Kad država rasprodaje dobro od opšteg nacionalnog interesa 1Foto: Miloš Lukić/FoNet

Namerom države da trguje poljoprivrednim zemljištem nisu zadovoljni ni poljoprivrednici, ni šira javnost i u tom svetlu treba posmatrati kompromis postignut u Skupštini Srbije prilikom usvajanja izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Iako je ponuđenim zakonskim rešenjem zaustavljena, reklo bi se u poslednjem momentu, potpuna liberalizacija trgovanja oranicama, s obzirom na to da su od 1. septembra počele da važe odredbe ranije potpisanog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kojima su građani Evropske unije, u kupovini poljoprivrednog zemljišta, izjednačeni sa srpskim državljanima, stav stručne javnosti je da je u vezi s tim osetljivim pitanjem potreban „široki konsenzus“. Sagovornici Danasa tu konstataciju potkrepljuju činjenicom da je poljoprivredno zemljište, kao i izvorišta vode, „resurs kojeg ne smemo tako olako da se odričemo, jer time gubimo državnu samostalnost“.

– Dve konstante karakterišu ponašanju svih režima u tranzicionom periodu Srbije. Jedna se odnosi na usvajanje neustavnih zakona i podzakonskih akata, a druga karakteristika vlasti je udovoljavanje zahtevima krupnog kapitala, bez obzira na to da li su vlasnici tog kapitala iz Srbije ili drugih država, i to ne samo iz EU. Treba naglasiti da dobra od opšteg nacionalnog interesa, kakvo je poljoprivredno zemljište, ne mogu biti predmet kupoprodaje. Umesto toga, srpski Parlament je, usvajanjem krajnje parcijalnog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, preciznije rečeno izmenama i dopunama Zakona, omogućio da se, uz zadršku od 10 godina, prodaje zemlja strancima. A mnogo racionalnije bi bilo da je usvojen novi, sistemski zakon o poljoprivrednom zemljištu. Ovako nam ne preostaje ništa drugo nego da čekamo da uskoro počne prodaja banja i šuma. Podsetiću da smo 80 odsto izvorišta vode već prodali – komentariše za Danas profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, Miladin Ševarlić, inače narodni poslanik.

Uz opasku da je donošenju jednog ovako važnog zakonskog dokumenta trebalo da prethodi referendumsko izjašnjavanje građana Srbije, naš sagovornik ističe da se sve ovo dešava u okolnostima kada nije završena restitucija zemljišta – državno zemljište se još popisuje, a između sebe se prebrojavaju poljoprivrednici, tajkuni i zadruge. Posebno, međutim, tvrdi ševarlić, zabrinjava odsustvo protesta udruženja poljoprivrednika, s obzirom na to da ovi potezi „najviše pogađaju njih, ali i armiju od oko 6.000 nezaposlenih agronoma, koji u sopstvenoj državi nemaju nikakvu prednost čak ni u zakupu, a kamoli pri kupovinu zemljišta“.

Prema oceni agroanalitičara Milana Prostrana usvojene izmene Zakona mogu se prihvatiti samo kao prelazno rešenje. On smatra da bi u narednom periodu trebalo postići stručno-naučni i politički konsenzus o jednom tako važnom pitanju kakvo je vlasništvo nad zemljom.

– Treba razumno, bez euforije, doći do najboljeg rešenja koje podrazumeva da se plodne oranice ne smeju prodavati ni fizičkim, ni pravnim licima. Utoliko pre što će za tim resursom vladati sve veća potražnja, zbog nezavisne pozicije u proizvodnji hrane, ali i mnogih drugih faktora. S druge strane, nisam srećan što pravna lica nisu uključena u usvojene izmene zakona. Ne bih voleo da zemljište doživi sudbinu izvorišta vode. Ove resurse treba maksimalno da zaštitimo. Mislim da ja za nas najprihvatljiviji model koji je primenila Mađarska. Građani te države uspeli su da na referendumu odbrane ovaj svoj prirodni resurs. Ja sam za to da se dogovorimo, dok traje ovaj desetogodišnji tajm-aut – objašnjava Prostran.

A da ni dosadašnji propisi nisu bili prepreka strancima da posredno kupuju zemlju, spekuliše se da raspolažu sa oko 80.000 hektara oranica, svedoči podatak o domaćim firmama čiji su vlasnici, ili osnivači, kompanije iz inostranstva. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, stranci koji poseduju njive u Srbiji su iz Mađarske, Hrvatske, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Posebnu pažnju, međutim, privlači dolazak nemačke kompanije Tenis, jer se vezuje za zakup zemljišta.

– Ovo sa Tenisom prevršilo je svaku meru. Mi paori nismo hteli da se zadovoljimo time da samo stojimo i pasivno posmatramo kako se donose odluke o davanju zemlje u zakup Tenisu. Zakazali smo protest ispred skupštine opštine Zrenjanin ali su nas vlasti zaobišle, doneli su odluku da daju zemlju strancu i to je urađeno daleko od očiju javnosti. Prema našim informacijama Tenis u Rumuniji obrađuje 46.000 hektara zemlje i do tih plodnih oranica došao je na isti način kao u Srbiji. Uz to je dobio i subvencije za organsku proizvodnju. Mislim da je trebalo da se ugledamo na Ruse, koji su dozvolili zakup zemljišta za gradnju klanice – smatra Branislav Čordaš, iz Udruženja „Banatski paori“.

Izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je da građani EU mogu da kupe najviše dva hektara zemlje. Jedan od preduslova za to je da potencijalni kupac živi najmanje 10 godina na području opštine gde želi da kupi zemlju, zatim da najmanje tri godine obrađuju zemljište koje je predmet kupovine, kao i da u svom vlasništvu ima potrebnu opremu i mehanizaciju. Precizirano je, takođe, da državljani EU neće moći da kupuju poljoprivredno zemljište u zoni od 10 kilometara od državne granice, zatim poljoprivredno zemljište, koje je u skladu sa posebnim zakonom, određeno kao građevinsko, zaštićena prirodna dobra, kao ni parcele koje se nalaze u blizini vojnih kompleksa, unutar samih poligona. Novina je da će pravo preče kupovine poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini imati država.

glosa

– Za Srbiju je najprihvatljiviji model koji je primenila Mađarska. Građani te države uspeli su da na referendumu odbrane ovaj svoj prirodni resurs. Ja sam za to da se dogovorimo, dok traje tajm-aut – komentariše agroanalitičar Milan Prostran

Neiskorišćeni primeri dobre prakse

– Srbija nije iskoristila primere dobre prakse koju su, u zaštiti svojih prirodnih resursa, primenile neke od članica Evropske unije. Danska je, recimo, ograničila zemljišni posed na 300 hektara, uz obavezu nastanjivanja članova poljoprivrednog gazdinstva na farmi. Poljska je korišćenje državnog poljoprivrednog zemljišta namenila isključivo mladim parovima, dok je Mađarska promenila Ustav i zabranila strancima kupovinu oranica – kaže Miladin Ševarlić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

Paori glasaju za investitore-prerađivače’]

– Jedino oko čega smo se mi ratari usaglasili s predstavnicima vlasti jeste to da nismo protiv investitora, ali samo onih koji bi se pojavili u ulozi prerađivača. Mi to pozdravljamo. Dakle, zalažemo se za zdrave investicije, a kada je reč o prerađivaču iz Nemačke, kompaniji Tenis, mi mu poručujemo da dođe i da pokrene sopstvenu preradu. Mi znamo da tovimo svinje, imamo njive, treba nam samo tržište i prerađivački kapaciteti – ističe Branislav Čordaš, iz Udruženja „Banatski paori“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari