Dva aršina za isti član Kolektivnog ugovora 1Foto: Ljiljana Bukvić

Da je pravda u Srbiji ne samo spora, nego i nedostižna, u to su mogli da se uvere oni koji su, verujući u institucije sistema, izlaz iz ćorsokaka nepravde potražili pred sudom.

Vesna Knežević, nekadašnji radnik Fabrike šinskih vozila u Smederevskoj Palanci (to je ona fabrika u kojoj se nedavno jedan radnik obesio, a ostali već više od 100 dana štrajkuju zbog neisplaćenih zarada) samo je jedan u nuzu sudskih slučajeva koji su, posle višegodišnje agonije, dobili neočekivani epilog. Odlukom Apelacionog suda u Beogradu njen zahtev za isplatu otpremnine u visini od 250 evra po godini staža, koja joj prema odredbama Pojedinačnog kolektivnog ugovora (na snazi bio od decembra 2006. do decembra 2009. godine) pripada, odbijen je kao neosnovan. I to uprkos činjenici da je Kolektivnim ugovorom (član 105) precizirano da je „poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu po osnovu programa rešavanja viška zaposlenih, zaposlenom za svaku godinu radnog staža jednokratno isplati otpremninu u visini prosečne bruto zarade zaposlenog, ostvarene u periodu poslednjih šest meseci koji prethode mesecu u kojem je zaposleni otpušten, odnosno iznos od minimalno 250 evra za svaku godinu radnog staža u dinarskoj protivvrednosti. Zaposleni kome prestaje radni odnos po osnovu prestanka potrebe za njegovim radom može zahtevati od poslodavca da mu isplati otpremninu propisanu Zakonom o radu, ukoliko je to za njega povoljnije“.

– Posle gotovo osam godina iščekivanja da spor, koji sam vodila protiv Fabrike šinskih vozila „Goša“ (FŠV), dobije pozitivan ishod suočila sam se sa poražavajućom konačnom presudom Apelacionog suda, koju je potpisala sudija Aleksandra Spirkovska, kao predsednik veća. Moj tužbeni zahtev za isplatu punog iznosa otpremnine od 540.500 dinara, umesto 183.927 dinara koliko mi je, ne znam po kom osnovu, isplaćeno, odbijen je kao neosnovan. Suočila sam se i sa surovom istinom da pred zakonom i Ustavom nismo svi jednaki. Jer, kako drukčije objasniti činjenicu da su radnici koji su u isto vreme kad i ja dobali otkaze, ostvarili pravo na otpremninu od 250 evra po godini staža. Treba, takođe, naglasiti da je i grupi radnika Fabrike šinskih vozila, njih oko 60, prema Odluci direktora te fabrike od 28. 05. 2007. godine, isplaćena otpremnina u istom iznosu, pri čemu se direktor fabrike, pri utvrđivanju visine otpremnine, pozvao na čl. 105 Kolektivnog ugovora. Ako sve ovo nije očigledan primer diskriminacije, onda ne znam šta jeste – objašnjava u izjavi za Danas Vesna Knežević i podseća da je članom 18 Zakona o radu, između ostalog, precizirano da je zabranjena neposredna i posredna diskriminacija zaposlenih.

Sudija Apelacionog suda Aleksandra Spirkovska ima sasvim suprotan stav u vezi s tim. Ignorišući mišljenje Snežane Dobrić, sudije Osnovnog suda u Velikoj Plani – Osnovna jedinica u Smederevskoj Palanci, koja prilikom odlučivanja o eventualnom tužbenom zahtevu za isplatu otpremnine, konstatuje da je „zahtev osnovan u celosti, kao i da se uprkos tome što nije donet program rešavanja tehnološkog viška, za obračun otpremnine mora primeniti član 105 PKU, s obzirom na to da je taj institut tehnološkog viška primenjen prilikom otkazivanja ugovora o radu“, Spirkovska, postupajući po žalbi FŠV, donosi konačnu presudu kojom se presuda Osnovnog suda preinačuje, a eventualni tužbeni zahtev odbija kao neosnovan. U obrazloženju presude stoji da je tuženi (FŠV) „pravilno odredio visinu otpremnine, kao i da po shvatanju ovog suda nema diskriminacije, jer je navedenom odredbom čl. 105 Kolektivnog ugovora kod tuženog utvrđen kriterijum velike promene u procesu rada, zbog čega tuženi nije doneo program rešavanja viška zaposlenih u smislu čl. 153 Zakona o radu, što onda opravdava poslodavca, imajući u vidu konkretno otpuštanje, a stvar je učesnika kolektivnog ugovora da na drugačiji način propišu pitanje otpremnine kod velikih otpuštanja, kao u konkretnom slučaju“.

Zanimljivo je, da ne kažem simptomatično, da je isti sastav veća Apelacionog suda (sudije Zorica Jovanović, Dragica Saveljić Nikolić – članovi i Aleksandra Spirkovska – predsednik veća) u dva navrata odlučivao o sudbini Vesne Knežević. Najpre o njenom tužbenom zahtevu da se vrati na posao, a zatim i o eventualnom tužbenom zahtevu za isplatu 356.573 dinara (sa zateznom zakonskom kamatom) na ime otpremnine. Oba puta presuda je doneta na štetu Vesne Knežević, a u korist Fabrike šinskih vozila.

Mario Reljanović, profesor radnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Union, slaže se s konstatacijom da nije uobičajeno da predmet iste tužilje dva puta dođe do istog sudije, a „neobično je i to što se isti član nekog obavezujućeg dokumenta, u ovom slučaju Kolektivnog ugovora, u drugim gotovo identičnim predmetima drugačije tumači“. Komentarišući član 105 Kolektivnog ugovora, koji je osnovni sud protumačio na jedan, a Apelacioni sud na drugi način, naš sagovornik kaže da je napisan dvosmisleno, pa može da se protumači da zaposleni ostvaruje pravo na otpremninu tak kada poslodavac donese program rešavanja viška radnika.

– Doduše, u drugoj rečenici naglašava se da zaposleni kome prestaje radni odnos ima pravo na otpremninu. Nažalost, u konkretnom slučaju, sudije Apelacionog suda opredelile su za tumačenje koje je nepovoljnije za otpuštenog radnika. I mada se ne može govoriti o kršenju zakona, u najmanju ruku čudno je da je član 105 Kolektivnog ugovora u drugim predmetima protumačen sasvim drukčije, odnosno u korist radnika koji su ostali bez posla. Pritom, ne zanemarujem stepen diskrecije na koji svaki sudija ima pravo – kaže profesor Reljanović i dodaje da Vesni Knežević ne preostaje ništa drugo nego da se obrati Vrhovnom sudu uz obrazloženje da joj je povređeno materijalno pravo.

Nečasnu ulogu u ovom svojevrsnom teatru apsurda odigrao je i advokat Nenad Dedić, koji svog klijenta nije na vreme obavestio da je presuda stigla, oduzimajući mu tako pravo da iskoristi i poslednju šansu koju mu pravosudni sistem države Srbije pruža, a to je da se ustavnom žalbom obrati Ustavnom sudu Srbije.

A o kakvom je poslodavcu u čiju je korist, čudne li koincidencije, dva puta presudila sudija Apelacionog suda Aleksandra Spirkovska, reč može se zaključiti iz presude sudije Osnovnog suda u Smederevu – sudska jedinica Smederevska Palanka, Aleksandra Jocovića. „Imajući u vidu da je tuženi (FŠV) jedne podatke prikazivao Nacionalnoj službi za zapošljavanje, a druge u parničnom postupku pred sudom, sud nalazi da je prikrivanjem podataka o broju zaposlenih kojima je prestao radni odnos, kao i osnova za prekid radnog odnosa, prilažući šture i netačne izveštaje, tuženi postupao suprotno zabrani zloupotrebe prava ustanovljenog odredbom ćl. 13 Zakona o obligacionim odnosima“, stoji između ostalog u ovoj presudi. Imajući sve to u vidu nameće se pitanje: Ima li oštećeni pojedinac bilo kakvu šansu da se izbori sa „hobotnicom“ zvanom pravosudni sistem Srbije, koji očigledno, više uliva nepoverenje, nego poverenje. Možda u tome treba tražiti i odgovor na pitanje zašto su građani Srbije, takoreći prisiljeni, da pravdu traže pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Možda je to slamka spasa i za aktera ove naše priče.

Nesavesni poslodavac

Da se Fabrici šinskih vozila, koju je 2007. (na aukciji) kupio slovački ŽOS Trnava, već godinama unazad „gleda kroz prste“, o tome svedoči i podatak da se našla na spisku privilegovanih firmi za koje je država izdvojila značajna sredstva na ime subvencionisanih kredita. Reč je o kreditima za likvidnost ili obrtna sredstva za koja su preduzeća aplicirala preko poslovnih banaka, pri čemu je deo kamate pokriven sredstvima iz državne kase. Tako je recimo 2009. godine preko Banke Inteza i Folksbanke toj fabrici odobreno oko četiri miliona evra subvencionisanih kredita. Osim toga Goša je, korisreći, bolje rečeno zloupotrebljavajući, poziciju remontne firme kojoj su povereni poslovi za železnicu, te godine preko Fonda za razvoj dobila dve povoljne kratkoročne pozajmice od oko 1,2 miliona evra za isplatu zarada zaposlenih. Treba naglasiti da je jedan od uslova za dobijanje subvencionisanih kredita bio da se radnici ne otpuštaju. Podaci, međutim, govore suprotno. Prema zvaničnom računu te fabrike objavljenom na sajtu Agencije za privredne registre u „Goši“ je krajem 2008. bilo zaposleno 930 ljudi, a u 2009. otpušteno je 175. Pritom se niko od „finansijera“ nije zapitao kako su utrošena odobrena sredstva.

U ime naroda…

PONIŠTAVA SE kao nezakonito rešenje direktora tuženika br. 3431 od 30. 09. 2009. kojim je tužilji Knežević Vesni otkazan ugovor o radu… pa se obavezuje tuženik da tužilju vrati na rad u roku od 8 dana od dana pravosažnosti presude… (Osnovni sud u Smederevu – Sudska jedinica Smederevska Palanka)

UKIDA SE presuda Osnovnog suda u Smederevu – Sudska jedinica u Smed. Palanci i predmet se upućuje Osnovnom sudu u Velikoj Plani – Sud. jedinica u Smed. Palanci, na ponovno suđenje. (Apelacioni sud u Beogradu)

ODBIJA SE tužbeni zahtev tužilje Vesne Knežević da sud poništi kao nezakonito rešenje direktora tuženika kojim je tužilji otkazan ugovor o radu kao i zahtev da tuženik tužilju vrati na rad u roku od 8 dana… kao neosnovan. (Osnovni sud u Velikoj Plani)

USVAJA SE eventualni tužbeni zahtev tužilje, pa se obavezuje tuženi „Goša“ – Fabrika šinskih vozila da tužilji na ime manje isplaćene otpremnine isplati znos od 356.573 dinara sa zakonskom zateznom kamatom (Osnovni sud u Velikoj Plani)

PREINAČUJE SE presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani – Sudska jedinica u Smed. Palanci u stavu dva i tri izreke pa se odbija, kao neosnovan, eventualni tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime manje isplaćene otpremnine isplati 356.573 dinara, sa zakonskom zateznom kamataom… (Apelacioni sud u Beogradu)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari