U višegodišnju dilemu da li jedna od prvih i najpoznatijih robnih marki „Voda voda“ pripada Vladi Divcu, kako to piše u Registru privrednih društava ili Vojinu Đorđeviću, koji to već pet godina pokušava da dokaže kroz sudski spor, odnedavno je ubačen i novi igrač – firma Laroucci iz Bahreina. U ovom trenutku nejasno je da li je fabrika prodata, jer se to ne vidi u Registru, i ako jeste, kako je to učinjeno ako postoji zabeležba o sporu oko vlasništva.

Tek, na kapiji fabrike u Gornjoj Toplici kod Mionice osvanuo je naziv Laroucci voda. Ime je promenjeno i u Registru, ali kao vlasnik se i dalje vodi Divac. Doduše, samo u ovoj godini izvršeno je više promena u podacima koji se evidentiraju kod Agencije za privredne registre. Naime, u februaru je ispred imena „Voda voda“ dodato i Laroucci, a pre desetak dana je i to preimenovano u Laroucci voda. Takođe, promene su se dogodile i u upravljačkom delu firme. Do februara ove godine, direktor „Voda vode“ bez ograničenja bio je Zvonko Nikezić, inače vlasnik Ces mekona, konsultantske kuće čiji je direktor, pre nego što je postao prvi čovek Agencije za privatizaciju, a kasnije i premijer, bio Mirko Cvetković. Tu vezu bivšeg predsednika vlade sa Ces mekonom, kome su povereni poslovi konsultanta u brojnim privatizacijama, Evropska unija je stavila na listu od 24 sporna slučaja u kojima se sumnja na visoku korupciju.

Kada je o „Voda vodi“ reč, priča je bila aktuelna još pre nekoliko godina, kada je, podsetimo, vlasnik brendova „Voda voda“ i Gorki list Vojin Đorđević zapao u finansijske teškoće i pokušao da ih reši u partnerstvu sa Vladom Divcem. Bilo je dogovoreno da za vraćanje dugova obe firme Divac uloži kapital koji će mu obezbediti 30 odsto udela, ali i pravo da za upravljanje firmom imenuje „svog čoveka“ – Nikezića. Đorđević je kasnije dokazivao da od tog trenutka više nije imao ni pristup firmama, kao da ni dan danas ne zna koliko je novca Divac uložio niti kako je uspeo da se u APR-u upiše kao stopostotni vlasnik.

Ono što je uspeo da zaštiti, to je pravo na robnu marku, ali i od toga nije bilo previše vajde, jer se „Voda voda“ godinama proizvodila pod tim imenom i dizajnom, iako fabrika u Mionici nije plaćala licencu. Pre dve godine licenca je i zvanično oduzeta i doneta je zabrana da se pod tim imenom prodaje, ali je proizvodnja ipak nastavljena.

Ipak, poslednjih meseci se izgleda nešto događa sa ovom fabrikom, a prvi signal, osim promene imena, jeste i odlazak Nikezića. Podsetimo, Nikezić je do februara, kao predstavnik državnog udela, bio i u upravnom odboru Agrobanke, ali je na tu funkciju dao ostavku nekoliko meseci pre nego što je banka „pukla“. Na njegovo mesto direktora u „Voda vodi“, ali sa znatno manjim ovlašćenjima, došao je Miroslav Lazić, a time se objašnjava i veza sa kompanijom Laroucci. Naime, Lazić je od 2007. bio jedan od vlasnika firme Laroucci era, ali je ona po odredbama o automatskom stečaju ugašena u januaru ove godine. Firma je bila registrovana za trgovinu na veliko drvetom, građevinskim materijalom i sanitarnom opremom, a bila je osnovana sa ulogom od 520 evra (od čega je uplaćeno 260) i sa dva zaposlena. Sam Lazić je uplatom od 32,5 evra (12,5 odsto) imao funkciju direktora, a isti ulog imala je i Snežana Krstić. Sa učešćem od po 25 odsto, to jest uplatom od po 65 evra bila su tri strana državljanina – Zine Laroussi iz Alžira, Ali Bin Ahmed iz Saudijske Arabije i Elham Abdula Abdulsalam iz Bahreina. Odmah posle gašenja tog preduzeća, Lazić postaje direktor u „Voda vodi“, a naziv Laroucci unosi se i u naziv „Voda vode“. Na sajtu kompanije Laroucci, koja inače plasira brendove od hrane (sladoleda, smrznutog povrća, voda i sokova) do dekorativnih sveća i odeće, predstavljena je i Laroucci voda voda, sa tek nešto izmenjenim dizajnom boce.

– „Voda voda“ nije prodata, ušli smo samo u poslovni aranžman sa jednim inostranim konzorcijumom koji finansira proizvodnju i prodaju, a profit se deli. Uslov tog konzorcijuma bio je da se izmeni ime proizvoda, jer smo sa tim i inače imali problema – rekao je za Danas Lazić i dodao da je Divac i dalje jedini vlasnik.

On je potvrdio da je licenca za proizvodnju „Voda vode“ oduzeta, ali tvrdi da je taj sudski postupak bio nezakonit. Međutim, advokat Dragoljub Ćosović, koji u sporu sa Divcem oko prava nosioca intelektualne svojine zastupa Vojina Đorđevića, bivšeg vlasnika fabrike „Voda voda“, kaže za Danas da se radi o nerazumevanju i da „žig ili, kako se to popularno kaže, ‘brend’ nikada nije prodat Divcu niti je bio predmet transakcija između Đorđevića i Divca“.

– Trenutni vlasnik brenda je kompanija Grenki list – licenciranje iz Ljubljane. Privredno društvo „Voda voda“ je bilo korisnik licence i, radi jasnoće, nešto kao zakupac, ali je licencni odnos otkazan još 2009. godine. Ugovor je raskinut, nije održan na snazi, kako je to zakonom predviđeno, i licence pravno nema. Ona jednostavno ne postoji. Svaka upotreba žiga „voda voda“ bez saglasnosti vlasnika brenda je nezakonita. To što ste pitali vezano za postupak, radi se o postupku brisanja iz registara žigova, ali to samo služi obaveštavanju trećih lica i time se ne stiču nikakva prava niti prestaju. Ugovor je osnov, a on je prestao da postoji, otkazan je, društvo Voda voda nema nikakva prava nigde u svetu, a što kod nas ne postoji jasno pravno razumevanje, društveni je problem. U Hrvatskoj, recimo, vrlo jasno su razumeli ko je vlasnik brenda, pa je pošiljka od 18 kontejnera „voda vode“ za Laroucci u Bahreinu privremeno zadržana u Luci Rijeka zbog povrede prava intelektualne svojine. Pa zamislite da zakupac u stanu tvrdi da ima pravo da stan koristi, da ne plaća zakupninu i još mu je uz sve to zakup otkazan – objašnjava Ćosović, koji zbog Lazićevog totalnog nerazumevanja prava iz licence, nije želeo njegovu izjavu ni da komentariše.

Licenca

„Voda voda“ se sada prodaje samo u Srbiji i Crnoj Gori, dok u okruženju to nije moguće zbog zaštićenih vlasničkih prava.

– „Voda voda“ je proizvod koji ima zaštitu u svim zemljama gde se nekada izvozila. Za razliku od nas, tamo se prava robnog žiga i te kako poštuju – kaže za Danas Vojin Đorđević. Kada je o Gorkom listu reč, Đorđević je taj brend preselio u Sloveniju, gde se već nekoliko godina puni i izvozi u Hrvatsku i Evropsku uniju, a pre tri meseca deo proizvodnje namenjen domaćem tržištu vratio je u Suboticu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari