Niko mi nije javio da ima leševa – rekao je pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu na jučerašnjem suđenju za zločin srbijanske policije, ubistvo 48 civila u Suvoj Reci 1999, svedok Milovan Gogić. On je u vreme ubistva članova porodice Beriša na Reštanskom putu i u piceriji „Kalabrija“, neposredno po početku NATO intervencije, bio vođa smene u policijskoj stanici Suva Reka koja se nalazi u neposrednoj blizini mesta zločina.

Niko mi nije javio da ima leševa – rekao je pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu na jučerašnjem suđenju za zločin srbijanske policije, ubistvo 48 civila u Suvoj Reci 1999, svedok Milovan Gogić. On je u vreme ubistva članova porodice Beriša na Reštanskom putu i u piceriji „Kalabrija“, neposredno po početku NATO intervencije, bio vođa smene u policijskoj stanici Suva Reka koja se nalazi u neposrednoj blizini mesta zločina. Trudnica, jednogodišnja beba i stogodišnjakinja neke su od žrtava ubijenih u Suvoj Reci 26. marta 1999. godine.

Lične karte Albancima do kraja rata

Svedok Gogić odrečno je odgovorio i na pitanje da li je znao za iseljavanje Albanaca pod pritiskom. „Video sam neke ljude koji odlaze, ali policija je sve vreme NATO intervencije izdavala lične karte i građanima albanske nacionalnosti“, rekao je Gogić. On nije znao da objasni kako nema zapisnika o ispitivanju Jašara Beriše koji je, prema svedočenju Velibora Veljkovića, isleđivan i potom ubijen u neposrednoj blizini policijske stanice.

Suočen s nizom unakrsnih pitanja tužioca Mioljuba Vitorovića, predsednice Veća Vinke Beraha Nikićević, sudije Veska Krstajića i zastupnika porodica žrtava, svedok je rekao da u vreme kada je zločin izvršen ništa nije čuo, video, niti su mu policajci koji su bili na terenu podneli izveštaj. Predsednica Veća je pitala Gogića kako, kao vođa smene, ništa nije čuo ni video, a u Suvu Reku je došla ekipa istražitelja iz Prizrena. U nekoliko pitanja sugerisano je da prozori na zgradi policijske stanice gledaju ka mestu zločina, kao i osmatračnica i zvonik na kojem su policajci dežurali. Gogić je rekao da su zbog opasnosti od terorističkog napada na prozorima stanice bili panciri i da sa osmatračnica „niko ništa nije video“.
– Za zločin sam čuo tek kada je počelo suđenje Slobodanu Miloševiću, na direktnom prenosu iz Haga – rekao je Gogić.
Penzionisani policajac Milutin Miljković, koji je tokom marta 1999. godine radio u OUP Prizren, istakao je da je policija u Suvoj Reci morala da obaveštava SUP Prizren o dnevnim događajima, ali da izveštaj o zločinu na Reštanskom putu, gde su ubijeni članovi porodice Beriša, nije stigao. Miljković je naveo da je između 1. i 6. aprila po usmenoj naredbi premešten u policijsku stanicu Suva Reka kako bi pomogao tamošnjem načelniku, jer „u Suvoj Reci nešto nije funkcionisalo“. Svedok Miljković nije mogao da precizira koji su mu bili zadaci u policiji Suve Reke, niti da objasni šta nije funkcionisalo. On je rekao da je po dolasku u Suvu Reku čuo da je Jašar Beriša, koga su prema optužnici 26. marta ubili policajci iz Suve Reke, „nastradao“, ali da ne zna detalje jer ga to, kako je naveo nije interesovalo. „Čuo sam da je prošla neka jedinica i da je bilo dejstava u Suvoj Reci“, rekao je svedok, navodeći da nije čuo za ubistvo 48 članova porodice Beriša.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari