Gde će završiti novi namet za struju i gorivo koji uvodi vlada? 1Foto: EPA-EFE/ ALEX HOFFORD

Kada u avgustu stignu julski računi struja će nas koštati 0,015 dinara više po kilovat-satu, a gas 0,15 dinara više po kubiku, dok će u isto vreme i litar goriva biti skuplji za 15 para.

Ovo povećanje sliće se, kako su objavili mediji, u republički budžet na ime naknade za energetsku efikasnost.

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić, komentarišući ove vesti, rekla je juče da Vlada nije razmatrala povećanje cene struje, gasa i goriva, ali je i istakla da država mora da se bavi tim problemom, jer je „izuzetno energetski neefikasna“.

„Energetska efikasnost je nešto što ćemo morati da pojačamo“, rekla je Brnabić i dodala da će javnost biti obaveštena o tim nametima kojima se Vlada Srbije još nije bavila.

Nakon što se Vlada bude pozabavila ovim nametima, novac zarađen od ove takse bi, kako je ranije najavljeno, trebalo da bude iskorišćen za zamenu vrata i prozora u zgradama i za toplotnu izolaciju, ali i za ulaganje u kotlove za grejanje, takođe je najavljeno. Međutim, s obzirom na prethodna iskustva postavlja se i logično pitanje da li će i novac od ove naknade, kao i za mnoge pre nje, biti iskorišćen zaista za ono čemu je namenjen ili će završiti na nekom drugom računu.

Početkom svake godine Državna revizorska institucija izlazi u javnost sa izveštajem u kom se govori o milijardama nenamenski potrošenih budžetskih sredstava i krivičnim prijavama koje podnose protiv institucija, među kojima su ministarstva, opštine, javna preduzeća, zdravstvene ustanove. Februara ove godine Danas je pisao o nenamenskom trošenju Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

RHMZ je, kako je utvrdila DRI, tražio povećanje limita, odnosno više novca za protivgradnu zaštitu od države, a kada mu to nije odobreno, ova institucija je iz postojećeg budžeta uzimala sa programa koji je namenjen za protivgradnu zaštitu u korist nekog drugog. DRI je tako utvrdila da je Ministarstvo poljoprivrede za 2017. RHMZ-u povećalo limit za 61,7 miliona dinara, međutim, za protivgradnu zaštitu izdvojen je svega 14,1 milion, a ostatak je uložen u meteorološke i hidrološke poslove.

O slučaju radnika Generaleksporta i ICG-a Danas je pisao gotovo punih 10 godina, sve do prošlog meseca kada je veći deo od ukupno 5.000 zaposlenih dobio tek nepunih 27 odsto od ukupnog duga. Naime, još 2009. država je trebalo da radnicima isplati na osnovu socijalnog programa 200 evra po godini staža, ali to nije učinila.

Godinama je na, takođe namenskom, računu navodno „ležao“ novac za isplatu radnika, ali odgovor zbog čega se on ne isplaćuje onima kojima pripada ni radnici ali ni javnost nisu mogli da dobiju ni od Agencije za privatizaciju, ali ni ministarstava privrede i finansija. Tek posle tužbi, 10 godina borbe i tri godine stečaja, radnicima je isplaćen mali deo. Međutim, još se ne zna šta će biti sa ostatkom novca, a bez odgovora je i pitanje šta se desilo s novcem koji se godinama kamatio.

Velika buka dizala se i oko eko takse i toga gde završava taj novac. Iz udruženja reciklera su godinama tvrdili da se sredstva za eko taksu troše nenamenski i da je u 2016. od prikupljenih 7,5 milijardi dinara više od pet milijardi iskorišćeno za finansiranje aktivnosti Ministarstva zaštite životne sredine, dok je više od dve i po milijarde ostalo u republičkom budžetu. Godinu posle, 2017. u Zeleni fond je uplaćeno tek nešto više od 61 odsto naplaćene takse, odnosno 5,8 miliona dinara od ukupno uplaćenih 9,4 miliona dinara.

Da li će se ovo dešavati i ubuduće ne zna se, eko taksa se od nedavno naplaćuje po novom principu, umesto po prihodu i kvadratnom metru naknada će se plaćati na osnovu toga koliko ko zagađuje okolinu.

Praćenje kretanja budžetskih sredstava moglo bi da bude lak posao, ali u Srbiji to nije tako. Kada novac ode u budžetsku masu onda je to komplikovano pratiti, kaže za Danas Dragan Dobrašinović iz Topličkog centra za demokratiju i ljudska prava, u okviru kog funkcioniše i Koalicija za nadzor javnih finansija.

Pratiti da li se namenski troši novac svih građana moguće je, napominje on, ali je teško.

– Ono što država mora da uradi jeste da napravi plan šta se tačno radi, čemu je novac namenjen, da postavi jasne planove, čak i višegodišnje, da se tačno zna šta se finansira od toga i da se vidi šta će biti posledice. Ali to se neće desiti kod nas – kaže Dobrašinović i podseća kako se u Srbiji sve svede na paušalne izjave, od kojih na kraju ništa konkretno ne bude.

Troškove je mnogo lakše pratiti, kako kaže, kada postoje posebni fondovi u okviru budžeta, ali nekada i to može da služi samo za udomljavanje partijskih kadrova. Međutim, ako ozbiljno želi, ističe, država to može da uredi.

– Praksa je, međutim, ranije pokazala da u ovoj oblasti postoji jedna haotičnost, da stalno dolazi do prebacivanja sredstava i nenamenskog trošenja, tako je bilo sa poznatim Nacionalnim investicionim planom. Niko se ne seća šta je i da li je išta proizašlo dobro iz tog NIP-a, jer to nije bio dobar sistem, bez jasnog plana realizacije potrošen je ceo jedan Mobtel – napominje Dragan Dobrašinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari