– Priča o gasnim elektranama nije nova i velika je šteta što se o tome govori ad hok, a danas u kontekstu najavljene izgradnje gasovoda. Strategijom razvoja energetike Srbije do 2015. godine, usvojenom pre više od dve godine, proklamovani su prioriteti energetskog razvoja Srbije.

– Priča o gasnim elektranama nije nova i velika je šteta što se o tome govori ad hok, a danas u kontekstu najavljene izgradnje gasovoda. Strategijom razvoja energetike Srbije do 2015. godine, usvojenom pre više od dve godine, proklamovani su prioriteti energetskog razvoja Srbije. Jedan od njih su i ulaganja u nove elektroenergetske objekte, bazirane na gasnoj tehnologiji (kombinovana gasna parna postrojenja). Drugo je pitanje zašto ništa nije urađeno na realizaciji te strategije. Možda bi odgovor trebalo potražiti u postojanju monopolista u proizvodnji električne energije. Oni se najviše protive izgradnji gasnih postrojenja, jer ne žele da izgube velike industrijske potrošače – smatra Zorana Mihajlović-Milanović, stručnjak za energetiku.
Naša sagovornica dadaje da su Zakonom o energetici (usvojen 2004), proizvođači energije koji koriste kombinovano-kogenerativna postrojenja dobili status povlašćenih proizvođača, i po tom osnovu imaju određene prednosti u odnosu na ostale.
– Pored hidroelektrana koje su od velike važnosti za elektroenergetski sektor Srbije, jer omogućavaju sigurnost sistema, prioritet bi trebalo dati i proizvodnji električne i toplotne energije iz ogenerativnih postrojenja koja treba da budu koncentrisana pored velikih gradova, gde je i najveća potrošnja električne energije – tvrdi Zorana Mihajlović-Milanović.
Nabrajajući prednosti tih postrojenja ona ukazuje na niže investicione troškove (vreme povraćaja investicije je od dve do pet godina) u odnosu na izgradnju termoelektrana. Ova postrojenja omogućavaju i visok stepen iskorišćenosti energije (čak 90 odsto), pri proizvodnji električne i toplotne energije. Poređenja radi, stepen iskorišćenosti energije u velikim elektranama pri konvencionalnom načinu dobijanja električne energije kreće se oko 40 odsto. Tome treba dodati i smanjenje troškova prenosa i distribucije energije, s obzirom na to da se ova postrojenja instaliraju u blizini centara potrošnje, zatim povećavanje konkurencije između proizvođača električne energije, a smanjuje se i emisija štetnih gasova (prema nekim analizama emisija ugljen-dioksida niža je i do 50 odsto).
– Za razliku od nas, još 1974.godine Evropska komisija pokrenula je inicijativu da se pospeši proizvodnja energije iz kombinovanih ciklusa, imajući u vidu jasne ciljeve: sigurnost ponude, smanjenje uvozne zavisnosti, smanjenje stepena zagađenosti izazvane emisijom gasova. U periodu od 1994. do 2000. godine proizvodnja električne energije iz kogenerativnih postrojenja u EU porasla je u proseku za 60 odsto. Komisija Evropske unije donela je Strategiju razvoja kogeneracija, u nameri da duplira udeo proizvedene električne energije iz kogeneracije sa devet odsto (2000. godine) na 18 odsto u 2010. godini, što znači da će nivo instalisanih kapaciteta biti povećan za 10 odsto – tvrdi Zorana Mihajlović-Milanović.
Uz konstataciju da Srbija na tom planu kaska za Evropom, ona ističe da bi u strategiji razvoja energetike akcenat trebalo staviti na program promocije i razvoja kombinovanih postrojenja za proizvodnju električne i toplotne energije. „Treba utvrditi moguće lokacije za njihovu izgradnju. Nakon toga, javno i na osnovu jasnih kriterijuma treba krenuti u realizaciju tog posla. Sporadične priče o interesovanju potencijalnih investitora, ukazuju na činjenicu da nema jasne vizije i proklamovanog interesa da se u takve poduhvate krene. To nije dobro ni za investitore, ni za zemlju“, zaključuje Zorana Mihajlović-Milanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari