Po prvi put u bliskoj istoriji države su se takmičile koja će više izbeglica da prihvati kroz program evakuacije… Čak su i one koje nisu bile rade prihvatile šemu raspodele izbeglica. U neku ruku, izbeglice su postale isuviše važne da budu prepuštene UNHCR-u.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Autorke bi volele da mogu reći kako se ovaj citat odnosi na trenutni priliv izbeglica, ali on se vezuje za vreme od pre petnaest godina kada je tokom NATO bombardovanja, za devet nedelja, oko 860.000 ljudi sa Kosova izbačenih iz svojih domova – izbeglo u susedne države i zbrinuto od strane međunarodne zajednice. Navodno, od tada su naučene lekcije, te je 2001. Savet Evropske unije usvojio Direktivu o privremenoj zaštiti (DPZ), pozivajući „Komisiju i države članice da izvuku pouku iz svog odgovora na kosovsku krizu“.

Drugim rečima, u slučaju masovnog priliva raseljenih lica koja beže iz područja oružanih sukoba, DPZ omogućava trenutnu i privremenu zaštitu. Direktiva takođe smanjuje pritisak na sisteme azila zemalja koje primaju izbeglice, zato što, za razliku od azila, pruža zaštitu svim članovima specifične grupe koja dolazi iz pogođenog područja. U sadašnjoj situaciji, DPZ kao pravni instrument mogla bi da se primeni na Sirijce koji traže azil u EU.

Istraživačka služba Evropskog parlamenta iznosi da je više od 340.000 ljudi ušlo u EU od januara do jula 2015, što, s obzirom da je cele prošle godine ušlo njih 280.000, nagoveštava da su ispunjeni uslovi da se aktivira DPZ. A već sama njena primena omogućila bi Sirijcima, čije prijave čine više od 50 odsto svih prijava za azil, trenutan pristup izbegličkim pravima. Drugim rečima, oni koji bi u svakom slučaju dobili izbeglički status na ovaj bi način bili pošteđeni dugih birokratskih procedura za dobijanje azila. Što je još važnije za države koje primaju izbeglice, primena Direktive bi smanjila pritisak na sisteme za azil, što bi im ujedno omogućilo da lakše procesiraju prijave onih koji ne dolaze iz Sirije.

Da bi se aktivirala DPZ, Savet bi morao kvalifikovanom većinom da prihvati predlog Komisije. Kvalifikovanu većinu u EU čini 55% zemalja članica koje predstavljaju 65% populacije. Ako uzmemo u obzir evropsko glasanje o sistemu kvota, gde su samo Višegradska grupa i Rumunija glasale protiv, ovo se može porediti sa hipotetičkom situacijom kada bi se glasalo o primeni Direktive o privremenoj zaštiti. Zemlje koje su glasale protiv kvota čine ukupno 16,7% stanovništva EU, što znači da bi mogla da se postigne kvalifikovana većina koja bi glasala za aktiviranje DPZ.

Naravno, Direktiva se ne može smatrati trajnim rešenjem. Postoje i predlozi za reformu Dablinskog sistema koji dolaze od samih institucija EU, ali je za njihovo sprovođenje potrebno vreme. Stoga, u trenutnoj situaciji, koja nalaže hitne i efikasne mere, DPZ bi obezbedila svim akterima dovoljno vremena za reforme – pružajući pritom zaštitu onima kojima je najočiglednije potrebna.

Još jedna implikacija Plana od 17 tačaka nipošto se ne može zanemariti. Naime, plan doprinosi povećanom stepenu nesigurnosti ne samo za izbeglice već i za zemlje poput Srbije. Pored toga što je reakcija i vlasti i lokalne populacije prema izbeglicama i migrantima bila prevashodno pozitivna, teško je zamisliti da bi Srbija mogla adekvatno da smesti i pruži makar privremenu zaštitu desetinama hiljada ljudi. Uzimajući u obzir sve nedorečenosti i faličnosti pomenutog plana – teško je dati konkretne preporuke za Srbiju. Ona bi trebalo da poboljša saradnju sa domaćim organizacijama civilnog društva kako bi pojačala svoj humanitarni pristup. Povrh toga, policiju i lokalnu administraciju treba obučiti da se adekvatno ophode prema ovim ranjivim grupama. Poslednjih decenija Srbija se ugledala na EU što se tiče dobre prakse i određenih politika. Nasuprot tome, sada se čini da EU pokušava da primora Srbiju da postigne ono što ni sama EU ne uspeva. Kao zemlja kandidat za članstvo u EU, Srbija bi mogla da se nađe u situaciji poput izbeglica – sa druge strane zida i primorana da preduzima sve opasnije korake kako bi i sama stigla do sigurnosti.

Autorke su istraživačice CEP – Centra za evropske politike

www.cep.org.rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari