godišnje korišćenje i održavanje autoputa Horgoš-Požega, sa naglaskom na deo od Beograda do Požege. Mada je realistični deo buduće vlade Srbije (DS+G17 Plus) izgleda takvo razrešenje prilično željno očekivao. Mada u stranci G17 Plus postoji jak lobi za izgradnju ovog puta, prema kuloarskim pričama visoki predstavnici ove stranke ili su bili uzdržani kod poslednjih vladinih glasanja o ovom poslu, kojima su prisustvovali, ili su neki u šali pitali: A gde beše ta Požega? Ako je to tačno, bilo je u tom ponašanju i predizborne politike kao što je u odlučivanju o koncesiji bilo i predreferendumske procrnogorske srbijanske politike.

godišnje korišćenje i održavanje autoputa Horgoš-Požega, sa naglaskom na deo od Beograda do Požege. Mada je realistični deo buduće vlade Srbije (DS+G17 Plus) izgleda takvo razrešenje prilično željno očekivao. Mada u stranci G17 Plus postoji jak lobi za izgradnju ovog puta, prema kuloarskim pričama visoki predstavnici ove stranke ili su bili uzdržani kod poslednjih vladinih glasanja o ovom poslu, kojima su prisustvovali, ili su neki u šali pitali: A gde beše ta Požega? Ako je to tačno, bilo je u tom ponašanju i predizborne politike kao što je u odlučivanju o koncesiji bilo i predreferendumske procrnogorske srbijanske politike.
Mada se prvobitno procenjivalo da gradnja puta košta nešto više od 700 miliona evra, cifra je narasla na 1,3 milijarde. Garancija, koja bi bila aktivirana za slučaj odustajanja od posla, iznosi pet miliona evra. Mada su se u očekivanju postizbornih promena u srbijanskoj vladi kao nešto stali premišljati, teško je bilo pretpostaviti da će, dosad u Srbiji dokazano moćna špansko-austrijska firma ovoga posla odreći.
Odluka o gradnji puta Beograd-Požega doneta je 2005. godine kad država Strbija nije na računu imala više od milijardu slobodnih evra, a patriote u Vladi Srbije su još verovale da se odlazak Crne Gore iz zajedničke države da sprečiti.
Da odmah bude jasno, retko ko i danas spori potrebu gradnje toga puta. Jedini meni znani protivnici u stvari racionalizuju svoju ličnu netrpeljivost prema Velimiru Iliću, kome se ovaj pravac pripisuje u autorstvo. Pod smešnom sumnjom da ovom velikom investicijom, direktno na račun Bojana Kostreša (LSV) želi da učini svome „rodnom selu“ Čačku, kome čak i Užičani priznaju da je ozbiljan grad. U čemu je sada problem? U tome što za razliku od 2005. godine, Srbija ima para, a nema Crnu Goru za brata. A odnekud je pravo građanstva zadobila i informacija da su se Mađari i Hrvati godinama uzaludno zamlaćivali koncesijama, a onda uzeli kredit i kao ljudi izgradili put. Koji im treba, koliko i nama ovaj. Zato bi sada u Srbiji mnogi još jednom razmislili šta im je bolje: poluautoput ili autoput, kredit ili koncesija. Ali… što bi bi.
Zanimljivo je da su crnogorske novine (recimo, Monitor) u vreme raspisivanja ovog tendera, kao dela projekta Južni Jadran, spočitavale Srbiji da im nameće izgradnju puta koji im, za razliku od jadransko-jonske magistrale prema Albaniji i Grčkoj, nije prioritetan. A i Srbiji je savetovano da razmisli: da li joj je prioritet podizanje kvaliteta unutrašnje putne mreže, kao uslova i za podizanje ekonomskog razvoja i za njegovo narušeno regionalno uravnoteženje. Postoji li saobraćajna studija kao odgovor na ovo regionalno pitanje?
ZNAČENJE IZVOZA: Čovek ne može jasno da razluči šta je tu uticaj proste političke konkurencije, kojoj je put za Požegu samo žrtva, a šta posledica ođednom sagledane celishodnosti. Tek sada neki koji su do reči slobodno mogli da dođu i ranije, okolo pričaju kako se više ne može graditi čas tamo čas onamo, nego po nekoj strategiji i planu. Tačno. A u temelju odgovora na to strateško pitanje bi trebalo da stoji unutrašnji ekonomski razvoj i međunarodna povezanost. Stručnjaci će reći bolje, ali izgleda da je Srbija bolje povezana sa svetom nego sama sa sobom. Na samu pomisao da bi tender za Požegu mogao da propadne, iz Užica su kratko javili da bi to bila žalosna vest za narod celog tog kraja. Njima je svejedno kredit ili koncesija, poluautoput ili autoput, samo da se stanje na Ibarskoj magistrali popravi.
Mada bi, zbog ozbiljne konkurencije tranzitnim potencijalima Srbije kojom prete Koridor IV i jadransko-jonska magistrala, Koridoru X dala malu prednost, za direktorku naše Agencije za podsticanje izvoza i stranih investicija (SIEPA) Jasna Matić nema nikakve sumnje da je izgradnja puta zapravac Požega više nego opravdana. Jer, kaže ona, Zapadna Srbija je ekonomski živ kraj, gde je sektor malih i srednjih preduzeća uspeo da preživi ovu krizu i da bude uspešan i profitabilan i da sa tog aspekta njima treba omogućiti pristup međunarodnom tržištu, pa čak i Beogradu. Ali ni maline, kao dugo naš pojedinačno najvredniji izvozni proizvod, ne bi trebalo zaboraviti. To je kraj u kome se gaji voće koje mi jako puno izvozimo u svet i, nažalost, sada samo smrznuto, ali kad bi oni imali pouzdan autoput i način transporta moglo bi se raditi na tome da se izvozi daleko profitabilnije sveže voće. To vi sada ne možete jer kad se nešto desi na Ibarskoj magistrali svi stoje pet-šest sati i to je sve uzalud. Imali smo neke proizvođače, koji su pokušavali da izvoze čak u Englesku, čak se i isplati izvoziti sveže maline avionom, ali ako jednom zbog saobraćajne nesreće na Ibarskoj magistrali propustite avion, vama kupac otkazuje ugovor, jer njega ne interesuje da nekad ima, nekad nema, kaže Jasna Matić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari