Nedostatak šest sudija Ustavnog suda bitno utiče ne samo na broj rešenih predmeta, već na rad Suda uopšte. Nesporno je da je Ustavni sud samo velikim naporom sudija i stručne službe u protekle dve godine uspeo da, na novim ustavnim rešenjima utemelji instituciju i da, bez obzira na sve teškoće, reši preko 2.500 predmeta, kaže za Danas dr Bosa Nenadić, predsednica Ustavnog suda Srbije.

– Nadam se da će Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca uskoro predložiti 10 kandidata za sudije Ustavnog suda, od kojih će Vrhovni kasacioni sud izabrati pet sudija. Očekujemo i da će predsednik Republike predložiti dva kandidata od kojih će Narodna skupština izabrati jednog, s obzirom na to da je jednom sudiji prestao mandat na lični zahtev 1. januara ove godine – objašnjava Nenadićeva. Ona dodaje da se Sudu predstavkama za zaštitu svojih prava, kao i inicijativama za ocenu ustavnosti zakona i drugih opštih akata obraća sve veći broj naših građana, kao i stranih fizičkih i pravnih lica, što znači da postoji poverenje u Sud. Prema njenim rečima, samo prošle godine je izjavljeno blizu 3.000 ustavnih žalbi, a sasvim je izvesno da će ove godine taj broj biti neuporedivo veći.

Koliko je predmeta stiglo u Ustavni sud od početka ove godine?

– Za dva meseca ove godine u Sud je stiglo blizu 2.000 predmeta, od kojih su najbrojnije žalbe sudija i tužilaca. Do sada je Sud primio 855 ustavnih žalbi i 684 žalbe ranijih neizabranih sudija i tužilaca. U domenu normativne kontrole, u postupku pred Sudom nalazi se oko 600 predmeta, a među njima su i neki od najvažnijih zakona doneti nakon stupanja na snagu Ustava iz 2006.

Neizabrane sudije podnele su preko 800 žalbi. Da li će se o njima odlučivati pojedinačno?

– Kao predsednik Ustavnog suda mogu da kažem da će svaki podnosilac ustavne žalbe, odnosno žalbe pojedinačno dobiti odluku Suda. Nadam se da će dosadašnji rad Suda i osećaj odgovornosti za obavljanje ustavnosudijske dužnosti omogućiti da se, bez obzira na nepotpun sastav Suda, i ovaj posao obavi u primerenom roku. Naravno, broj od devet sudija otežava odlučivanje i rad Suda uopšte, pa time i na ovim predmetima, ne samo zbog velikog broja predmeta već i zbog toga što za svaku odluku Ustavnog suda mora postojati skoro jednoglasnost, s obzirom na to da bez osam od devet glasova ne može biti doneta nijedna odluka Suda.

Šta se dešava sa inicijativom za zabranu Nacionalnog stroja?

– Pošto je od podnošenja zahteva za zabranu Nacionalnog stroja Sud, na zahtev sudije izvestioca, u dva navrata već raspravljao na pripremnim sednicama, stekli su se uslovi za skoro odlučivanje. Imajući u vidu Plan rada Suda i najavu sudije izvestioca, može da se očekuje da će se o zabrani Nacionalnog stroja raspravljati uskoro na redovnoj sednici Suda.

Šta se dešava sa predmetom o navijačkim grupama čiju je zabranu tražilo Republičko tužilaštvo?

– I o ovom zahtevu tužilaštva početkom godine obavili smo raspravu po referatu sudije izvestioca na pripremnoj sednici Suda i zauzeli stav o potrebi održavanja javne rasprave kako bi se sporna pitanja celovito i temeljno razmotrila. Referat za javnu raspravu takođe priprema sudija izvestilac.

Trebalo je vremena da se u ovom predmetu identifikuje čija se sve zabrana rada traži – da li je reč o registrovanim ili neregistrovanim grupama i da li su to samostalne grupe ili podgrupe nekih udruženja, a ujedno da se razmotre dokazi koji su priloženi uz taj zahtev, kao i da se pribave dodatne informacije i dokumentacija. To je obiman posao, jer je tražena zabrana rada 14 različitih grupa i podgrupa, od kojih je veći broj neregistrovanih, a neke od njih su delovi registrovanih udruženja građana za koja tužilac ne traži zabranu delovanja. Druge ne samo da nisu registrovane već se postavlja pitanje da li se one uopšte mogu smatrati udruženjima ne samo u smislu Ustava već i u smislu novog Zakona o udruženjima. U ovakvim postupcima nužna je temeljnost u postupanju, što u javnosti stvara utisak sporosti rada Suda. Naša prividna „sporost“ nije prepreka da drugi državni organi preduzimaju mere za sankcionisanje huliganskih ponašanja, nasilne povrede ustavnog poretka ili pozivanja na bilo koji oblik netrpeljivosti. Takvo delovanje drugih organa nužno je u demokratskom društvu zbog nacionalne i javne bezbednosti, sprečavanja nereda i kriminala, zaštite zdravlja ljudi i morala i zaštite prava i sloboda građana.

U čemu se ogleda saradnja Ustavnog suda sa drugim sudovima u regionu i u Zapadnoj Evropi?

– Međunarodna saradnja podigla je ugled USS u porodici savremenih ustavnih sudova. Ustavni sud je, pre svega, u velikoj meri unapredio svoje odnose i produbio saradnju sa najvažnijim evropskim institucijama i organizacijama, kao sto su Savet Evrope, odnosno Evropski sud za ljudska prava i Venecijanska komisija. Ustavnim sudovima je neophodna komunikacija i razmena iskustva, i dobrih i loših, kako bi se obezbedio što viši nivo zaštite kada je reč o ljudskim pravima i slobodama, odnosno kako bi se svelo na što manju meru neefikasno i nedelotvorno postupanje ovih institucija.

Tokom prošle godine naš sud je bio suorganizator tri konferencije sa međunarodnim učešćem. Upravo zahvaljujući saradnji sa Savetom Evrope, Evropskim sudom za ljudska prava i ustavnim sudovima evropskih država uspeli smo, bez obzira na sve teškoće u kojima Sud funkcioniše, da za nešto više od godinu dana rada Suda po ustavnim žalbama Sud u Strazburu konstatuje da je ustavna žalba u Srbiji u načelu postala delotvorno pravno sredstvo, za šta je drugima bilo potrebno znatno duže vreme. Ta ocena Strazbura nije posledica samo broja rešenih žalbi, već i kvaliteta i sadržine odluka koje su obezbeđivale zaštitu ljudskih sloboda i prava u skladu sa evropskim standardima.

Šta možete reći o značaju saradnje sa ustavnim sudovima u Evropi i regionu?

– Ustavni sud razvijao je i razvija različite oblike saradnje, posebno u okviru Konferencije evropskih ustavnih sudova, čiji je član od 2006. Podsetiću da je Ustavni sud nekadašnje Jugoslavije bio jedan od četiri osnivača Konferencije (uz ustavne sudove Austrije, Nemačke i Italije). Posebnu pažnju u okviru Konferencije poklanjamo saradnji ustavnih sudova u regionu koji imaju slične ustavnopravne sporove, tako da je za nas izuzetno dragocena razmena iskustava sa ovim sudovima. Kada je u pitanju ova saradnja, poslednji okrugli sto održan je 2008. u Dubrovniku na temu ustavnih žalbi, a ove godine domaćin će biti Ustavni sud Makedonije, a tema je „Nezavisnost ustavnih sudova“. Ali pažnju poklanjamo i saradnji sa ustavnim sudovima koji imaju dugu tradiciju u zaštiti ustavnosti i neposrednoj zaštiti ljudskih sloboda i prava, pre svega sa Saveznim ustavnim sudom Nemačke, Ustavnim i Državnim savetom Francuske. Imamo i plodnu bilateralnu saradnju sa ustavnim sudovima Rusije, Slovačke, Mađarske, Češke, …, a primera radi, nedavno je u Madridu potpisan Sporazum o saradnji sa Ustavnim sudom Španije.

Recite nešto o odnosu Vrhovnog i Ustavnog suda?

– Određena razlike u stavovima između ranijeg Vrhovnog suda i Ustavnog suda su postojale kad je reč o nadležnosti Ustavnog suda i dejstvu njegovih odluka u odnosu na odluke sudova koje su predmet osporavanja po ustavnim žalbama. Određivanje ravni dejstva odluka Ustavnog suda pripada ustavotvorcu i zakonodavcu, ali kvalitet i mera zaštite ljudskih prava pripada i redovnom sudstvu i Ustavnom sudu. Stoga odnos Ustavnog i redovnih sudova, sa Vrhovnim kasacionim sudom na čelu, u zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda mora biti uravnotežen i dobro izbalansiran i nikako ne sme biti odnos konkurencije i subordinacije. Ustavni sud nije instancioni sud u odnosu na Vrhovni kasacioni sud kad rešava po ustavnim žalbama, jer je ustavna žalba skladna institucionalna dopuna postojećem mehanizmu zaštite prava i sloboda građana, i to onih najdragocenijih. Ustavni sud u principu ne odlučuje o tome da li su redovni sudovi ispravno utvrdili činjenično stanje ili primenili propis, jer je to u njihovoj nadležnosti, već samo ispituje da li je podnosiocu ustavne žalbe aktom ili radnjom suda povređeno ili uskraćeno, ne bilo koje pravo ili pravni interes, već samo osnovno pravo zajemčeno Ustavom. Dakle, Ustavni sud u ostvarivanju svojih funkcija nije viša instanca u odnosu na Vrhovni kasacioni, kao ni u odnosu na Skupštinu, Vladu ili Predsednika, već njegova je ustavna dužnost, kao čuvara Ustava, da otkloni iz pravnog poretka akte javne vlasti, bilo da su opšti ili pojedinačni, koji vređaju osnovni zakon zemlje oličen u Ustavu.

Politički pritisak

Smatra se da Ustavni sud ima i značajnu političku ulogu. Da li postoji politički pritisak na vaš rad?

– Najodgovornije tvrdim da na mene, kao predsednika Suda, političkih pritisaka do sada nije bilo. Nadam se da je svima jasno da vršiti pritisak na one koji moraju biti nepristrasni čuvari ustava jeste vrlo rizično u zemlji koja je pošla putem vladavine ustava i zakona kao osnove demokratskog društva – kategorična je Nenadićeva.

 

Statut Vojvodine

Ustavni sud je tražio i mišljenje Skupštine o Statutu Vojvodine?

– Sud je dostavio predlog za ocenu ustavnosti Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodina na odgovor Narodnoj skupštini kao donosiocu Zakona, a predlog za ocenu ustavnosti Statuta na odgovor Skupštini AP Vojvodina. U oba slučaja određen je rok od 60 dana zbog velikog broja odredaba koje su osporene. Primera radi, od 91 člana Zakona osporene su odredbe sadržane u 26 članova. Kad je u pitanju Statut, od 70 članova Statuta osporene su odredbe sadržane u čak 53 člana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari