Bez obzira na to ko bude bio novi ministar prosvete, može da izabere jedno od tri moguća rešenja problema visokoškolske nastave, da nastavi da ne radi ništa ozbiljno, da radi samo ono što je oportuno, vodeći računa o biračima, stranačkim interesima, klanovima, finansijskim interesima, pritiscima i ostalom što čini našu političku kulturu, ili da ozbiljno i odlučno pristupi sređivanju stanja u visokom školstvu – kaže u razgovoru za Danas Ljubiša Rajić, profesor Filozofskog fakulteta, i dodaje da je druga mogućnost najverovatnija.

Bez obzira na to ko bude bio novi ministar prosvete, može da izabere jedno od tri moguća rešenja problema visokoškolske nastave, da nastavi da ne radi ništa ozbiljno, da radi samo ono što je oportuno, vodeći računa o biračima, stranačkim interesima, klanovima, finansijskim interesima, pritiscima i ostalom što čini našu političku kulturu, ili da ozbiljno i odlučno pristupi sređivanju stanja u visokom školstvu – kaže u razgovoru za Danas Ljubiša Rajić, profesor Filozofskog fakulteta, i dodaje da je druga mogućnost najverovatnija.

Ubrzati razvoj mladog nastavno-naučnog kadra

– Samo se drastičnim pročešljavanjem postojećeg kadra od asistenata pripravnika do redovnih profesora i kontrolom nastavnog i naučnog rada stanje može popraviti, pa makar i trećina ili polovina zaposlenih dobili otkaz. Uz to potrebno je usmeriti najveći deo rada na kontrolisan i ubrzan razvoj mladog nastavno-naučnog kadra, potpuno otvaranje za gostujuće nastavnike, brža razmena nastavnika između pojedinih fakulteta, uvođenje mogućnosti da se nastava drži i master i doktorski radovi pišu na stranim jezicima ako to doprinosi profilisanju univerziteta – smatra Ljubiša Rajić, profesor Filozofskog fakulteta.

Međutim, on ipak pretpostavlja da može da se desi neko čudo i dobijemo vladu i ministra koji stvarno hoće nešto da urade. U tom slučaju predlaže da se u državnim visokoškolskim institucijama, koje čine okosnicu visokoškolskog obrazovanja i treba da podmire potrebe čitavog društva, uradi objektivna analiza stanja, u kojoj se ni ministar ni visokoškolske institucije neće ponašati kao „samozaljubljena kraljica pred ogledalom na zidu“, jer se stanje u visokom školstvu u određenim segmentima pogoršalo, pre svega zbog divlje gradnje visokoškolskih institucija.
– Visokoškolske institucije su, s retkim izuzecima, veoma loše organizovane i kao celina sistema i kao pojedini univerziteti, fakulteti i instituti. Pojedini univerziteti, pa i beogradski, organizaciono i kadrovski su nesposobni da obave sve poslove i ovlašćenja koja su sebi prigrabili zakonom i statutom, između ostalog i zbog toga što se kod nas razna rešenja donose po pravilu bez nužnih instrumenata za sprovođenje, bez i trunke analize o njihovoj sprovodivosti i bez ikakvog razmišljanja o posledicama koje proističu iz njihovog sprovođenja – objasnio je Rajić. On navodi primer za ovu tvrdnju. Uvedeni su novi indeksi, a tek šest meseci i bar jedan ispitni rok kasnije dato je uputstvo kako da se popunjavaju. Ukinuti su asistenti pripravnici, ali nisu obezbeđena sredstva za one koji će ih odmeniti. Haos s master i doktorskim studijama je skoro potpun, konstatuje on.
Prema Rajićevom mišljenju materijalno stanje visokoškolskih institucija krajnje je nesređeno i loše, sem kod fakulteta koji imaju višak prostora pa ga izdaju, imaju niske troškove nastave, ili nesrazmerno veliki broj, pre svega samofinansirajućih studenata po nastavniku. Rajić kaže da je uvođenje platnih razreda, opšte, načelno i jasno rešenje finansiranja nastave, nauke i režijskih troškova i raskid s praksom da se finansijska neodgovornost vlade prebacuje na teret samofinansirajućih studenata, jer je finansijska stabilnost i sigurnost u radu nastavnika i institucija preduslov kvaliteta nastave i nauke.
– Većina državnih fakulteta ima velike, delimice nepremostive probleme s prostorom i tehničkom opremljenošću, zbog čega su uslovi za nastavu i naučni rad ponekad potpuno besmisleni. Ogroman deo nastavnog rada je zastareo i po više desetina godina i zato su potrebna veoma jasna merila za nastavni rad, ukidanje mitingaških predavanja za stotine studenata, redovno praćenje rada studenata, uvođenje obavezne i ozbiljne prakse, usklađivanje vremena i gradiva, sadržinsko i didaktičko osavremenjivanje udžbenika i priručnika, veća fleksibilnost u izradi nastavnih planova i programa, otvaranje mogućnosti za interdisciplinarne studije. Jedan od najbitnijih preduslova za to je ukidanje matičnosti, davanja godine za godinom i vezanosti studenata, posebno na master i doktorskim studijama, za jedan fakultet umesto za univerzitet – rekao je sagovornik Danasa.
On navodi da je najbolnija tačka nastavni i naučni kadar, jer se veliki deo nastavnika i naučnika ne usavršava, i efikasno sprečava svaku konkurenciju, koči podmlađivanje nastavnog kadra.
– Treba predvideti sanaciju stanja na univerzitetima kako bi se do 2015. bar jedan naš univerzitet našao među 500 najboljih u svetu. Treba racionalizovati mrežu kako se materijalni i kadrovski resursi ne bi pogubno rasipali na isturena odeljenja i politički izmišljene ili očuvane univerzitete, te da se najboljim mladim stručnjacima pruži jasna perspektiva zapošljavanja kako se ne bi iseljavali – zaključuje Rajić.
Branko Kovačević, rektor Univerziteta u Beogradu, za Danas kaže da je prvi zadatak novog ministra potpisivanje Ugovora o finansiranju s Univerzitetom.
– Ono što treba nastaviti je akreditacija fakulteta i studijskih programa koja mora da bude gotova za dve godine. Neophodno je da država uloži novac u izradu informacionog sistema kao baze podataka, bez koje Univerzitet ne može efikasno da radi. Neophodno je platiti opremu i ljude koji će programirati taj sistem – objasnio je Kovačević. On dodaje da se mora rešiti i pitanje Univerzitetske biblioteke koja je postala deo Univerziteta i da treba napraviti informacioni sistem u kojem bi sve biblioteke fakulteta bile povezane i dostupne studentima.
Kovačević ističe da Univerzitet i fakulteti moraju da reorganizuju svoj rad, jer neki fakulteti imaju mnogo prostora za korišćenje, a neki nemaju ni svoje zgrade, ali da mu država u tome mora pomoći.
– Primena Bolonjskog procesa podrazumeva da studenti rade tokom cele godine i da profesori prate njihov rad. Za to su neophodne male grupe, te se ponovo dolazi do pitanja finansiranja. Ne može se od profesora na državnom fakultetu očekivati da kvalitetno radi, a da mu se rad ne plati, odnosno da se dovede u situaciju da mora da tezgari na privatnim univerzitetima kako bi zaradio – kaže rektor.
Srbijanka Turajlić, profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i saradnik Centra za obrazovne politike, za Danas takođe ističe neophodnost novog modela finansiranja. Model bi trebalo da bude zasnovan na formuli i da uzima u obzir broj studenata koji se upisuju, ali i broj onih koji diplomiraju. Treba obezbediti sredstva u budžetu za finansiranje nastavnih aktivnosti u skladu sa usvojenim modelom, kao i fiksni iznos za naučno-istraživačke aktivnosti. Ona navodi da brojne analize u evropskim zemljama pokazuju da je nemoguće obezbediti razvoj ozbiljnih istraživačkih ustanova, kao i rezultate na polju inovacija ukoliko se istraživanje finansira samo na osnovu projekata.
– Ministar mora da pokrene inicijativu za formiranje nacionalnog okvira kvalifikacija usklađenog s usvojenim evropskim okvirom kvalifikacija i ubrza rad na njegovom donošenju. Na osnovu tog okvira treba definisati stručna i akademska zvanja koja će biti prepoznatljiva i uporediva s evropskim zvanjima. Neophodno je pokrenuti inicijativu za izmenu Zakona o visokom obrazovanju i to posebno u segmentima koji se odnose na način formiranja Nacionalnog saveta kao ključnog nezavisnog tela koje treba da predlaže politiku razvoja visokog obrazovanja. Ovo telo treba da bude sastavljeno tako da omogući neophodan dijalog između zainteresovanih strana u domenu visokog obrazovanja, društva, privrede, nastavnika i studenata – rekla je Turajlić.
Ona smatra da je bitno predložiti izmene Zakona u pogledu priznavanja ranije stečenih kvalifikacija, tako da se dobije jedinstven sistem priznavanja koji bi važio u celoj zemlji. U prilog ovoj tvrdnji Turajlić navodi činjenicu da je tempo promene tehnologije takav da je ciklus zastarevanja znanja u nizu oblasti sveden na pet godina, pa je irelevantno da se razmatra šta je ko učio pre deset i više godina i koliko je to dugo trajalo.
Vladimir Dimitrić, predsednik Izvršnog odbora Studentske unije Srbije (SUS), u ime ove organizacije za Danas kaže da SUS na prvom mestu očekuje da veći procenat budžeta bude namenjen visokom obrazovanju i studentskom standardu. On se slaže s Turajlić da je već trebalo da imamo nacionalni okvir kvalifikacija.
– Insistiramo da buduće ministarstvo hitno donese odluku koja bi bila privremena do usvajanja nacionalnog okvira kvalifikacija, koja će sprečiti fakultete da proizvoljno tumače zakon i koriste priliku da studentima bespotrebno uzimaju novac. Kao osnov za tu odluku treba da uzmu zvanično tumačenje Zakona o visokom obrazovanju koje je doneo Zakonodavni odbor Narodne skupštine. Takođe, bitna stvar za studente je zakon o studentskom i učeničkom standardu koji se piše već godinama, a dok čekamo da se napiše u upotrebi su normativi koji regulišu ishranu studenata iz šezdesetih godina prošlog veka – rekao je Dimitrić i dodao da SUS očekuje formiranje ministarstva za mlade, ili nekog tela tog ranga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari