Žito je rodilo iznad proseka, komentarišu stručnjaci odlične prinose zabeležene na njivama u Vojvodini, gde je žetva pri kraju dok je na jugu Srbije tek počela. Prinos se kreće oko 4,5 tone po jutru, odnosno u proseku 6,5 tona po hektaru, što ukazuje na to da pšenice ima i za tržište a ne samo za prehranu stanovništva. Pojedine sorte dobacile su i do devet tona po hektaru a u zavisnosti od toga šta se i kada sejalo, te koliko su ispoštovane agrotehničke mere, zavisi i rod.

Tako visoki prinosi iznenadili su i stručnjake koji su, zbog izostanka subvencija i korišćenja tzv. zrna sa tavana (a štedelo se i na prihrani) sumnjali u dobar ishod ovogodišnje žetve. Ipak, uslovi su ovoga proleća pogodovali dobrom rodu. U najsevernijem delu zemlje, u Subotici, žetveni radovi završeni su na 90 odsto zasejanih površina. U Poljoprivrednoj stručnoj službi Subotice kažu da je ostvaren prinos u rasponu od 4,5 do devet tona po hektaru, odnosno u proseku oko 6,5 tona po hektaru.

– Hlebno zrno je ove godine dobrog kvaliteta. Na dosta parcela nivo proteina u pšenici premašio je 13 procenata, tako da ćemo imati kvalitetnu pšenicu i za izvoz – izjavio je Damir Varga, direktor subotičke Poljoprivredne stručne službe.

I u Banatu su ratari vredni, ubiru dobar rod sa njiva a kako se može čuti samo trećina roda biće odmah ponuđena na prodaju. Ostalo proizvođači čuvaju za kasnije, kada će, kako se nadaju, i cena biti bolja. U ovom trenutku kalkuliše se sa cenom do 17 dinara za kilogram pšenice.

U analizi objavljenoj u časopisu Poljoprivrednik, Vojislav Mirkov, diplomirani ekonomista iz Zrenjanina, navodi da je u prethodnih 10 godina Vlada Srbije dva puta odredila tako nisku cenu pšenice i da su svi koji su ostvarili prinos veći od proseka u Srbiji, za 30 do 70 odsto imali gubitak na supstanci. „Jednom su odredili cenu za Robne rezerve od 10 dinara za kilogram, a naši troškovi su bili 11 dinara po kilogramu. Drugi put je utvrđena cena od 11 dinara za kilogram, a naši izdaci su iznosili 13 dinara“, podseća Mirkov. On upozorava i na to da nije svima prošlo za rukom da preko Produktne berze prodaju određene količine pšenice, dok su s druge strane neki proizvođači više puta prodavali žito.

– Manji poljoprivredni proizvođači, a takvih je oko 110.000 u Srbiji, pšenicu seju isključivo zbog plodoreda. Razlog je što kukuruz rodi u proseku za deset godina 7.968, a pšenica 5.665 kilograma po hektaru. Kada se ovo uporedi, dobijemo da kukuruz rodi više za 41 odsto, ili za 2.303 kilograma, a troškovi po kalkulaciji za 2014. godinu su bili za pšenicu 98.276 dinara po hektaru, a za kukuruz 106.688 dinara po hektaru, što je za 8,55 odsto, ili za 8.412 dinara po hektaru, više nego za pšenicu. Na poljoprivrednicima je da sve što mogu ulože i da čekaju koja će nesreća pre da ih udari: grad, suša ili neke druge vremenske nepogode ili ovi u vidu tajkuna, zelenaša, monopolista, prerađivača i ostalih mešetara, koji „organizuju“ snabdevanje repromaterijalom i otkup poljoprivrednih proizvoda i dogovaraju se međusobno o ceni i jednog i drugog, imajući u vidu samo jedno, da što više zarade – tvrdi Mirkov.

Stručnjaci podsećaju i na to da je odluka o prodaji zrna vezana i za plan jesenjih ulaganja, a nova setva neće se finansirati iz otkupa soje ili suncokreta, jer isplate kasne. Unija poljoprivrednika je zato zahtevala interventni otkup pšenice, a predložila je i novi model koji podrazumeva odobravanje subvencija, uz bankarsku kamatu od pet odsto, na tromesečnu potrošnju zrna za hleb. Predlog je da se otkupi oko 300.000 tona žita. Prema oceni direktora Produktne berze u Novom Sadu, Žarka Galetina, ovogodišnji rod pšenice, koji je nadmašio višegodišnji prosek, zadovoljiće domaće bilansne potrebe, a biće i milion tona za izvoz.

– Kvalitet zrna je dobar prema svim pokazateljima i ove godine ješćemo kvalitetan hleb. Kada je reč o ceni, treba naglasiti da na to utiču kretanja na svetskom tržištu, a na njih utiče mnogo faktora. Prethodne tri godine ponuda pšenice kod nas i u svetu bila je relativno dobra, pa su i cene bile niže. Sada je tržište „uznemireno“ zbog situacije u Grčkoj i evrozoni, a takve turbulencije utiču najpre na finansijska, pa potom i robna tržišta – naveo je Galetin.

Proizvođači mogu da predaju pšenicu na 400 otkupnih mesta, koliko ukupno ima i silosa. Procenjuje se da je to dovoljno prostora da se smesti sav ovogodišnji rod. Problem je, međutim, što samo u 40 silosa zrno može da se razvrsta po kvalitetu. Stručnjaci tvrde da je i broj kombajna na raspolaganju garantuje da će žetva biti na vreme biti obavljena.

Zanimljiv predlog

– Ove godine je pred žetvu počela kampanja čiji je cilj bio da se obori otkupna cena pšenice. Tako je, recimo, procurila vest da ima prelaznih zaliha od oko 300.000 tona. Koliko je meni poznato, Robne rezerve nisu posle žetve 2014. godine otkupljivale pšenicu, uz obrazloženje da nema novca za to. Mislim da bi Vlada trebalo da predloži Skupštini da donese zakon kojim bi se Robne rezerve obavezale da svake godine otkupe od registrovanih poljoprivrednih gazdinstava od 0,5 do jedne tone po svakom prijavljenom hektaru zasejanom pšenice, dok bi cenu trebalo formirati prema kalkulaciji Zadružnog saveza Vojvodine – smatra Vojislav Mirkov, diplomirani ekonomista iz Zrenjanina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari