Ikea - dizajn dobar, cene šarene 1Foto: Fonet / Aleksandar levajković

Robna kuća IKEA počinje da radi u Beogradu za dva dana, kao prvo prodajno mesto u Srbiji i 400. u svetu tog poznatog švedskog proizvođača nameštaja i opreme za kuće.

Najpoznatiji švedski proizvođač nameštaja i kućne galanterije, Ikea, u četvrtak otvara vrata velike robne kuće, prve u Srbiji a 400. prodajnog objekta te kompanije u svetu. Srpskim potrošačima, posle 26 godina od kako se povukla sa ovog prostora, biće ponovo ponuđena jeftina roba visoke vrednosti, rečeno je novinarima uoči zvaničnog početka rada.

Na policama je izloženo oko 2.000 proizvoda koji se stalno menjaju, dok ukupan asortiman te kuće broji oko 10.000 artikala. Kako su naveli predstavnici kompanije, Ikea primenjuje „demokratski dizajn“, što u prevodu znači da svake godine obavi istraživanje o navikama potrošača, nakon čega nastoji da novim proizvodima reši neke od uočenih problema. Ikea šalje kreativni tim u svaku sredinu u koju prvi put ulazi, kako bi se upoznala sa različitim načinima stanovanja i života. Ovogodišnji projekat je u Beogradu obuhvatio 60 porodica kojima su istraživači ulazili u stanove, zavirivali u ormane, otvarali fioke, merili ćoškove, trudeći se da shvate šta im je potrebno.

– To je koncept Ikee – objasnio je generalni direktor te kompanije za jugoistočnu Evropu Stefan Vanoverbeke i dodao da Ikea planira dugo da ostane u našoj zemlji. On je naglasio i da imaju „fantastičan tim zaposlenih“, izabran u oštroj konkurenciji jer se za 300 radnih mesta prijavilo 20.000 kandidata.

Inače, 34.000 kvadrata, koliko zauzima Ikeina robna kuća na Bubanj potoku, raspoređena su u dva nivoa. Na višem nalazi se izložbeni deo, gde su nameštaj i prateći artikli aranžirani kao delovi kućnog prostora, a svi komadi, raspoređeni tematski kao asortiman za kuhinju, dnevnu sobu, kupatilo, u prizemlju robne kuće klasirani su prema šiframa. Na svakom „ćošku“ nalazi se pribor koji kupcu može da zatreba – metar, olovka, papir. Kada se izabere komad, samo se upisuje šifra, pomoću koje će potrošaču iz magacina biti dostavljena kupljena roba. Dalja briga oko prenosa i montaže je na kupcu, mada postoji opcija da to uradi i osoblje Ikee. Iako je prostor na oba nivoa ogroman, lako se savladava, jer su po podu zgrade iscrtane strelice koje vode potrošača kroz objekat, uz povremeno ispisano uputstvo: „nastavite kupovinu“. Put se završava kod kase u prizemlju.

Iako osnovu reklamne poruke Šveđani grade na konceptu niske cene, činjenica je da njihovo poimanje jeftinog ne korespondira baš u potpunosti sa našim. Prema merilima srpskog potrošača, Ikea svakako nije najjeftinija u svim segmentima i od svih ostalih, ali jeste u mnogim slučajevima. Prednost je i to što nudi veliki broj proizvoda iste vrste po različitim cenama. Tako, na primer, može da se kupi tiganj za 300 dinara, ali i za 3.000, zavisno od kvaliteta materijala i obloge. Stolice se mogu naći i za 900 dinara, ali najčešća cena im je između 2.000 i 3.000. Ono što se ne može poreći je da se često nailaze zanimljivi, duhovito i originalno dizajnirani komadi nameštaja ili pokućstva, i da je za upoređivanje cena, sagledavanje celokupne ponude i odabir, potrebno višesatno istraživanje polica i improvizovanih prostorija.

Za one koji se već posle nekoliko sati umore, na spratu je restoran za 500 gostiju u kome se poslužuju jela identična kao i u svim ostalim Ikeinim prodavnicama. Na meniju su, između ostalog, nezaobilazne čuvene švedske ćufte, koje sa prilozima koštaju oko 350 dinara, dok je za porciju lososa, takođe sa prilozima i prelivima (koji se nalaze i u prodaji), potrebno izdvojiti 450 dinara. Pristupačne su i cene kolača, pa komad pite sa jabukama košta 149 a švedskog kolača sa bademima 230 dinara.

 

Srpski proizvođači traže pomoć države

Proizvođači nameštaja u Srbiji na dolazak Ikee gledaju sa oprezom, ali i sa uverenjem da će i pored snage švedskog konkurenta, uspeti da opstanu na tržištu i zadrže kupce.

Tako Dragomir Lazović, generalni direktor i vlasnik Matis grupa, kaže za Danas da je „sigurno da će u prvom naletu Ikea definitivno imati uticaja na naše prodajne lance u Srbiji“, ali veruje da će se „s obzirom na kvalitet koji Matis proizvodi, u narednom periodu srpski potrošač uveriti da može da kupi mnogo bolji i kvalitetniji nameštaj nego što nudi Ikea“.

Lazović ističe da oni kao domaća kompanija „nose u sebi nezadovoljstvo ne zbog dolaska Ikee, nego zbog toga što što ni u jednom obliku, već poslednjih 25 godina nemamo benefite od države čak ni blizu onih koje imaju trgovinski lanci koji uglavnom prodaju robu kineskih proizvođača“.

Prema njegovim rečima, Ikea utiče puno na domaću proizvodnju „zato što Ikei nije interes da u zemljama gde preko svog trgovinskog centra prodaje robu iz raznih zemalja, kupuje robu od domaćih proizvođača. Samim tim, svi proizvođači koji robu proizvode, a ne prodaju je pod sopstvenom robnom markom, imaće dalekosežne posledice, a stvoriti robnu marku i brend u današnje vreme je jako veliki i skup proces“. Takođe, on objašnjava da su uslovi koje je Ikea ponudila domaćim firmama da je snabdevaju bili neprihvatljivi zbog izuzetno niske cene.

Lazović najavljuje da će domaći proizvođači nameštaja uputiti predlog Vladi Srbije da država investira u velike tržne centre gde bi svaki od vodećih srpskih proizvođača nameštaja kupio prodajni prostor i da bi se skoncentrisali svi proizvođači na jednom mestu.

„Naravno, naš zahtev bi bio da prodajni prostor dobijemo po povoljnim uslovima. U tom slučaju nijednom srpskom proizvođaču ne bi smetala nijedna konkurencija, jer sam potpuno siguran da je srpski proizvođač u oblasti nameštaja jedan od najboljih u Evropi“.

Džef Baron, američki ekspert za industriju nameštaja koji je radio i još uvek radi na projektima unapređenja proizvodnje domaćih kompanija, podseća da je Ikea najveći svetski prodavac nameštaja zato što se trudi da svaki komad ima najbolji mogući odnos kvaliteta i cene.

„Ovo ih čini izuzetno zahtevnim kupcima, ali nema velikih maloprodavaca koji rade drugačije. Ne možete doći na vrh i ostati tamo ako plaćate više nego konkurenti“, napominje on.

On ističe da postoje ogromne mogućnosti za izvoz nameštaja iz Srbije. Ikea izgleda da je posvećena tome da više kupuje robe u Srbiji. Imati kupca kao što je Ikea, spremnog da podrži i sa bukvalno neiscrpnim finansijskim resursima, potrebom za velikim količinama, može biti jedinstvena šansa za srpsku industriju, smatra Baron.

„Predviđam da će vremenom Ikea steći veliki deo tržišta u Srbiji i da će konkurencija izgubiti deo tržišta. Dok potencijalni dobavljači budu pokušavali da se kvalifikuju za Ikeu, mogli bi u međuvremenu da izgube deo posla. Verujem da ovo ne žele da vide ni proizvođači, ni država, ali ni Ikea“, poručuje Baron.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari