Model prema kome su Antun Stanaj i Darko Šarić kupovali firme po Srbiji, najuočljiviji je na primeru beogradske Industrije kotrljajućih ležajeva (IKL). Reč je o fabrici koja je privatizovana prema starom Zakonu o svojinskoj transformaciji, a 2005. se sa 40 odsto društvenog kapitala našla na Beogradskoj berzi.

Radnici tvrde da je poslovodstvo permanentno iznosilo prihode van zemlje i vodilo politiku neisplaćivanja zarada, pa je i vrednost akcija u momentu prodaje bila upola manja nego 1997. Država je od te prodaje inkasirala oko pola miliona evra, a do udela su došle firme čije se poslovanje vezuje za Stanaja i Šarića – Europamont (čiji je osnivač podgorički Rokšped, porodična firma Stanaja), Tandem fajnenšel i Kvantum , dok je od radnika, uslovljavajući to ulaganjem koje će im obezbediti posao, akcije otkupljivao beogradski Šećer plus (takođe u stopostotnom vlasništvu Rokšpeda). Ekipa novih vlasnika sada ima udeo od 53 odsto, a predsednik Upravnog odbora je Zoran Ćopić (2004. godine hapšen zbog šverca cigareta) koji je i u aktuelnoj istrazi označen kao osoba preko koje je Šarić kupovao preduzeća.

Već naredne godine, novi vlasnici su prodali 15.000 kvadrata fabričke hale na placu od 1,9 hektara u Knez Danilovoj ulici u Beogradu za 14,5 miliona evra. Kupac je bila, prema tvrdnjama tadašnjeg direktora, renomirana firma koja se bavi nekretninama, KD propertis, ali zapravo reč je o preduzeću osnovanom sa ulogom od 500 evra čiji je vlasnik kiparski Kristaliko holding. Međutim, bez saglasnosti akcionara ugovor o prodaji je menjan aneksima, produžavan je rok za isplatu i dozvoljeno je kupcu da se uknjiži na imovinu koju još nije platio, kako bi mogao da je stavi pod hipoteku i podigne kredit.

Ono što, međutim, radnike IKL-a najviše pogađa jeste to što nemaju potvrdu da je novac za prodatu imovinu legao na račun preduzeća. Naime, jedna uplata približne vrednosti stigla je sa nečijeg privatnog računa u Amsterdamu, ali je taj novac odmah prosleđen kao pozajmica Stanajevom i Šarićevom Agrokopu i Agrovojvodini, gde je Ćopić takođe predsednik upravnih odbora. Podatke o toj transakciji, radnici IKL-a dobili su tek posle dve godine, po sudskoj naredbi. Novac se iz firme odlivao i za rentiranje vozila koje koristi menađžment, a reč je o obavezi od 10.000 evra mesečno prema Rokšpedu. Uz to, rukovodstvo firme ne koristi poslovni prostor koji fabrika ima u Barajevu, već je iznajmilo kancelarije na Senjaku u ulici Antuna Nikolića. Reč je o objektu preduzeća Šumadija, čiji je prvi zakupac Ekoprodukt (vlasnika Mike Brašnjevića, koji se 2008. ubio u zatvoru gde je čekao na suđenje u aferi „stečajna mafija“) dok je IKL u statusu podzakupca. Od novca dobijenog prodajom imovine, nisu izmirene zarade zaposlenima niti obaveze koje su opteretile račun firme, a kako narednog meseca ističe tri godine blokade, zaposleni se pribojavaju da će IKL otići u automatski stečaj.

– Obraćali smo se svim institucijama, ali čak ni posle hapšenja Stanaja, nadležni nisu reagovali. U sudovima godinama čekaju na red naše tužbe zbog neisplaćenih zarada, ali se zato po gotovo hitnom postupku odbacuje tužba kojom smo tražili poništenje ugovora o prodaji imovine, zbog toga što plaćanje nije izvršeno i zato što o uslovima prodaje nisu saglasnost dali akcionari. Takvo jedno rešenje stiglo nam je i juče. Naravno, imamo druge procesne mogućnosti da nastavimo spor, ali polako gubimo nadu da je u ovoj državi to moguće. Očekujem da će možda policija nešto da preduzme jer nam je u kabinetu ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića rečeno da se na tom predmetu intenzivno radi. Ali, ako se i to ne dogodi, odlučni smo da organizujemo masovne proteste na koje ćemo pozvati i ostale radnike koje je do prosjačkog štapa dovela ta garnitura „biznismena“. A tu je spisak već podugačak – kaže za Danas predsednik Udruženja malih akcionara Stana Rondović.

Veliki požar

Novi vlasnik imovine u Knez Danilovoj ulici imao je obavezu da je osigura, uključujući i rizik od požara. Kuriozitet je da je nedugo posle prodaje, upravo na toj lokaciji izbio veliki požar. Plac je u međuvremenu preprodat, a novi vlasnik, Dajrekt kapital, odlučio je da umesto obnove fabrike, na tom mestu izgradi poslovno stambeni centar. Sumnja se da je vlasnik Dajrekt kapitala, čiji je osnivač takođe kiparska firma, jedan od velikih domaćih biznismena koji se do sada nije dovodio u vezu sa Šarićevim poslovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari