Sveti Nikola bio je turski derviš koji je u srednjem veku putovao Evropom i delio poklone deci tvrdeći da je reinkarnacija Grka Svetog Nikole koji je propovedao u četvrtom veku. Tako je Sankt Niklaus, kako Nemci zovu dobrotvora uz novogodišnju jelku, postao centralna figura nemačkih božićnih običaja.

Sveti Nikola bio je turski derviš koji je u srednjem veku putovao Evropom i delio poklone deci tvrdeći da je reinkarnacija Grka Svetog Nikole koji je propovedao u četvrtom veku. Tako je Sankt Niklaus, kako Nemci zovu dobrotvora uz novogodišnju jelku, postao centralna figura nemačkih božićnih običaja. U sedamnaestom i osamnaestom veku, nemački emigranti, takozvani pensilvanijski Holanđani, preneli su ih u SAD, odakle su se kasnije proširili širom sveta kao marketinška ikona koka-kole. U 2006. godini Sveti Nikola je ponovo došao iz Nemačke s punom vrećom dobrih vesti o poslovnim ciklusima. Ifo poslovni indikatori, koji rastu od druge polovine 2005, dostigli su najviši nivo od nemačkog ujedinjenja. Nakon godina stagnacije, nemačka ekonomija počela je da raste, tako da je u 2006. ostvaren rast od oko 2,5 odsto. Procenjuje se da će u 2007. godini PDV porasti za tri procenta, dok će ekonomski rast ostati na nivou od oko dva odsto. Pokazatelji poslovne klime određuju se svakog meseca na osnovu upitnika u kome učestvuju predstavnici 7.000 firmi, pre svega iz proizvodnje, koji procenjuju trenutnu poslovnu situaciju i daju prognoze za narednih šest meseci. Ifo pokazatatelj se određuje već pola veka i, na osnovu istraživanja koje je sproveo Rojters, to je najuticajniji evropski poslovni indikator, koji nadilazi čak i zvanične indikatore EU.
Početkom 2006. kada je Ifo indikatorima predviđen ekonomski prevrat u vreme kada je nemački Federalni statistički zavod ukazivao na slabiji kvartalni rast GDP, neki komentatori su to dočekali sa rezervom. Ali kada je Zavod kasnije revidirao svoje podatke, postalo je jasno da su pokazatelji Ifo bili tačni. To je dobra vest ne samo za Nemačku, već i za Evropu u celini, budući da se poslovna klima u Nemačkoj odražava i na ostatak Evrope – njihovo glavno izvozno tržište. Tokom 2006. u evrozoni ekonomije su zabeležile rast od prosečnih 2,7 odsto, a u 2007. mogle bi rasti i 2,2 odsto. U svakom slučaju, postoji ključna razlika među tim ekonomijama. Nekima, zapravo, ide dobro, tako je, recimo, GDP Irske porastao 5,2 odsto, Finske – 5,8, a Španije – 3,7 odsto. Nasuprot tome, Portugal i Italija su trenutno na začelju Evrope sa stopom rasta od samo 1,5, odnosno 1,7 odsto u 2006. Pomalo iznenađujuće, ali Francuska prolazi kroz težak period s prosečnom stopom rasta od 2,1 odsto.
Uprkos ohrabrujućim vestima koje stižu iz Nemačke, bilo bi preterano nazvati nemački ekonomski razvoj motorom Evrope, budući da je rast sporiji nego u evro zoni. U svakom slučaju, s obzirom na to da je, izuzev Italije, Nemačka beležila najsporiji rast u EU (u periodu od 1995. do 2005), napredak najveće evropske ekonomije donosi olakšanje. Dok ekonomija SAD počinje da stagnira, čini se da je preko Atlantika biznisu konačno krenulo nabolje. Kada je reč o izvozu on je u 2005. porastao za 6,9 odsto, a u 2006. godini rast je iznosio 11,2 odsto. Ali, s obzirom na povećano korišćenje kapaciteta izvozne industrije, kao i na povećane zahteve za investicijama zahvaljujući uobičajenom toku kapitala, zahtevi za domaćim investicijama takođe rastu. Godišnje investicije u opremu porasle su 7,7 odsto u 2006, dok su sveukupne investicije, uključujući i građevinarstvo porasle pet odsto. Iako su neto nemačke investicije među najnižim u razvijenom svetu, dodatne investicije za sobom povlače više radnih mesta u građevinarstvu i industriji mašina, što prati povećana zaposlenost na svim mestima na kojima dolazi do investicija. Nažalost, pokretanje poslovnog kruga ne može biti uzeto kao znak strukturalnog poboljšanja nemačke ekonomije. Od 1970, nemački poslovni ciklus je iznenađujuće pravilan: pad u prvoj polovini svake decenije nakon kojeg sledi rast u drugoj polovini. Pri čemu je nezaposlenost uvek dostizala najniži nivo na kraju decenije, ili godinu dana kasnije, što je bilo praćeno cikličnim investiranjem u opremu i školskim primerom modela multiplicirane ubrzanosti.
Isuviše je rano spekulisati da li će Nemačka biti u mogućnosti da razbije taj model i ukine trend. Uprkos bumu i raznim programima koji stimulišu zapošljavanje sa skraćenim radnim vremenim, nezaposlenost je u apsolutnim brojkama bila oko 4,5 miliona (2006) i biće 4,1 milion (u 2007), u poređenju s prošlom najnižom tačkom u 2000. kada je iznosila 3,9 miliona. Nemački ekonomski rast će morati biti izbliza praćen i u čitavoj narednoj deceniji kako bi se mogao prosuditi potencijal za strukturno prekidanje trenda. U svakom slučaju mnogo je razloga za verovanje da će se rast nemačke ekonomije nastaviti. Uz malo sreće, dobra vremena za Nemačku, i za Evropu u celini, mogla bi potrajati do kraja decenije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari