Zbog rastuće potrošnje, Srbiji svake godine nedostaje 450 megavata električne energije a razlog više za zabrinutost je taj što zbog gašenja trećeg i četvrtog bloka bugarske nuklearke Kozloduj, svim zemljama Balkana preti nestašica struje. Stoga se u Srbiji razmišlja o izgradnji novih elektroenergetskih postrojenja koja bi trebalo da nadomeste nedostajuće količine električne energije.

Zbog rastuće potrošnje, Srbiji svake godine nedostaje 450 megavata električne energije a razlog više za zabrinutost je taj što zbog gašenja trećeg i četvrtog bloka bugarske nuklearke Kozloduj, svim zemljama Balkana preti nestašica struje. Stoga se u Srbiji razmišlja o izgradnji novih elektroenergetskih postrojenja koja bi trebalo da nadomeste nedostajuće količine električne energije. Eksperti za energetiku procenjuju da sa izgradnjom takvih objekata treba početi što pre jer prilično sumorne prognoze upozoravaju da će do 2010. godine Srbiji nedostajati čak 700 megavat godišnje. Zemlje u našem okruženju, poput Hrvatske na primer, izlaz vide u izgradnji nuklearki. Rumunija i Slovenija takođe planiraju izgradnju novih proizvodnih pogona u okviru postojećih nuklearki Krško i Černi vodi.

Srbija okružena nuklearkama

U prečniku od oko 400 kilometara od Srbije nalazi se čak 20 nuklearnih elektrana. Među njma su, na više od sto kilometara od Srbije, Kozloduj na bugarsko-rumunskoj granici i Pakš, na Dunavu, u blizini srpsko-mađarske granice. Na obalama Crnog mora u Rumuniji smeštena je nuklearka Černa voda, a na hrvatsko-slovenačkoj granici Krško. Procenjuje se da Krško, Kozloduj i Černi Vodi proizvode oko 3.000 megavata električne energije. Kao nove lokacije za izgradnju nuklearki pominju se Erdut u Hrvatskoj i Pečuj u Mađarskoj. Te lokacije nisu i zvanično potvrđene ali gotovo izvesno je da će nova nuklearka Belene nići u blizini Kozloduja u Bugarskoj.

Inače, na nivou Evropske unije ne postoji nikakva odluka niti preporuka o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana. Predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Baroso nedavno je izjavio da nije na Evropskoj uniji već na zemljama članicama da same procene opravdanost izgradnje nuklearnih centrala na svojim teritorijama.
U Srbiji se, bar zasad, ne razmišlja o izgradnji nuklearke. Ograničavajući faktor je i Memorandum usvojen 1989. godine, koji je još na snazi a zabranjuje izgradnju takvih postrojenja. Iako su iz Instituta za nuklearne nauke Vinča stizali glasovi da bi odluku o tom pitanju trebalo preispitati, država se ipak nije odlučila na takav potez, a jedan od razloga za to je i snažna antinuklearna kampanja ekoloških pokreta u Srbiji. Strategijom razvoja energetike Srbije do 2015. godine predviđena je izgradnja termoelektrane na kopovima Kolubare, a ozbiljno se razmatra i mogućnost izgradnje gasnih elektrana i mini hidroelektrana.
– U Elektroprivredi Srbije razmišljamo o izgradnji elektroenergetskih objekata baziranih na resursima kojima raspolažemo a to su ugalj i voda. Stoga planiramo izgradnju jedne termoelektrane snage do 1.400 megavati električne energije a u saradnji sa Republikom Srpskom planirana je izgradnja hidroelektrane. Što se tiče nuklearnih elektrana EPS nije nadležan da spekuliše da li Memorandum o zabrani izgradnje objekata tog tipa treba ukinuti ili ne – izjavio je za Danas Momčilo Cebalović, direktor Sektora EPS za odnose sa javnošću.
On međutim podseća da zakon ne sprečava privatne proizvođače električne energije da grade proizvodne pogone ukoliko procene da će im takav poslovni poduhvat biti isplativ. S obzirom na to, ističe Cebalović, besmisleno deluju tvrdnje kako se EPS ponaša monopolistički i lobira protiv izgradnje gasnih elektrana.
U trenutku, kada Srbija nema dovoljno gasa ni za potrebe domaćinstava i privrede iluzorno deluju priče o gasnim elektranama. Poenta je u tome da u Srbiji prvo treba izgraditi gasovodnu mrežu, a potpisivanje sporazuma sa Rusima o izgradnji gasovoda Plavi potok kroz našu zemlju, važan je korak u tom pravcu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari