Skoro uvek sa pažnjom slušam ono što izjavi predsednik Vlade Aleksandar Vučić. U svojim izjavama izgleda iskreno i pretpostavljam da skupo plaćamo njegove treninge za verbalnu manipulaciju kako bi ostavio takav utisak. Premijer kaže – „Mi trošimo ono što nismo zaradili“. Iskreno, nema šta. Sigurno misli na sebe i one oko sebe.


Naime, analizirajući usvojeni budžet na nedvosmislen način izvodi se zaključak da je on restriktivan, ali samo za one koji radom zarade svaki dinar. Plata bi trebalo da se prima za rad. Kod nas je praksa da se, zapravo, najviše novca izdvaja za nerad.

Naime, član 18 usvojenog budžeta (treći po redu ove vlasti) i dalje predviđa naknade za rad predsednika i članova komisija i drugih stalnih i privremenih radnih tela u javnom sektoru. Doduše, jedino ograničenje ogleda se u tome što se te naknade ne mogu povećavati u 2015. godini.

Vlast nas već treću godinu dovodi u zabludu jer se mere štednje odnose samo na one koji rade i one koji su radili, odnosno penzionere.

Članovi upravnih i nadzornih odbora primaju naknade u visini od prosečne zarade do prosečne bruto zarade, a predsednici imaju pravo na istu naknadu uvećanu za 50 odsto svakog meseca. Drugim rečima, primaju iznose od 44.000, 75.000 do preko 100.000 dinara svakog meseca za sednice koje se održavaju jednom u dva-tri meseca?! Naravno, ova primanja su im sporedna jer na drugim mestima primaju platu, i to uglavnom isto iz budžeta?!

Interesantno je to što članovi Vlade znaju koliko je dovoljno svima koji rade za državu, odnosno svima koji su plaćeni iz budžeta ali su sami bez mere. Primer za to jeste izjava potpredsednice Kori Udovički, koja tačno zna da je profesorima dovoljna plata od 39.000 dinara, dok je ona članica ili predsednica Koordinacionog tela za usmeravanje aktivnosti na suzbijanju sive ekonomije, Saveta za reformu javne uprave, Odbora za pravni sistem, Odbora za privredu i finansije, Administrativne komisije Vlade… I svi ostali članovi Vlade naplaćuju svoje članstvo u privremenim radnim telima zbog čega i ne haju za platu koja im služi kao džeparac. Međutim, s obzirom na ograničen broj karaktera u ovom tekstu ne mogu da nabrajam ni ministre, ni privremena tela, pa ni članstvo premijera u njima.

Podsećam da je DRI svojom revizijom utvrdio nepravilnosti samo u jednom ministarstvu, onom nadležnom za građevinarstvo i urbanizam, u iznosu od 15,6 miliona dinara isplaćenih na ime naknada za rad u komisijama za 72 zaposlena u periodu od nepunih devet meseci 2013. godine, suprotno slovu zakona. Pitam se šta je u ostalim državnim organima. I dok nema novca za prosvetu, zdravstvo, pravosuđe, policiju, penzionere… ima za sve druge koji su u vlasti ili su bliski vlasti.

Možda mi građani jesmo ovce za šišanje, ali s obzirom na to da je šišanje ovaca težak i prljav posao, mi te „šišače“ masno i plaćamo. I zato bi „šišači“ mogli da ulože u rad i sredstva rada, pa da zamene zastarele i tupe makaze električnim šišačem kako bi nas manje bolelo a oni bi trošili ono što su zaradili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari