Tanjug i dalje miljenik države 1Foto: www. wikipedia.org

Uprkos tome što je Vlada Srbije još pre 14 meseci, po sili zakona ugasila državnu novinsku agenciju, javno preduzeće Tanjug i dalje nije obustavilo delatnost, a sa tim ni sve pogodnosti koje je kao zvanično glasilo po ranijim zakonima imalo.

Ne samo što i dalje radi agencijsko novinarstvo, iako je trebalo da bude obrisan iz Registra medija, nego Tanjug i dalje koristi državnu zgradu, koju je svojevremeno dobio na korišćenje, i za nju plaća porez ali ne i zakup.

Naime, Vlada Srbije prihvatila je zahtev ugašene agencije da umesto kompletne zgrade na Obilićevom vencu broj 2, Tanjug zadrži samo dva sprata, jer je „postupajući“ po odluci smanjio broj saradnika. Za taj prostor zadržani su uslovi korišćenja iz ranijeg perioda, odnosno ono što danas ne bi moglo – a to je da prostor dobije bez zakupa. Reč je o oko 200 kvadrata u zgradi koja prema katastarskim podacima ima 567 kvadratnih metara, a prema prosečnim cenama zakupa kancelarijskog prostora u Beogradu, koja se kreće od deset do 15 evra, mesečno bi Tanjug trebalo da izdvaja od 2.000 do 3.000 evra, ili godišnje od 24.000 do 36.000 evra. Umesto toga, Tanjug plaća porez na imovinu koji je deset puta manji od izračunate zakupnine.

Kako je odlukom o pravnim posledicama prestanka rada Tanjuga precizirano da nekretnine koje on poseduje prelaze na raspolaganje Republičkoj direkciji za imovinu, znači i da je država pristala na deset puta manje novca.

Iz Direkcije je Danasu rečeno da je Tanjug bio upisan kao korisnik kompletne zgrade na Obilićevom vencu br. 2. Nakon odluke Vlade o pravnim posledicama prestanka rada, to javno preduzeće obratilo se Direkciji za imovinu i zatražilo sprovođenje procedure kojom bi se pravo korišćenja zgrade uskladilo sa površinom koju stvarno koristi.

„Iz navedenog proizilazi da za period od 15. oktobra 2015. godine do danas Tanjug na ime zakupnine nije uplaćivao bilo kakva finansijska sredstva, niti je bio u obavezi, kao korisnik prostora. Republika Srbija je upisana kao vlasnik kompletnog objekta na Obilićevom vencu br. 2“, kažu u Direkciji.

To potvrđuje i državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja Nino Brajović.

– Tanjug ne plaća nikakav zakup, već umesto toga plaća porez na imovinu, kao da je vlasnik zgrade – kaže Brajović za Danas i naglašava da je taj porez “s obzirom na to da se zgrada nalazi u ekstra zoni, veoma veliki”.

S druge strane, advokat Vojin Bilić kaže za naš list da dogovor o plaćanju poreza na imovinu umesto zakupnine nije postignut u skladu sa zakonom, jer Tanjug više nema pravni subjektivitet.

– Što se mene tiče, oni su sada nekakva neformalna grupa sa kojom država nije mogla da sklopi nikakav ugovor. Tanjug se još uvek nalazi na spisku Agencije za privredne registre samo zbog nezakonitog rada te institucije i očigledne zloupotrebe. To je kao kada bih ja prodao stan a da to ne upišem u katastar. Oni kojima je to u interesu pokušavaju da ožive mrtvaca tako što se prave da je živ – smatra Bilić.

Naš list je pokušao i da od direktorke Tanjuga Branke Đukić dobije objašnjenja oko korišćenja prostora, ali odgovore nismo dobili.

Ipak, to nije jedina pogodnost koju je Tanjug, nakon gašenja, zadržao. Iako potpuno nejasnog statusa, njegove usluge koriste sva ministarstva i državne institucije, pa je posle „gašenja“, samo u periodu od 1. novembra 2015. do 15. marta 2016. godine, „od strane korisnika javnih sredstava ostvario prihode u ukupnom iznosu od 41.898.196 dinara“.

Iako je ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević pre dva meseca najavio pronalaženje rešenja za Tanjug u „razumnom roku od mesec dana“, saga oko (ne)postojanja te agencije se nastavlja. I dalje je nepoznanica kako Tanjug u tako nedefinisanom statusu isplaćuje zarade i dugove prema poveriocima.

Porez umesto kirije – smešno

Mile Antić iz Mreže za restituciju kaže da je korišćenje zgrade dok je Tanjug postojao kao državna agencija imalo neki rezon, međutim sa njegovom likvidacijom stvari se menjaju. “U pitanju je dil sa onima koji gazduju državnom imovinom, a to je, kao što svi znamo, Direkcija za imovinu. To je vrsta prikrivene državne pomoći, a plaćanje poreza umesto zakupnine zvuči smešno. To me podseća na situaciju kada je Milošević 1997. godine dao Ekonomskom institutu zgradu na besplatno korišćenje u periodu od 20 godina, da bi oni kasnije državnim institucijama izdavali prostorije za novac“, priseća se Antić.

Privilegovani novinari

Iako ima svoju službu za informisanje i saradnju sa medijima, na sva putovanja u zemlji i inostranstvu funkcioneri Privredne komore Srbije vode novinara Tanjuga. Tekstove nastale na tim skupovima iz PKS prosleđuju i medijima koji nisu korisnici usluga Tanjuga, uz napomenu da nam mejl šalje Komora a da će ta informacija biti objavljena i na sajtu Tanjuga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari