Iako ima još vremena do početka berbe maline, proizvođači tvrde da će ovogodišnji rod, po količini i kvalitetu, biti sličan prošlogodišnjem i nagoveštavaju gotovo identične probleme sa kojima su se i ranije suočavali. Ukoliko se nešto ne promeni, a mali su izgledi da će se to dogoditi, i ovogodišnju sezonu obeležiće već poznati scenariji o neuspešnim pregovorima oko otkupne cene, pozivima državnim funkcionerima da arbitriraju, a nisu isključeni ni protesti malinara.

                       H3 { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }H3.western { font-family: „Arial“,sans-serif; }H3.cjk { font-family: „Arial Unicode MS“; }H3.ctl { font-family: „Mangal“; }P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Borko Pavić, sekretar Saveza „Srpska malina“, kaže za Biznis da je stanje u malinjacima slično prošlogodišnjem i da će rod, bez obzira na to što su podignuti novi zasadi, biti sličan lanjskom, kada je u Srbiji proizvedeno oko 65.000 tona. Uz opasku da akontna cena nije poznata naš sagovornik ističe da ne bi trebalo da bude niža od 200 dinara. „Naš zahtev je da se akontna cena kreće od 2,2 do 2,3 evra po kilogramu, a nakon toga videćemo kako će tržište da reaguje. Ima i onih koji traže tri evra, ali to nije realno, bez obzira na to što je malina, u uslovima opšteg siromaštva, postala jedini izvor prihoda mnogim domaćinstvima ne samo na selu, nego i u gradovima“, objašnjava Pavić i upozorava da će uslediti protesti, ali radikalniji nego proteklih godina, ukoliko se ne postigne dogovor o otkupnoj ceni– Sve vreme insistiramo na razgovorima sa predstavnicima hladnjača i ministarstava, ali naši pokušaji nisu urodili plodom. Na sastanku, koji je održan zimus u Vladi Srbije, predstavnici hladnjača su tvrdili da su u gubicima, ili da su ostvarili samo jedan odsto zarade. Na naše pitanje kako to da se grade nove i proširuju postojeće hladnjače, oni odgovaraju da su to privatne stvari i da mi u to ne treba da se mešamo. Činjenica je da smo ostavljeni na milost i nemilost vlasnicima hladnjača, koji su svesni da moramo da prodamo malinu, jer nemamo gde da je skladištimo – kaže Borko Pavić.Osim problema sa vlasnicima hladnjača, koji su organizovani u jedno udruženje i uspevaju da diktiraju uslove otkupa, malinari su razjedinjeni, često podeljeni po stranačkim i drugim interesima. I ne samo to – nova udruženja niču ko pečurke posle kiše. Jedno od njih je i Kooperativa voćara, koju čine proizvođači iz 12 regiona Srbije. Predstavnici tog udruženja ponudili su predlog za rešavanje problema u malinarstvu zalažući se za to da se proizvođačima pomogne da izgrade sopstvene skladišne kapacitete. Insistiraju i na uvođenju novih sorti, ali i na organizovanom nastupu kad je reč o plasmanu proizvodnje.– Dosta je bilo teoretisanja. Moramo da pronađemo način da budemo konkurentni na svetskom tržištu, a preduslov za to je udruživanje i konkurentni proizvod. Novac za realizaciju tog projekta proizvođači bi mogli da obezbede iz sopstvenih prihoda, ali i iz nacionalnih i evropskih fondova. Podsetiću da smo pre tri godine osnovali zadrugu, jer su nekadašnje zadruge uništene i opljačkane, a proizvođači su bili prepušteni na milost i nemilost kupcima i nakupcima. Mi smo se od toga zaštitili tako što smo napravili svoje udruženje – objašnjava Božo Joković, koordinator Kooperative, i dodaje da ovakvim načinom udruživanja proizvođače izgrađuju socijalizam u surovom kapitalizmu.Treba podsetiti i na to da je pre tri godine, Udruženje Eko-agrar iz Arilja, koje je član Kooperative, osnovalo je zadrugu Agro eko-voće, koja obrađuje posed od oko 10 hektara, čime je postala prva zadruga takve vrste u Srbiji. Komentarišući situaciju na svetskom tržištu sagovornik Danasa ukazuje na to da je da je u februaru prva berba u Čileu bila veoma loša i procenjuje da će i u domaćim malinjacima rod podbaciti – kao posledica od mraza, snega i poplava.– Svake godine malinjaka je sve više, ali rod je sve manji, što je neshvatljivo. Nije sporno da tržištu treba prepustiti da odredi otkupnu cenu. problem je, međutim, u tome što cenu ne određuje tržište, nego vlasnici hladnjača i otkupljivači. Veoma je važna i edukacija proizvođača, kao i ulaganje u modernizaciju proizvodnje kako ne bismo došli u situaciju da nam se preti malinama iz Kine, Poljske i Čilea, kao što se dogodilo proizvođačima mleka i mesa. Želimo da ono što proizvedemo bude naše i da našu robu prodajemo kad cena bude najpovoljnija – poručuje Joković, uz procenu da bi malina mogla da bude plaćena dva evra.Na aluzije da on ne može da radi u interesu malinara, s obzirom na to da je savetnik aktuelne ministarke poljoprivrede, odgovara da „zastupa isključivo svoje interese, interese svije porodice i proizvođača“.U najavi je osnivanje još jednog udruženja – Asocijacije malinara Srbije, koja bi, kako ističe Stojan Ocokoljić, sekretar udruženja Vilamet iz Ivanjice, proizvođačima omogućila da zajedničkim snagama ostvare veću dobit. „Zbog političkih i drugih pritisaka pojedinih vlasnika hladnjača, ali i nekih predstavnika postojećih udruženja, Asocijacija nije osnovana iako je to trebalo da se dogodi početkom aprila“, objašnjava za Biznis Ocokoljić. Na pitanje zbog čega je potrebno još jedno udruženje, on ističe da su malinari razočarani aktivnostima postojećih udruženjima, čiji su čelnici bili pod uticajem političkih partija, zastupali interese hladnjača, a neki su izgradili i političke karijere.– Predstavnici malinarskih udruženja su kvarljiva roba, kvarljivija od same maline, jer se prodaju za sitan novac, koji dobijaju od vlasnika hladnjača i nakupaca. Lobi hladnjača potplaćuje neke predsednike udruženja da manipulišu malinarima, od kojih je većina polupismena, jer 90 odsto nas, primera radi, ne koristi internet. Niko nikome više ne veruje, niti postoji izgrađen sistem koji bi sprečio mahinacije u lancu otkupa maline – upozorava Ocokoljić.Rekavši da je on bio član SNS, ali da je iz te stranke isključen, jer je posle pregovora u Vladi Srbije saopštio da su malinari, proteklih godina bili na pregovorima kod Dačića, Tadića, Mirka Cvetkovića i da su prevareni, ali da su najveću prevaru doživeli u vreme Aleksandra Vučića“, Ocokoljić tvrdi da politika i stranke neće imati uticaja na rad budućeg udruženja.Predstavnici Saveza „Srpska malina“, koji okuplja udruženja iz 12 gradova i opština Zlatiborskog i Moravičkog okruga, nedavno su sa tribine koja je održana u Arilju, ponovo uputili zahtev državi da počne da rešava nagomilane probleme u malinarstvu. Od Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija traže da se do kraja aprila izjasni o predstavci koju je taj Savez, uz preporuke, uputio domaćoj i evropskoj komisiji za zaštitu konkurentnosti, a čija je sadržina definisana Studijom i projektom Demonopolizacije malinarstva. Osim toga, predstavnici udruženja proizvođača maline i čelnici lokalnih samouprava, u kojima se uzgaja to voće, pozvani su da do kraja maja potpišu zajednički javni poziv ohrabrenja i dobrodošlice zainteresovanim kupcima maline kojim bi im se garantovalo ravnopravno učešće u otkupu i prometu tog voća. Ukoliko ti zahtevi ne budu ispunjeni, proizvođači maline će se, kako se navodi u saopštenju sa tog skupa, obratiti Međunarodnom sudu u Strazburu sa zahtevom da im država Srbija nadoknadi štetu koju su im nadležne vlasti nanele, svojim činjenjem ili nečinjenjem. Istom sudu, i po istom osnovu, malinari će se obratiti za nadoknadu štete, zbog monopolski oborene cene prošlogodišnjeg roda, ukoliko Vlada ne bude našla rešenje za makar polovičnu nadoknadu. Pavić podseća da su zahtevi upućeni u decembru prošle godine, ali da odgovora još nema, bez obzira na to što je Evropska komisija za zaštitu konkurentnosti naložila da se taj problem rešava pred našim institucijama.Popravljanje pregovaračke pozicije– Savez „Srpska malina“ predložio je projekat izgradnje mini hladnjača kapaciteta od 10 do 20 tona, čiji bi nosilac bilo Ministarstvo poljoprivrede, sa kojim bismo konkurisali kod evropskih fondova. To ne bi bila velika investicija, preciznije, ulaganja bi iznosila od 10.000 do 15.000 evra po hladnjači, a posao bi bio realizovan po principu „ključ u ruke“. To bi proizvođačima omogućilo da zamrznu svežu malinu, i da sačekaju jesen ili zimu, pa tek tada da pregovaraju sa otkupljivačima o ceni, koja bi sigurno bila povoljnija, nego u jeku berbe. Izgradnja mini hladnjača je jedini način da odgovorimo na ucene vlasnika hladnjača – objašnjava Borko Pavić, sekretar Saveza „Srpska malina“.

Subvencije i za malinare– Mi ne tražimo dogovor, mi nudimo rešenje, bazirano na iskustvu poljskih malinara. Naš zahtev je da proizvodnja maline bude subvencionisana sa 30 odsto od cene. Time ćemo se osloboditi monopola vlasnika hladnjača i raznih lobija. Pitam se kako to da malinari ne mogu da dobiju državne subvencije, dok se inostranim investitorima nudi po 10.000 evra za jedno radno mesto. Zašto malinari ne mogu da dobiju mesečno 50 evra kako bi beračima mogli da plate doprinose za socijalno i zdravstveno. Osim toga, ako banke odobravaju vlasnicima hladnjača kredite za otkup, zašto i poljoprivrednici ne bi mogli da dobiju povoljan kredit od neke razvojne banke – pita se Stojan Ocokoljić, sekretar udruženja Vilamet iz Ivanjice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari