Kako će proći mali akcionari u koncesiji Aerodroma? 1

Dok Vlada Srbije pravi planove o prilivu novca u budžet od koncesije Aerodroma „Nikola Tesla“ koju je premijer Aleksandar Vučić najavio za polovinu ove godine, za male akcionare je potpuna nepoznanica šta će biti sa njihovim akcijama.

Naime, Republika Srbija ima u vlasništvu 83,14 odsto akcija aerodroma, oko tri odsto je u rukama pravnih lica, još oko 3,7 odsto se nalazi na računima kastodi banaka, dok blizu 10 odsto akcija pripada fizičkim licima, uglavnom građanima Srbije koji su ih dobili besplatno.

Prema skoro usvojenom zakonu o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama “koncesiona naknada kada je plaća koncesionar je prihod budžeta Republike Srbije, odnosno prihod javnog tela koje je davalac koncesije”. Ovde se postavlja pitanje da li će onih 300 do 400 miliona evra koje premijer planira da unapred naplati, plus 10 miliona evra godišnje od koncesionara (što mnogi ekonomisti smatraju teško ostvarivim planom) ići kompletno u budžet ili će se shodno učešću u vlasništvu raspodeliti između akcionara.

Prema pojedinim dobro obaveštenim izvorima, za male akcionare se ništa neće promeniti ni nakon koncesije. Oni bi trebalo da nastave da primaju dividende na ime svojih akcija.

Nažalost, preciznu i jasnu informaciju nismo mogli da dobijemo od nadležnog ministarstva, kao ni od Aerodroma „Nikola Tesla“ koji je na ostavljena pitanja o statusu malih akcionara u eventualnoj koncesiji odgovorio “zadatak rukovodstva aerodroma je da postupa odgovorno i profesionalno, kako bi opravdalo poverenje većinskog akcionara, koga predstavlja Vlada Srbije, kao i manjinskih akcionara, i omogućilo dobro poslovanje koje se ogleda u ostvarenju najboljih mogućih poslovnih rezultata, sa ciljem povećanja vrednosti kompanije”.

Kako nema nikakvih pouzdanih informacija, na tržištu vladaju spekulacije. Prema objašnjenju stručnjaka, sve zavisi od toga da li će koncesiju davati država kao vlasnik ili Aerodrom kao državno preduzeće. Takođe zavisi i od toga šta se daje u koncesiju – objekti ili firma.

U slučaju da koncesiju daje preduzeće, onda se odluka donosi na skupštini akcionara i mali akcionari će imati isti status kao i država, odnosno trebalo bi da dobiju isti iznos nadoknade po akciji kao i većinski vlasnik. U tom slučaju, recimo da se država izbori za nadoknadu od 300 miliona evra, 250 miliona bi otišlo u budžeta, a 50 miliona malim akcionarima.

U principu kod koncesije akcionari zadržavaju prava koja imaju i sada, samo umesto profita raspodeljuju zakupninu.

Branislav Jorgić, vlasnik Jorgić brokera, upoređuje koncesiju sa zakupom stana. Aerodrom se ustupa na korišćenje za neku nadoknadu, a nakon isteka roka vraća se vlasniku.

“Ko god uzme aerodrom na upravljanje, nadoknadu će u bilansu knjižiti kao trošak, a šta ostane nakon toga je profit na koji će platiti porez i izneti napolje”, objašnjava Jorgić. Naravno ovo je u slučaju klasične koncesije, mada u praksi postoje brojne varijacije izdavanja aerodroma na upravljanje.

Međutim, postoji mogućnost i da mali akcionari budu protiv odluke o koncesiji koja spada u odluku o raspolaganju velikom imovinom preduzeća. Tada bi po propisima preduzeće trebalo da im otkupi akcije po najvišoj ceni između procenjene, tržišne i knjigovodstvene vrednosti akcije. Ekonomista Vajs brokera Nenad Gujaničić očekuje da država neće dozvoliti mogućnost nesaglasnosti akcionara.

“Pitanje je da li će ugovorom o koncesiji biti regulisana i prava malih akcionara. Koncesioni ugovori nisu tipski i može biti puno različitih rešenja. U principu ovo je situacija kao kod firmi sa većinskim vlasnikom. Mali akcionari se ništa ne pitaju i samo se nadaju da će firma raditi što bolje i da će vrednost njihovih akcija rasti”, ocenjuje Gujaničić. 

Prošle godine prilikom najave koncesije vlasti su istakle da je aerodromu potrebna druga pista, treći terminal samo za Er Srbiju, novi kargo centar i hotel i te investicije procenili na čak milijardu evra.

Konsultant za investicije Milan Kovačević ističe da je Aerodrom dobro kapitalizovan i malo zadužen i da bi mogao sam da izgradi objekte tako da to ne bi trebalo da bude razlog koncesije.

“Koncesionar će imati još gori cilj od države kao vlasnika. Država je pokazala da u korist Er Srbije ne brine o Aerodromu, time što je naterala Aerodrom da otpiše njihova potraživanja. Koncesionar će imati interes da u roku od 20 ili 30 godina ostvari što veći profit, a šta ostane posle toga, njega ne interesuje. Ta manjkavost koncesije se već pokazala na nekim aerodromima. Ionako je cilj te koncesije da se što više para uzme unapred i poveća potrošnja u periodu ove vlasti”, upozorava Kovačević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari