Dileme nema – povećanje izvoza predstavlja ključ ekonomskog oporavka Srbije i to niko ne spori. Ali za razliku od ministra ekonomije Mlađana Dinkića koji u svom, javnosti dobro poznatom maniru večitog optimiste, izražava očekivanje da će izvoz srpske privrede već za četiri godine dostići vrednost uvoza, dok ćemo u drugoj polovini predstojeće decenije beležiti suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni, ekonomisti – sagovornici Danasa tvrde da su te procene nerealne. Činjenica je, međutim, da je u periodu januar -novembar 2010. godine vrednost robne razmene koju je srpska privreda realizovala sa svetom premašila 23,9 milijardi dolara što je za 8,1 odsto više nego lane u isto vreme.

Glavni impuls rastu spoljnotrgovinskih aktivnosti dao je izvoz s obzirom na to da je na inotržište plasirano robe u vrednosti od oko 8,8 milijardi dolara, što je za 16,3 odsto više nego u prvih jedanaest meseci 2009. godine. Nasuprot tome, stopa rasta uvoza znatno je skromnija i iznosila je 3,9 odsto. Drugim rečima, uvoz je sa 14,5 milijardi dolara, koliko je iznosio 2009, narastao na nešto više od 15,1 milijardu dolara. Izraženo u evrima statistička slika spoljnotrgovinske razmene Srbije za nijansu je drukčija. Drugim rečima vrednost izvoza ostvarenog u periodu januar – novembar 2010. iznosila je 6,7 milijardi evra što u odnosu na isti period lane kada je izvezeno robe vredne 5,4 milijarde, predstavlja rast od oko 1,3 milijarde evra. Kad je reč o uvozu, on je sa 10,5 milijardi evra koliko je iznosio u prvih jedanaest meseci 2009. porastao na 11,4 milijarde. Na prvi pogled ohrabrujuće deluje podatak da je deficit u 2010. smanjen sa 5,1 na 4,7 milijardi evra, kao i to da je pokrivenost uvoza izvozom porasla sa 51,9 odsto, koliko je iznosila 2009, na 58,4 odsto, ali izvesnu dozu skepticizma izaziva činjenica da je ostvaren simboličan izvoz usluga, kao i niska statistička osnovica za poređenje s obzirom na to da je u 2009. zabeležen pad izvoza od oko 20 odsto.

– Zahvaljujući povećanju tražnje na svetskom tržištu, pre svega za proizvodima crne i obojene metalurgije, zabeležen je ovaj, ne tako spektakularan rast izvoza. Naruku nam je išlo i to što se poljoprivreda u većini razvijenih zemalja, zbog drastičnog smanjenja subvencija, našla u nevoljama, dok su s druge strane Indija i Kina povećale uvoz agrarnih proizvoda što je uslovilo rast tražnje na evropskom tržištu gde naši proizvođači najviše izvoze. Ipak, nemamo mnogo razloga da se hvalimo, utoliko pre što je na listi Svetskog ekonomskog foruma Srbija, kad je reč o konkurentnosti, sve lošije rangirana – sa 85. mesta, gde se našla 2008, pala je na 96. poziciju od ukupno 139 zemalja. Ništa bolja situacija nije ni kad je reč o kvalitetu strukture robnog izvoza. Srbija u čijoj ponudi dominiraju proizvodi niske faze prerade, pala je sa 110. na 133. mesto što znači da samo šest zemalja sa te liste ima lošiju izvoznu strukturu – komentariše za Danas Mlađen Kovačević, član Akademije ekonomskih nauka.

Komentarišući projekcije Vlade Srbije prema kojima bi u ovoj godini trebalo očekivati rast izvoza od 14 odsto, naš sagovornik kaže da će to biti teško ostvarivo i kao argument navodi dva razloga. Prvi je negativna stopa kretanja industrijske proizvodnje, zabeležena u oktobru i novembru, a drugi problem je što nikad do sada pšenicom nije zasejano tako malo površina i što će biti veoma teško ostvariti rast poljoprivredne proizvodnje zabeležen u 2010. „Ako tome dodamo procene Svetske trgovinske organizacije da će vrednost trgovine na svetskom nivou u 2011. porasti za oko šest odsto, što je znatno manje u odnosu na prošlu godinu kada je zabeležen rast od 15 odsto, jasno je da nam ni ti eksterni faktori neće ići naruku“, ukazuje Kovačević.

Prema oceni Saše Đogovića, analitičara u Institutu za tržišna istraživanja, rast izvoznih aktivnosti posledica je stimulativnijeg deviznog kursa koji ima trend depresijacije, zatim reaktiviranja nekih većih proizvodnih kapaciteta njihovim podržavljenjem i, najzad, rasta cena poljoprivrednih sirovina, kao i metala i nemetala na svetskom tržištu. Naš sagovornik, međutim, smatra da za izlazak iz ekonomske krize u kojoj se naša zemlja nalazi nije dovoljno samo imati realnu vrednost domaće valute (dinar je još uvek precenjen) i rastuću tražnju sa inotržišta nego i bogatiji proizvodni asortiman baziran na visokoj tehnologiji.

– Neophodna je promena proizvodne i izvozne robne strukture u kojoj sada dominiraju (učešće od 65,4 odsto) sirovine i repromaterijal, čijim je plasmanom na inostrano tržište ostvaren devizni priliv od oko 5,7 milijardi dolara, što je za 27,8 odsto više nego u 2009. godini. Tome je, osim blagog oporavka izvozne tražnje, doprineo i rast cena većine sirovina na svetskom tržištu. I u robnoj strukturi uvoza dominiraju sirovine i repromaterijal na čiju je nabavku potrošeno nešto više od 8,3 milijarde dolara ili za 11,2 odsto više nego 2009. Zabrinjava podatak da je uvoz opreme smanjen sa ionako skromnih 971 milion dolara (januar – novembar 2009) na 698 miliona dolara – ističe Đogović i dodaje da su sa postojećim proizvodnim i izvoznim performansama, dometi rasta izvoza i privrednog razvoja zemlje, veoma ograničeni.

On procenjuje da se i u 2011. može očekivati pozitivna dinamika izvoza i rast uvoznih aktivnosti, ali će ovogodišnje stope rasta izvoza ipak biti znatno niže. „Nasuprot tome, uvoz će beležiti nešto više stope rasta, na šta može da utiče i očekivana pojačana tekuća potrošnja bazirana na prodaji Telekoma“, tvrdi Đogović.

Uz konstataciju da će pozitivne izvozne tendencije obeležiti i naredni period, Nebojša Gagović, analitičar u Centru za naučnoistraživački rad Privredne komore Srbije, podseća da su na rezultate izvoza i uvoza u prvih jedanaest meseci 2010. godine u izvesnoj meri uticali i depresijacija dinara kao i oživljavanje svetske privrede. Drugim rečima, rast izvoza nije rezultat oporavka privrede, jer bi onda došlo i do promene izvozne strukture ka proizvodima višeg nivoa tehnološke intenzivnosti i sofisticiranosti. Gagović smatra da će od kretanja kurseva najznačajnijih valuta na svetskom tržištu zavisiti i dinamika rasta srpskog izvoza izražena u različitim valutama.

– Izvesno je, međutim, da se rast izvoza ne može bazirati samo na globalnoj konjunkturi, već će morati da se podstakne konkurentnost domaće proizvodnje, kako na cenovnom tako i na kvalitativnom planu. Nažalost, dosadašnji tok tranzicije, pre svega proces privatizacije, nisu značajnije doprineli razvoju izvoznog sektora jer nema validnih dokaza da novoprivatizovana preduzeća doprinose rastu produktivnosti domaće privrede. Štaviše, ima indicija da mnoga od tih preduzeća iskazuju niži nivo produktivnosti rada od neprivatizovanih kompanija. Osim toga, kontinuirano smanjivanje opreme u strukturi uvoza domaće privrede ukazuje na to da preduzetnici u Srbiji još nisu spremni za ulazak u rizične investicione projekte po nepovoljnim uslovima kreditiranja – kaže Gagović.

Na vrhu liste neto izvoznih delatnosti našli su se primarna poljoprivreda, prehrambena industrija (srpski agrar ostvario je rekordan spoljnotrgovinski suficit od oko 1,07 milijardi dolara), industrija gume i plastike i metalurgija. Reč je, dakle, o privrednim granama koje proizvode robu nižeg tehnološkog sadržaja, pa je jasno da se bilo koja ozbiljnija izvozno orijentisana razvojna strategija ne može zasnivati na njima. Premijer Mirko Cvetković najavio je, doduše, da će Vlada Srbije pripremiti novu strategiju ekonomskog razvoja u kojoj će akcenat biti stavljen na rast proizvodnje, pre svega one izvozno orijentisane, ali nije precizirao koji su to segmenti privrede koji imaju izvoznu perspektivu i koje bi trebalo stimulisati. Gagović naglašava da svaka ozbiljna strategija mora uzeti u obzir potrebu za razvojem strateških privrednih grana poput auto-industrije, biotehnologije, genetskog inženjeringa, farmaceutske industrije, avio i svemirske industrije, elektronike, visokotehnoloških usluga…

– Srbija nema kapaciteta da samostalno razvija napredne industrije, što znači da bi država eventualni priliv inostranog kapitala trebalo da usmeri u te sektore, jer se od slobodnog tržišta to ne može očekivati. Slobodno tržište obično favorizuje postojeću tradicionalnu strukturu privrede usmeravajući kapital u uvozne sektore, trgovinu pre svega, ili sektore usmerene ka „gladnom“ domaćem tržištu. U ovom kontekstu pomenuo bih jednu od najefikasnijih izvozno orijentisanih strategija koju su primenjivale neke od najuspešnijih novoindustrijalizovanih zemalja poput Hong Konga, Singapura, Tajvana, Češke Republike… Reč je o strategiji obezbeđivanja „prošireno-neutralnog statusa“ svakog pojedinog proizvoda i izvoznika – ukazuje Gagović koji takođe smatra da se izlaz mora potražiti u obnavljanju banaka sa domaćim kapitalom, koji bi se, uz podršku države, plasirao izvoznom sektoru pod znatno povoljnijim uslovima.

Tri najznačajnija inopartnera Srbije su: Nemačka (2,5 milijardi dolara), Rusija (2,4 milijarde) i Italija (2,3 milijarde dolara), pri čemu je obim robne razmene sa Rusijom i Italijom povećan za 16,2 odsto, odnosno za 7,1 odsto, dok je sa Nemačkom redukovan za 2,2 odsto. Ove tri zemlje u ukupnoj spoljnotrgovinskoj razmeni Srbije učestvuju sa 30,3 odsto. Na izvoznoj strani, najvažniji srpski partneri u prvih jedanaest meseci 2010. godine bili su: Italija na čije je tržište izvezeno robe u vrednosti od nešto više od milijardu dolara, Bosna i Hercegovina (vrednost izvoza 991,5 miliona dolara) i Nemačka (928 miliona dolara). Kad je reč o uvozu izdvajaju se sledeće zemlje – partneri: Rusija odakle je uvezeno robe vredne 1,9 milijardi dolara, sledi Nemačka (uvoz premašio 1,6 milijardi dolara) i Italija (uvoz od oko 1,2 milijarde dolara). Najveći negativni spoljnotrgovinski saldo Srbija je zabeležila u robnoj razmeni sa Rusijom (minus od oko 1,4 milijarde dolara) što je za 0,7 odsto više nego u istom periodu 2009, što je doprinelo da, uz smanjenje spoljnotrgovinskog deficita sa nekim drugim jakim ekonomskim partnerima Srbije, udeo ruske ekonomije u kreiranju srpskog negativnog spoljnotrgovinskog salda poraste sa 20,7 odsto u prvih jedanaest meseci 2009. na 23,1 odsto u istom vremenskom intervalu 2010. godine. Kina je izbila na drugo mesto po kriterijumu doprinosa rastu srpskog spoljnotrgovinskog deficita s obzirom na to da je u robnoj razmeni s tom zemljom registrovan deficit veći od milijardu dolara što je činilo 17,1 odsto ukupnog spoljnotrgovinskog deficita Srbije. Na trećem mestu našla se Nemačka sa kojom je realizovan spoljnotrgovinski deficit u vrednosti od 678,1 milion dolara ili 10,8 odsto ukupnog spoljnotrgovinskog deficita srpske ekonomije. Ove tri zemlje su u prvih jedanaest meseci 2010. godine činile čak 51 odsto ukupnog negativnog salda Srbije u robnoj razmeni sa svetom. Tradicionalno već, spoljnotrgovinski suficit Srbija je ostvarila sa ekonomijama Crne Gore (+590,2 miliona dolara), Bosne i Hercegovine (+478,8 miliona dolara) i Makedonije (+185,4 miliona dolara). Pozitivan saldo registrovala je i u robnoj razmeni sa ekonomijama Albanije (+112,7 miliona dolara) i Rumunije (+27,7 miliona dolara).

Valutni uticaji

Na rezultate izvoza i uvoza u prvih jedanaest meseci 2010. godine u izvesnoj meri uticala je i depresijacija dinara. Ilustracije radi, krajem novembra 2010. godine, kurs dinara je u poređenju sa 31. decembrom 2009. godine opao prema franku za 21,1 odsto, prema dolaru za 18,4 odsto, a prema evru za 10,5 odsto. U istom periodu, efektivni kurs dinara nominalno je depresirao za 12,1 odsto, a realno za 4,7 odsto. Realna depresijacija kursa podstiče izvoz, ali istovremeno predstavlja potencijalnu opasnost od širenja inflatornih tendencija. To znači da u 2011. godini ne bi trebalo očekivati dalji trend realne depresijacije kursa dinara ukoliko se inflacija želi održati na projektovanom godišnjem nivou od tri do šest odsto – ističe Nebojša Gagović, analitičar u Centru za naučno-istraživački rad Privredne komore Srbije.

Banka za kreditiranje izvoznih poslova

Svi govore o reindustrijalizaciji i povećanju priliva direktnih stranih investicija kao preduslovima za rast izvoza, ali to su teško ostvarivi ciljevi. Priliv stranog kapitala zavisiće od trendova kretanja svetske ekonomske krize, a sudeći prema procenama analitičara MMF-a i Svetske banke, situacija nije ohrabrujuća. Zato mislim da bi izlaz trebalo potražiti u formiranju specijalizovane banke koja bi, poput nekada JUBMES banke, kreditirala izvozne poslove. Jer ako Amerikanci mogu da imaju Eksport-import benk, a slična je situacija i u dvadesetak drugih razvijenih zemalja, onda ne vidim razlog zašto bi Srbija bila izuzetak – naglašava Mlađen Kovačević, član Akademije ekonomskih nauka.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari