Neutemeljene tvrdnje Kneževića 1Foto: Medija centar

Prvo pitanje gospodina Kneževića odnosi se na pouzdanost prosečne zarade preduzetnika, odnosno zaposlenih kod njih.

Naime, podatak o 469.124 preduzetnika i zaposlenih radnika u preduzetničkim radnjama kojim barata gospodin Knežević je korektan, ali ga on upotrebljava na nestručan i metodološki nepravilan način, što oslikava nerazumevanje i nepoznavanje poreskog, radnog i računovodstvenog zakonodavstva Republike Srbije kao i statističke metodologije koja se primenjuje u RZS-u i statističkim institucijama EU u domenu statistike rada i troškova radne snage. U vezi sa tim ističemo sledeće:

1) Vlasnici preduzetničkih radnji tj. preduzetnici predstavljaju obveznike poreza na prihode od samostalne delatnosti koji ostvaruju zaradu u vidu neto prihoda ili preduzetničke dobiti odnosno paušalno utvrđenog prihoda od obavljanja privredne delatnosti u slučaju tzv. „paušalaca“. Oni se shodno tome ne mogu zbrajati sa licima koji ostvaruju zaradu iz radnog odnosa tj. radnicima budući da imaju drugačiji ekonomski i poreski status. Podaci o prosečnoj bruto i neto zaradi koje objavljuju RZS, Evrostat i sve evropske statističke institucije obuhvataju isključivo zarade radnika (empolyees) tj. lica u radnom odnosu, a ne prihode poslodavaca (employers).

2) Statistička regulativa ILO i Evrostata pravi jasnu razliku između vlasnika preduzeća (preduzetničkih radnji ili privrednih društava) i zaposlenih radnika. Preduzetnici i vlasnici privrednih društava kao poslodavci predstavljaju poseban kontingent radne snage, tzv. samozaposlena lica i ako bismo dosledno primenili logiku i metodologiju gospodina Kneževića onda bismo u obračun prosečne zarade zaposlenih radnika, pored preduzetničke dobiti preduzetnika, morali uključiti i vlasnike oko 125.000 privrednih društava i njihove „zarade“ tj. poslovnu dobit i dividende. To bi predstavljalo nedopustivo „mešanje“ vlasničkih i radnih dohodaka, tj. dohodaka poslodavaca i zaposlenih i dovelo do potpuno deformisane slike o visini zarade radnika tj. lica u radnom odnosu.

3) Podaci o prosečnoj bruto zaradi radnika se odnose isključivo na formalno zaposlene radnike, dok podatak koji navodi gospodin Knežević obuhvata i neformalnu zaposlenost. U obračun prosečne zarade ne obuhvata se, niti se mogu obuhvatiti primanja radnika koji nisu prijavljeni kao ni isplate radnicima „u naturi“ ili tzv. isplate zarada „na ruke“ pored one na koju poslodavac obračunava poreze i socijalne doprinose, tj. one koju prijavljuje Poreskoj upravi.

4) RZS koristi i može koristiti u svojim obračunima i procenama isključivo podatke prikupljene statističkim istraživanjima zasnovanim na propisanoj metodologiji i statističkoj regulativi kao i administrativne izvore podataka kao što je Poreska uprava. Neutemeljene procene i paušalne ocene samozvanih eksperata i poznavalaca, ma koliko neupućenim čitaocima i slušaocima delovale uverljive, ne mogu se smatrati zvaničnom statistikom niti pripadaju delokrugu rada nacionalnih statističkih institucija čija su istraživanja i publikovani statistički indikatori regulisani striktnim naučnim, međunarodno utvrđenim statističkim standardima i metodološkim principima. U vezi sa tim, treba istaći da misije i predstavnici Evrostata, ILO-a i MMF-a permanentno nadziru rad RZS-a, naročito u domenu statistike zarada i radne snage, i do sada je, zahvaljujući kontinuiranom i intenzivnom radu na evropskim integracijama, RZS dobijao samo pozitivne ocene u pogledu razvoja i primene evropskih statističkih metoda i prakse.

***

Druga dilema gospodina Kneževića odnosi se na Anketu o radnoj snazi.

Suprotno njegovoj tvrdnji, „obeshrabrena“ lica (lica koja žele, ali ne mogu da rade zbog školovanja, bolesti ili nesposobnosti, obaveznog društveno-korisnog rada ili ličnih razloga, kao i lica koja žele da rade, prihvatili bi posao ukoliko bi im bio ponuđen, ali se ne bave aktivnim traženjem posla), pripadaju kategoriji neaktivnih, a ne nezaposlenih lica. Definicija nezaposlenosti koju RZS koristi u skladu je sa standardima evropske zvanične statistike (Eurostat i Međunarodna organizacija rada), i kao takva primenjuje se i u zvaničnoj statistici SAD, opet suprotno neutemeljenoj tvrdnji gospodina Kneževića.

To ne znači da se broj „obeshrabrenih“ ne uzima u obzir prilikom procenjivanja stanja na tržištu rada. Podatke o broju „obeshrabrenih“ lica u Srbiji možete naći u kvartalnom saopštenju Ankete o radnoj snazi, na našem zvaničnom veb-sajtu www.stat.gov.rs.

***

Treće pitanje gospodina Kneževića odnosi se na neformalnu zaposlenost iz Ankete o radnoj snazi.

Konstatacija RZS-a, objavljena 14. decembra, da „broj neformalno zaposlenih poslednjih godina ne varira značajno, već se, u zavisnosti od sezone, kreće od 500.000 do 700.000“ znači da je variranje broja neformalno zaposlenih uobičajeno tokom godine, nekad u većem, nekad u manjem rasponu, u zavisnosti od sezone poljoprivrednih radova, s obzirom na to da dve trećine neformalne zaposlenosti čini zaposlenost u poljoprivrednim delatnostima. Takođe, doprinos takvih poslova bruto domaćem proizvodu nije značajan u poređenju sa doprinosom koji daje bitno povećanje registrovane/formalne zaposlenosti u istom periodu.

Autor je direktor Republičkog zavoda za statistiku

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari