Od ajfona do audija, industrija u rasulu zbog nestašice čipova 1Foto: EPA/AHMAD YUSNI

Najbolji meseci ove godine već su prošli saopštio je menadžment Forda pre nekoliko nedelja aludirajući na katastrofu koja čeka autoindustriju do kraja ove, a izvesno i sledeće godine zbog nedostatka poluprovodnika ili čipova.

Na sličnim mukama su i proizvođači pametnih telefona, recimo Epl je morao da odloži predstavljanje novog modela ajfona jer nije mogao da obezbedi čipove za proizvodnju telefona. Fabrika za fabrikom elektronike, automobila i svega u šta idu čipovi, a u današnjem svetu malo je proizvoda u koje se ne stavljaju silicijumske pločice sa bezbroj minijaturnih tranzistora, najavljuje zastoj.

Nestašica čipova prvo je bila posledica zastoja u proizvodnji zbog pandemije korone prošle godine, ali onda je čep nastao na strane tražnje. U dokolici izazvanoj zaključavanjem i ograničenim kretanjem ljudi širom sveta skočila je potražnja za elektronskim spravicama za zabavu, a nekolicina proizvođača našla se pretrpana porudžbinama.

A onda je usledila geopolitika.

Američke kompanije su najveći svetski prodavac poluprovodnika sa učešćem od 47 odsto. Međutim, u samoj Americi proizvodi se tek oko 18 odsto čipova. Infineon je nemačka kompanija i najveći snabdevač autoindustrije čipovima. Na ovom 35 milijardi dolara velikom tržištu drži respektabilnih 13 odsto. Međutim, Infineon nema proizvodnju samih čipova u Evropi, fabriku u Teksasu je pogodila poplava i nestanci struje, a najveći deo, kao i ostatak sveta, nabavlja iz Istočne Azije. Na krilima globalizacije haj tek kompanije iz razvijenih ekonomija okrenule su se dizajnu i istraživanju i razvoju, a fizičku proizvodnju tzv. „belih čipova“ ostavili su onima koji to rade najefikasnije i najjeftinije, Azijcima. Osim toga, poznati japanski koncept „just in time“ koji je obezbeđivao kresanje troškova skladištenja okrenuo se protiv njih i fabrike su se našle bez ikakvih zaliha.

Lideri najvećih i najrazvijenijih ekonomija, pre svega SAD, Evrope i Kine došli su u situaciju da ne mogu da urade ništa da obezbede svojim mezimcima ove važne komponente osim da zamole one koji ih prave da ih ubace preko reda. Tako je u januaru nemački ministar za ekonomske odnose i energiju pisao tajvanskoj ministarki trgovine sa molbom da pomogne da nemački proizvođači auomobila dođu do čipova.

Sličan poziv u ovu ostrvsku zemlju koju većina sveta formalno posmatra i dalje kao deo Kine, osim SAD koje su sigurne da je nezavisna, uputio je i ekonomski savetnik američkog predsednika. Razlog je što se treći proizvođač čipova na svetu TSMC nalazi upravo na Tajvanu. Prvi je američki Intel koji polako gubi trku u inovacijama, a drugi južnokorejski Samsung, ali problem je što su to i najveći korisnici čipova na svetu. Tajvan se tako našao u procepu između svetskih sila, budući da oko 30 odsto prodaje čipova odlazi u Kinu, a 60 odsto u SAD.

Kina je prošle godine sama proizvela svega šest odsto čipova koje je ugradila u svoje proizvode, SAD 12 odsto, a Evropa manje od 10 odsto.

Kao mnogo koji put u poslednjih nekoliko godina proradio je nacionalizam i protekcionizam u svetskoj ekonomskoj politici. Snabdevanje čipovima postaje geostrateško i pitanje nacionalne bezbednosti.

Kina je još 2014. godina krenula u osnivanje nacionalnog fonda kako bi pristigla svetske lidere u mikroelektronici i prošle godine je za to izdvojeno oko 150 milijardi dolara.

DŽo Bajden, američki predsednik, doneo je zakon kojim se između ostalog namerava obezbediti oko 50 milijardi dolara za istraživanje i razvoj i proizvodnju čipova u SAD. A poslednjih nekoliko dana formirana je Američka koalicija za poluprovodnike koje čine Epl, Majkrosoft, Alfabet (Gugl), Intel, Amazon koji će lobirati da Kongres dodeli tih 50 milijardi dolara što pre.

U studiji Udruženja industrije poluprovodnika i Boston konsalting grupe, po svoj prilici kao prvi instrument u lobiranju, navodi se da je 75 odsto svetske proizvodnje čipova u Istočnoj Aziji. Pored toga njihove projekcije pokazuju bi Kina do 2030. godine mogla dostići prvo mesto u proizvodnji čipova zahvaljujući subvencijama od 100 milijardi dolara. Koliko je trenutno SAD nekonkurentna pokazuju i podaci da je otvaranje fabrike čipova za 30 odsto skuplje u SAD nego u Koreji ili Tajvanu, a 40 do 70 odsto skuplje nego u Kini. Zaključak studije je da bi samo državnim subvencijama SAD mogle da povrate konkurentnost na ovom polju.

I Evropska unija je prepoznala da nema digitalnog suvereniteta bez sopstvene proizvodnje čipova i to najmanje 20 odsto. Za početak, EU planira da privuče u svoju koaliciju TSMC i Samsung kako bi što pre obezbedila proizvodnju čipova manjih od 10 nanometara. Za finansiranje ove strategije planiraju da izdvoje 30 milijardi evra. Međutim, proizvodnja čipova je skupa i ne tako brza.

Američki stručnjaci tvrde da ni Bajdenovih 50 milijardi dolara ne znači mnogo u ovoj industriji, s obzirom da samo TMSC planira da u naredne tri godine uloži 100 milijardi dolara u razvoj i osvoji proizvodnju čipova od dva nanometra. Dok se ne otvore novi kapaciteti poluprovodnika, kupci će verovatno morati da drže proizvodnju na stend baju sve do 2023. godine, tvrde stručnjaci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari