Luđače, ubit će te netko – bio je jedan od dobronamernih komentara kada je Stefan Cvetković, vlasnik TV TNT iz banatske Bele Crkve, početkom septembra rešio da ofarba ‘’jugo’’ u boje srpske zastave i prokrstari hrvatskom obalom. Vest objavljena u Danasu o njegovoj nameri da tim činom „protestuje protiv mediokriteta“ koji su mu tokom letovanja u Cavtatu i Dubrovniku dvaput oštetili kola – najpre razbili far, a potom izbušili sve četiri gume, izazvala je tada lavinu komentara na hrvatskim internet forumima.

„Nadam se da je vratija dugove, ako ih ima, i sredija nasljedstvo“ – smatrao je jedan Splićanin. „Jugo će da mu rikne kod Mladenovca pa neće ni stići“ – smatrao je jedan Beograđanin. „Jugo je to, od Prevlake do Dubrovnika otić će jedan rezervar… Al šlepanje od Dubrovnika do doma će ga koštat….“ – bio je ubeđen anonimni Dubrovčanin. „Samo provokacija, još jedan dokaz da srbočetnici nisu odustali od Velike Srbije, nadam se ako proba proći kroz HR sa ovim kršom i srpskom zastavom, da ćemo mu ne samo auto razbiti nego i njegovu šuplju glavu“ – bio je kivan neki domoljub. „Oni bi da ljetuju po Hrvatskom moru a samo u mom gradu ubili su jedan razred prvačića, pa sad ti njima oprosti. Nema oprosta, kupajte se u lavoru i na svojoj Adi ciglani“ – javio se još jedan, takođe domoljub, i zaključio: „Nek dođe u Čavoglave 05. 08, tam di se ni policija ne usudi ići, i neka nam javi kako je bilo.“

Stefan Cvetković je poslušao samo neke savete – prvog oktobra seo je u kola, ali ne „jugića“ već „opel korsu“, na sve četiri strane okačio srpsku državnu zastavu, i preko Prevlake ušao u Hrvatsku, a potom se u Srbiju vratio sa šahovnicom na haubi.

– „Jugo“ tehnički nije mogao da izdrži kamere i tehničke uređaje koji su bili postavljeni na kolima, akumulator je slab, nepouzdan, a drugo, da sam ofarbao kola, trebalo bi dva-tri dana da prođe da ga prefarbam u hrvatsku zastavu i vratim se nazad u Srbiju – kaže Stefan.

Tako okićen, prošao je Dubrovnik, Makarsku, Split, Šibenik, Zadar, Rijeku, Opatiju, svratio i u Zagreb, onda na graničnom prelazu na Batrovcima srpsku trobojku zamenio šahovnicom, te išao malo auto-putem, malo Ibarskom magistralom, i tako stigao do Preševa. Kamere su zabeležile ceo put i od tog materijala nastaće dokumentarac u saradnji sa jednom slovenačkom produkcijskom kućom.

– Svuda usput prijem je bio srdačan. Ljudi su me sretali, pričali smo i o ratu, i o nesrećama, rušenju, ali i o dalmatinskoj pršuti, fudbalu i nogometu. Pitali su kolike su plate u Srbiji, kakav je standard, bilo je susreta koji su u startu pokazivali da oni to shvataju kao neku vrstu provokacije. Ja sam im govorio: Možeš da misliš da je to provokacija, razbij mi auto ako misliš da ćeš time nešto da postigneš. Uvek smo se, međutim, rastajali kao prijatelji – objašnjava Stefan.

Polazak na put nije želeo unapred da objavi.

– Ne zbog pretnji, već da neko ne bi rekao – najavljuje se da bi ga čuvali… Mene nije zanimalo da tamo prolazim sa bornim kolima i helikopterima…

Čim je ušao u Hrvatsku zaustavio ga je saobraćajac. „Je l’ znate da niste upalili svetla. Trista kuna je kazna, ali ovog puta ćemo vas samo opomenuti“ – rekao je ljubazno. Stefan je, kaže, odmah primetio neki pozitivan odnos. Ali…

– Između Splita i Šibenika sigurno 20 minuta je išao iza mene automobil… Prilepio se i pustio duga svetla. Davao sam mu znak da me pretekne, on nije hteo. Shvatio sam da me prati. Naiđemo na policijski punkt, oni zaustave njega. Posle nekog vremena vidim da policija juri za mnom. Zaustavim se, oni mi kažu: „Znaš ko je bio u onim kolima? Hercegovac.“ Kao da su želeli da se ograde, jer se u Hrvatskoj smatra da su Hercegovci veći Hrvati od Hrvata, kao kod nas Srbi iz Bosne – priča Cvetković.

Iznenadili su ga i mnogi pokloni meštana.

– Bile su to neke sitnice, ali od srca. Jedna baka je ubrala nar iz bašte i poklonila mi. Druga mi je dala granu lovora, za pasulj. U Zadru mi je starija gospođa poklonila mornarsku majicu sa likom Popaja. U Dubrovniku sam dobio celu dalmatinsku pršutu, u Makarskoj maslinovo ulje. U Opatiji su mi radnici sa nekog gradilišta poklonili beli šlem. Rekli su: Ti si beli šlem između Srba i Hrvata. Bila je to poruka – kapiramo šta želiš – objašnjava Stefan.

Na makarskoj rivi susreo je prijatelja sa studija u Novom Sadu i silno mu se obradovao. Popili su zajedno piće u kafiću „Zagreb” na samoj rivi. Imao je još jedno dobro iskustvo – nasred rive pred zgradom gradske uprave naišao je dogradonačelnik Ante Novak i odmaknuo ploču „rezervirano” s parking-mesta da bi Cvetković mogao uparkirati svoj zastavama okićeni „opel“.

U Splitu je otišao da vidi Poljud.

– Iz detinjstva pamtim Hajduk i Šurjaka. Imam dvojicu prijatelja iz Novoga Sada koji do danas nisu prestali navijati za Hajduk. Na Poljudu su me super primili. Sve to bila je nostalgija za nekim normalnim vremenima kada je Dalmatinac spavao u parku na beogradskoj železničkoj stanici kad mu pobegne voz, kad si mogao da bez bojazni ideš u Hrvatsku na more, kad je bilo srednje klase, kad smo na tim morima imali prve ljubavi, prve poljupce… Nisam jugonostalgičar, ali nisam ni jugo nenostalgičar – priča Cvetković.

Posle, dok se sa šahovnicom na haubi vraćao kroz Srbiju, svuda je dobro prošao, samo jedan incident imao je ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu. Tog dana, sedmog oktobra, igrali su Srbija – Estonija, na parkingu Skupštine prišla su mu dva klinca i rekla, gledajući u šahovnicu – bilo bi dobro da se ovo skine.

– Ja sam im rekao: pa skinite ako mislite da je to rešenje.

Oni su otišli, ali posle petnaest minuta evo njih petoro-šestoro…

– Brate – rekli su mu. – Ne možeš kao pravi Srbin to da radiš, da nosiš ustašku zastavu…

Na kraju su ipak otišli. „Baš zbog takvih mediokriteta na obe strane, koji kad priđemo jedni drugima, pokušaju da nas resetuju, ja sam uradio ovo“ – zaključuje Stefan Cvetković.

Zastavu poklonio ambasadoru Hrvatske

Ambasador Hrvatske u Beogradu Željko Kuprešak pekjuče je od Cvetkovića primio neoštećenu hrvatsku zastavu, s kojom se on vozio kroz Srbiju. Preuzimajući zastavu, Kuprešak je naglasio da je i ovo dokaz da su srpski turisti dobrodošli u Hrvatsku i da će se njihov broj svake godine povećavati. Ako Hrvatska bude uspešna u turizmu, što znači jačanje njene privrede, povući će u pozitivnom smislu za sobom i BiH, Srbiju i Crnu Goru, pa će svi u regionu biti uspešniji, rekao je Cvetković u odgovoru na pitanje o motivima puta.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari