EPS-u nužan priliv novca, a ne čuvanje socijalnog mira 1Foto: Aleksandar Veljković

Sudeći po rečima Aleksandra Antića, ministra rudarstva i energetike, građani Srbije ne bi trebalo da strahuju od povećanja cene struje u naredne tri godine.

Stručna javnost pak ne deli takvo mišljenje, odnosno smatra da neusklađivanje cene električne energije sa realnim troškovima poslovanja Elektroprivrede Srbije nikako ne može da bude oportuno.

Izjava ministra Antića nikako ne može da bude garancija da do kraja 2019. godine cena struje zaista neće rasti jer je on između ostalog rekao i da postoji „obaveza da se zajedno sa Svetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom prati ostvarivanje plana finansijske konsolidacije, ukupni odnosi na tržištu i da se procenjuje i u odnosu na to donose odluke“. Upravni odbor Elektroprivrede Srbije je u svojoj analizi plana poslovanja preduzeća do 2020. godine istakao da će sa „Svetskom bankom, MMF-om i Ministarstvom energetike analizirati kretanja tržišnih cena struje i ukoliko bude bilo potrebe da cena bude povećana, tražiće od Agencije za energetiku da im dozvoli poskupljenje“.

Slobodan Ružić, bivši pomoćnik ministra energetike, kaže za Danas da je izjava ministra Antića sprovodljiva, ali se postavlja pitanje da li bi realizovanje takve odluke bilo dobro za poslovne interese EPS-a.

– Ako jedan ministar da obećanje, on u svojim rukama ima sve mehanizme da ga zaista i održi. Međutim, s obzirom da je EPS-u potreban priliv novca kako bi normalno funkcionisao, a ako se zna da je cena struje u Srbiji niža od realne, sasvim je jasno da takav način rezonovanja ne može preduzeće da izvede „na zelenu granu“ – ističe Ružić.

On dodaje da je evidentno da se preko cenovne politike struje pokušava sačuvati socijalni mir, što nikako nije dobro za funkcionisanje preduzeća.

– Drugim rečima čuvati socijalni mir preko poslovanja EPS-a, konkretno cenovne politike nije društveno korisno. U Srbiji nikako ne bi trebalo da se insistira na formiranju tržišnih cena struje. Tržišna cena automatski ne znači da je ona i realna. Veoma često je veća nego što bi trebalo da bude. Umesto toga EPS-u bi država trebalo da obezbedi realnu cenu električne energije. Reč je o onoj ceni koja bi pokrivala troškove poslovanja uključujući održavanje sistema i potrebno ulaganje u proizvodne kapacitete. Samo na taj način se može obezbediti uspešno poslovanje preduzeća i nesmetano obavljanje poslovnih zadataka. Držanje cene ispod realnog nivoa je kontraproduktivno jer se na taj način samo „životari“ bez šanse za bilo kakav poslovni uspeh – navodi Ružić. Naš sagovornik ističe da obezbeđivanje realne cene struje EPS-u, što znači da bi trebalo dozvoliti njeno poskupljenje, podrazumeva i to da bi država trebalo da osmisli ozbiljnu socijalnu politiku kojom bi zaštitila onaj sloj stanovništva čija primanja nisu takva da bi mogli da plaćaju iznose na svojim računima.

Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, kaže za Danas da nije sklon da poveruje u izjavu koju je dao ministar Antić.

– I ranije se dešavalo da nadležni kažu da neće biti povećanja cene električne energije, a da onda ona, primera radi, poskupi dva puta u toku godine sa objašnjenjem da to traže međunarodne finansijske organizacije. Niko ne može da garantuje da se to isto neće desiti i u narednom periodu. Ovih dana se priča o kadrovskim promenama u Vladi Srbije pa pretpostavljam da će sada ministri da se trude da daju izjave koje bi im obezbedile da ostanu na svojim funkcijama – ističe naš sagovornik.

On dodaje da niska cenu struje u Srbiji EPS-u ne može da garantuje potrebna ulaganja u kapacitete, tako da je u interesu i države i potrošača da to preduzeće ima takvu cenu koja bi mu omogućila profitabilno poslovanje.

– EPS koji uspešno posluje je dobar za državu jer bi uplaćivao veće sume u budžet, a potrošači ne bi morali da brinu da li će ostati bez stabilnog snabdevanja električnom energijom. Stoga EPS-u treba omogućiti tržišnu cenu struje. Međutim, to bi morala da bude poslednja stavka koju bi država trebalo da primeni u procesu restrukturiranja preduzeća. Prethodno je nužno postaviti na čelo preduzeća profesionalno i sposobno rukovodstvo koje bi znalo da upravlja na pravi način. Između ostalog trebalo bi povećati naplatu, smanjiti gubitke i racionalizovati poslovanje, što podrazumeva i otpuštanje radne snage. Kada to kažem, ne mislim na ljude koji su uključeni u proces proizvodnje struje, već na one u administraciji dovedene uglavnom po partijskoj liniji. Tek kada se sve to ostvari, treba povećati cenu struje. To ne znači da država istovremeno nije dužna da se pobrine za najsiromašnije građane koji imaju niska primanja i da obezbedi socijalne programe koji bi im omogućili plaćanje računa – kaže Savić.

Cena struje nerealna i pored poskupljenja

Nakon poskupljenja struje u Srbiji do koga je došlo u oktobru prošle godine kilovat-sat košta 6,6 dinara, a upućeni tvrde da je ta cena struje niža za čak 30,3 odsto od realne. Stručna javnost smatra da bi realna cena struje trebalo u ovom trenutku da iznosi sedam evrocenti po kilovat-satu, odnosno 8,6 dinara. Inače, cena struje u Srbiji je u ovom trenutku najjeftinija u regionu. Primera radi, u Albaniji je struja za 18,7 odsto skuplja nego u Srbiji, u Bosni i Hercegovini za 20 odsto, u Makedoniji za 21 odsto, Bugarskoj 38,7 odsto, u Crnoj Gori 43,2 odsto, a Hrvatskoj čak 90,1 odsto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari