Nakon analize tržišta utvrdili smo da u Srbiji postoji interesovanje putnika za prekookeanske letove, i to, pre svega, za one do Njujorka, Čikaga, Vašingtona, Toronta … Reč je o gradovima koje građani Srbije najčešće posećuju i gde je dosta njih nastanjeno – kažu za Danas u Britiš ervejzu.

Nakon analize tržišta utvrdili smo da u Srbiji postoji interesovanje putnika za prekookeanske letove, i to, pre svega, za one do Njujorka, Čikaga, Vašingtona, Toronta … Reč je o gradovima koje građani Srbije najčešće posećuju i gde je dosta njih nastanjeno – kažu za Danas u Britiš ervejzu. U toj kompaniji podsećaju da najveće interesovanje vlada ipak za putovanje do Londona, kao i da je u poređenju sa 2005. godinom, broj putnika prošle godine porastao za 1,9 odsto.
Promotivna ponuda Britiš ervejza (traje do 28. februara) koja putnicima iz Srbije zainteresovanim za prekookeanske destinacije nudi povratne karte do Njujorka za 289 evra, do Čikaga i Vašingtona za 399 evra, a do Toronta za 410 evra, ponovo je aktuelizovala pitanje kada će se i na našem nebu pojaviti lou kost kompanije. U Srbiji, gde je prosečna plata ispod 300 evra, promotivne akcije bilo koje avio kompanije, naročito ako je reč o dalekim destinacijama, nailaze na odobravanje potencijalnih putnika. Ali, džepu prosečnog stanovnika više bi odgovarala ponuda lou kost kompanija koje bi putnike prevozile za tridesetak evra.
Priča da će nemački Džermanvingz, irski Rajan er, kao i domaća firma Centavija, iz Beograda leteti po lou kost sistemu raspirila je maštu mnogih građana „plitkih“ džepova željnih da posle višegodišnje izolacije vide „sveta“. Ali sve je ostalo na nivou priče . Razloge za to treba tražiti (osim strogog viznog režima), i u činjenici da se karte kupuju isključivo preko interneta koji je za većinu građana Srbije apstraktna imenica. Situaciju dodatno otežava i činjenica da većina potencijalnih korisnika nema deviznu karticu kojom bi platili rezervaciju karte. To su tri osnovna parametra koja lou kost kompanije mere prilikom donošenja odluka o ulasku na neko tržište. Uzima se u obzir i navika potencijalnih korisnika da se na ovaj način „vinu“ u nebo i stignu do određene destinacije. Kada se sve to ima u vidu, ne bi trebalo da čudi zašto lou kost kompanije oklevaju da uđu i na ovaj deo vazdušnog prostora. Jedini koji se odvažio na taj rizični korak je nemački avioprevoznik Džermanvings koji leti tri puta nedeljno na relaciji Beograd – Keln. Osim Džermanvingsa, nijedna lou kost kompanija zasad ne leti iz Beograda, između ostalog, i zato što nemaju potrebne dozvole da bi poslovale u našoj zemlji. Džermanvings ima pravo na to po tzv. horizontalnom ugovoru između Srbije i Nemačke. Centavija, recimo, ima dozvolu za čarter letove, ali da bi letela po lou kost sistemu, morala bi da ima dozvolu za redovni vazdušni saobraćaj koja košta oko pola miliona dolara. Rajan er je prošle godine „snimao“ jeftinije aerodrome, pre svega onaj u Batajnici, dok je Centavija početkom prošlog leta najavljivala gotovo siguran start lou kost letova do Italije, Nemačke, Švajcarske, Austrije, Slovačke, Slovenije, ali godina je prošla, a od planova ništa. A kada se bude ostvario taj „lou kost san“ građani Srbije moći će da lete do Londona, Pariza, Minhena… za samo 30 do 40 evra.
Nacionalni avio prevoznik Jat ervejz nije uveo letove do prekookeanskih destinacija, mada ih je u nekoliko navrata najavljivao. Na pitanje kada će se to dogoditi i da li će tada biti u stanju da konkurišu velikim svetskim avio kompanijama koje posluju na domaćem tržištu, u Jatu podsećaju da će konačnu reč o tome dati nova vlada. „Imamo u planu letove do dalekih destinacija, ali pošto nova vlada još nije formirana i ne zna se ko će preuzeti rukovodstvo nad Jatom, u ovom trenutku ne možemo da tvrdimo kada će se to dogoditi“, rečeno nam je u tom preduzeću.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari