Veliki bački kanal kao ogromna septička jama 1

Veliki bački kanal jedan od najznačajnijeg građevinskog poduhvata u ovom delu planete, danas služi samo kao ogromna septička jama.

Vujadin Đurković, meštanin Vrbasa, seća se da su se ljudi tu do 60-ih godina prošlog veka kupali i uživali, da je tada kanal služio svojoj svrsi, navodnjavanju i odvodnjavanju i povezivao je dva velika plovna puta, Dunav i Tisu kao deo sistema Dunav – Tisa – Dunav.

Kanal su ručno kopale hiljade radnika u periodu od 1793. do 1801. godine. Pušten je u rad 1802. godine i do 1960-ih je funkcionisao besprekorno. Od tada se neprestano zagađuje od velikih zagađivača, uz prećutnu saglasnost donosilaca odluka. Sve vlasti i sve industrije su okretale glavu od problema koje su sami stvarali. Carovala je (i caruje) korupcija – možeš da zagađuješ, sve dok daješ novac za zagađenje u budžet umesto u izgradnju prečišćivača!

Danas je kanal nešto sasvim drugo u odnosu na ono za šta je projektovan i zamišljen. Pogotovo ako se zađe malo dublje, malo ličnije, ako se pitaju ljudi koji žive u mestima duž kanala. LJudi u Crvenki, Kuli i Vrbasu se decenijama bore protiv daljeg zagađenja ovog vodotoka, ali ostaje velika misterija kako se, i pored brojnih prijava, protesta građana, opomena iz EU, sa tom praksom zagađenja i dalje nastavlja.

Ratko Đurđevac, predsednik Ekološkog pokreta Vrbasa, objašnjava da je industrija ulja i biljnih masti Vital najveći pojedinačni zagađivač u Vrbasu, ali i na celom kanalu. Građani i organizacije su protiv Vitala i njegovog rukovodstva podnosile i podnose u proseku od 10-15 prijava godišnje, a mogli bi da podnose i svakodnevno, uzimajući u obzir da Vital svakodnevno izbacuje neprerađenu vodu u Veliki bački kanal. Vital ima prečišćivač, ali ga ne koristiti jer je to za njih skupo.

– Više od 30 godina sve komunalne i industrijske otpadne vode se ulivaju u kanal bez ikakve prethodne prerade. Tamo više nema živog stvora, nema nijednog živog organizma, kaže dr Branko Milanović sa Prirodno-matematičkog fakulteta iz Novog Sada.

Ukupno dnevno zagađenje kanala je oko 350 kubnih metara. Količina koja je za sada potrebna da se izmulji da bi kanal profunkcionisao je oko 400.000 kubika. Uz dodatak onih 350 kubika svakog sata. Koeficijent zagađenosti je oko 1.000 puta veći nego u Dunavu kod Novog Sada ili Beograda. Dr Miljanović objašnjava da problem nije samo u vodi, već u mulju, u količini sedimenta i koncentraciji toksičnih materija.

Rekultivacija i ponovno aktiviranje kanalske mreže bi donelo mnogostruke koristi.

Ratko Đurđevac ima pitanje za nadležne šta se desilo sa 15 miliona evra koji su bili namenjeni za izgradnju centralnog prečišćivača otpadnih voda? Radova nema! Odakle će se sada stvoriti pare za nastavak tih radova, i za izmuljavanje kanala?

*Dino Mujanović, novinar Vojvođanske zelene inicijative (Oprema i redaktura redakcija Danasa)

„Nama je ovde do Boga teško“

Postoji mnogo nelogičnosti u celoj ovoj priči, ali isto tako i puno volje i odlučnosti ljudi iz ovih mesta da poprave svoje uslove za život. Ovde bi trebalo da se radi o dobroj stvari za sve. Za ljude koji tamo žive, za privredu cele regije kroz obnovu i ulaganje u kanalsku mrežu, za životnu sredinu. Emisiju „Vrbas – Nama je ovde do Boga teško“ iz dokumentarnog TV serijala „Zelena patrola na delu“, možete pogledati na Youtube kanalu Vojvođanske zelene inicijative:

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=w6r_ImNwhxA]

Na mostovima na udaru „mirisa“

Građani Vrbasa koji svakodnevno prelaze preko jednog od četiri mosta u Vrbasu su barem dva puta dnevno na „udaru“ kanala. Tamo i nazad. LJudi koji žive pored kanala opisuju miris tokom letnjih meseci kao nesnosan. Opasnost po njihovo zdravlje i mogućnost obolevanja od raznih bolesti je mnogo veća nego u drugim zagađenim sredinama. Oni su takođe svesni da je u civilizovanom svetu sramota dozvoliti tako nešto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari