
Saobraćajna policija je „presretačem“ zaustavila tridesetjednogodišnjeg vozača koji je na delu puta gde je ograničenje 120 kilometara na čas vozio brzinom 231,2 kilometra na čas.
Prekršajni sud je vozaču izrekao kaznu rada u javnom interesu od 240 časova, novčanu kaznu od 120.000 dinara, uz 15 kaznenih poena, a izrečena mu je i devetomesečna zabrana upravljanja motornim vozilom, navedeno je u saopštenju.
Policija je apelovala da vozači prilagode brzinu kretanja zakonskim normama, naglašavajući da je „neprilagođena brzina najčešći faktor nastanka saobraćajnih nezgoda“.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
a da li neko zna šta bi sa onim koji je vozio 249 km/h
Mene je u nedelju zamalo udarilo policijsko vozilo od pozadi. Izašao sam na auto put, pogledao u retrovizor i video belo vozilo na nekih 200m od mene. Dao sam migavac i prešao u obilaznu traku da bih pretekao vozilo ispred sebe. U momentu pogledam u retrovizor, policijski auto je na pola metra od mene i ablenduje. Sklonio sam se kad sam pretekao vozilo a policajci su onda vozili jedno 30 sekundi pored i buljili u mene, kao da sam ne znam šta uradio. Samo da napomenem da sam ubrzao na 100km/h prilikom preticanja, da su oni u tom momentu bili nekih 200m od mene, da nisu vozili pod rotacijom a da je na ograničenje na autoputu u celom Beogradu 80km/h. Pitanje je: koliko su brzo oni vozili kad su me tako brzo stigli i kontroliše li njih iko?
Druže mene pre nedelju dana umalo jedan u policijskom rapidu nije udario na pešačkom. Meni se otvara zeleni pešak i prelazim ulicu, a policajac telefonira mobilnim i zaustavlja auto na pola pešačkog prelaza uz škripu kočnica. Iza mene je bila komšinica sa malim detetom. Ja se prekrstim pogledam ženu i dete, a potom u njega, a on me pita šta mi nije jasno. Onda mu najljubaznije objasnim da sam zapisao broj auta i da može očekuje postrojavanje kod načelnika inače mog kućnog prijatelja. Momentalno je pognuo glavu i pokušao da se izvuče uz izvinjenje, ali je za to bilo kasno. Izvinićeš se načelniku rekao sam mu i produžio svojim putem.
Pošto je krivica dokazana (nadam se) treba objaviti ime, prezime, marku automobila, boju, registraciju (da se ostali sklanjaju).