda" ostale nekažnjene 1Foto: FoNet/ Božidar Petrović

Kada premijer jedne zemlje ničim izazvan na konferenciji za medije izgovori da je „gotovo siguran“ ko je počinio šestostruko ubistvo, ali nema dokaza da ubice privede pravdi, nekoliko zaključaka se nužno nameće.

Teško je odupreti se utisku da se dotični predsednik Vlade svojim javnim nastupom neodgovorno poigrao sa emocijama porodica žrtava, da isti otkriva fundamentalno nepoznavanje istražnog postupka i da je tužilaštvo zemlje o kojoj je reč lišeno bilo kakve autonomije odlučivanja. Upravo to je uradio premijer Srbije Aleksandar Vučić kada je u decembru 2015. govorio o masakru u kafiću „Panda“ u Peći, u kome su nepoznati napadači u uvodnim danima rata na Kosovu automatskim oružjem ubili šestoricu srpskih mladića.

– O događajima od 14. decembra 1998. u kafiću „Panda“ nikada ništa nismo čuli od Jedinice za otkrivanje ratnih zločina, Službe za ratne zločine ili Tužilaštva za ratne zločine, ali smo to zato čuli od premijera. Ipak, ni posle toga nije bilo reakcije službi i institucija koje se time bave – kritična je bila Nataša Kandić koordinatorka Koalicije za REKOM, govoreći nedavno na tribini o ratnim zločinima koju su organizovali list Danas i forumZFD. Na istoj tribini, još oštriji bio je bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević karakterišući Vučićev postupak kao nedopustiv.

A ako je Vučićevo nesmotreno komentarisanje žive istrage „nedopustivo, koju onda reč iskoristiti za opisivanje činjenice da ni godinu i po dana kasnije, organi nadležni za otkrivanje počinilaca, barem koliko je javnosti poznato, ne čine ništa da reše slučaj „Panda“? Jedina vest koja se u poslednjih nekoliko godina pojavila je ona da je Tužilaštvo za ratne zločine prosledilo u novembru 2015. ovaj predmet Tužilaštvu za organizovani kriminal. Međutim, ovaj transfer nas, opet koliko je javnost upućena, nije približio odgovor(n)ima.

Tišina zvaničnih izvora nužno ostavlja prostor za nezvanična nagađanja. A nezvanična verzija o identitetu potencijalnih počinitelja se za ovih 18 godina menjala. Odmah po ubistvu, mediji u Srbiji su prstom uprli u pripadnike OVK-a. Prema toj verziji događaja, ubistvo u „Pandi“ bila je odmazda zbog smrti oko 30 pripadnika OVK-a koji su nekoliko dana ranije ubijeni prilikom prelaska iz Albanije. Srpska policija je neposredno nakon zločina privela oko 150 lica albanske nacionalnosti, ali niko zvanično nije optužen. Rad srpske policije na ovom slučaju spominje se i u izveštaju OEBS-a krajem 1998. OEBS piše da je ubistvo u „Pandi“ izazvalo represiju srpskih snaga nad albanskim stanovništvom u Peći i okolini, zatvaranje čitavog područja i pretragu kuća, kao i premlaćivanja, maltretiranja i krađe nakon policijske operacije.

„Napad je pratio niz ubistava, u gradu i okolini. Ova i druga ubistva su kreirala atmosferu napetosti i straha“, piše u izveštaju OEBS-a za period od oktobra 1998. do juna 1999. Nakon što je verzija o odgovornosti Albanaca počela da jenjava, iako nikada nije nestala, pojavio se scenario, podgrevan tabloidnim naslovima, koji kaže da su ubice došle iz zapadnih obaveštajnih službi. I dok su zvanične institucije bile neme, demanti ove verzije došao je ponovo od Aleksandra Vučića, ovog puta sa pozicije prvog potpredsednika Vlade.

„Moram da demantujem da su u ubistvu srpskih dečaka u kafiću „Panda“ u Peći učestvovali MI6 ili SAS. To nanosi štetu našoj zemlji, mi s njima imamo odlične odnose, a oni s tim nemaju nikakve veze. Tu ima čudnih stvari i veoma je teško o tome danas da govorim, kada budemo imali više detalja, mi ćemo o njima obavestiti javnost“, rekao je Vučić u januaru 2014.

Najzad, poslednjih nekoliko godina sve se glasnije govori o ulozi Jedinice za specijalne operacije. I ovde se kao glasnogovornik tužilaštva pojavljuje Vučić. U izjavi sa početka teksta, nakon što je rekao da je „gotovo siguran“ ko je počinilac je dodao:

„Nisam siguran da bi naši organi mogli da se ponose onim što su tada uradili“.

Eksplicitniji od njega, nešto ranije bio je lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, kada je na Radiju Slobodna Evropa (RSE) kazao da iz pouzdanih izvora zna da su ubistvo mladića počinili pripadnici Legijinih specijalaca. Kako je tada rekao, 14. decembra 1998. Peć su kontrolisale srpska vojska i policija, kao i „JSO i druge parapolicijske snage“.

– I sada odjednom kroz tu Peć, kroz tu našu silu, vojsku, u jedan kafić u centru grada ulaze dvojica maskiranih terorista OVK, ubijaju mladiće i pobegnu. Ministar unutrašnjih poslova kaže u intervjuu da o tom događaju nije vođena nikakva istraga. Strašno. Zašto nije? Pa tamo gde DB ubija ne vodi se istraga. Svi tragovi vode ka JSO-u, to je bila teroristička jedinica DB-a. Prema mojim saznanjima, postoje dokazi da je oružje iz kog je pucano u posedu Legijine formacije – izjavio je Drašković 2014. godine za RSE.

Istog mišljenja bio je i advokat iz BiH Duško Tomić koji je u maju 2015. u jednom intervjuu optužio bivšeg načelnika RDB-a Radeta Markovića da stoji iza ubistva u „Pandi“. Tada je Marković, koji se nalazi na izdržavanju 40 godina zatvora zbog ubistava RDB-a, podneo tužbu protiv Tomića, poručivši da nije imao nikakvu kontrolu nad JSO tokom sukoba na Kosovu, već da je Legijina jedinica bila podređena tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Vlajku Stojiljkoviću. Ceo ovaj slučaj je vrlo brzo zataškan, pošto je Marković povukao tužbu nakon što je saznao da Tomićeve reči nisu adekvatno prenesene. Tomić s druge strane, tvrdi da je od Markovića dobio dodatne informacije, zbog čega više ne može da ga dovodi u vezu sa šestostrukim ubistvom u Peći. Tomić tada nije želeo da pojasni da li i dalje stoji iza stava da su ubistvo počinili pripadnici JSO.

Sama činjenica da se više od osamnaest godina govori o verzijama događaja od 14 decembra 1998. godine, a ne o presudama, ili u najmanju ruku o optuženima, poraz je za celokupno društvo. I dok aktivnosti srpskog tužilaštva ostaju nepoznate, kosovski pravosudni organi, kao ni EULEKS, nisu se ni bavili ovim slučajem. A za to vreme ubice Ivana Obradovića (14), Vukote Gvozdenovića (16), Svetislava Ristića (17), Zorana Stanojevića (17), Dragana Trifkovića (17) i Ivana Radevića (25) ostaju nekažnjene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari