Srbija na trećini dohotka Zapadne Evrope 1Foto: Fonet / Nenad Đorđević

Ekonomski program koji Srbija trenutno sprovodi uz podršku MMF-a je premašio očekivanja u pogledu rasta, investicija, zaposlenosti i fiskalnog prilagođavanja.

Ipak, održivost ovih poboljšanja će zavisiti od uspešnog okončanja programa strukturnih reformi koji je od presudne važnosti za transformaciju Srbije u savremenu tržišnu privredu, spremnu da se uspešno nadmeće u okviru EU.

Pogledajmo ukratko dosadašnja dostignuća. Na početku programa, početkom 2015. godine, Srbija se nalazila u veoma teškoj situaciji. Rast je u proteklih pet godina iznosio u proseku samo 0,3 procenta. Fiskalni deficit je dostigao skoro sedam procenata BDP-a, javni dug je bio na putanji vrtoglavog rasta i gomilali su se rizici u bankarskom sektoru. Ipak, za samo dve godine se makroekonomska situacija potpuno promenila. Rast je prošle godine iznosio skoro tri procenta, budžetski deficit 1,4 procenta BDP-a i dug je u padu. Takođe, nezaposlenost beleži nagli pad, kao i nivo problematičnih kredita u bankama. To je, po svim standardima, veliki preokret makroekonomskih rezultata.

Ipak, Srbija još ima puno toga da uradi da bi obezbedila da se ovaj uspeh nastavi. Prihodi stanovništva u Srbiji su još uvek veoma niski po zapadnoevropskim standardima i javni dug je još uvek visok. Što je još bitnije, privreda je još uvek preopterećena neefikasnim javnim sektorom, uz premalo oslanjanja na produktivni privatni sektor. Jedini način da prihodi stanovništva u Srbiji rastu na održiv način je da se podigne produktivnost. To bi zahtevalo uklanjanje prepreka za investicije i razvoj privatnog sektora, podršku visokoobrazovanoj i produktivnoj radnoj snazi i smanjenje neefikasnosti u javnom sektoru. To je u središtu vladinog programa. Ipak, puno važnih poslova treba da se odradi u ovim oblastima:

* Jačanje institucionalnih okvira da bi se obezbedila makroekonomska stabilnost, uz nastavak oprezne monetarne politike i fiskalnih ograničenja.

* Poboljšanje poslovnog okruženja radi privlačenja novih investicija putem pravne, regulatorne i administrativne reforme i dalja borba protiv sive ekonomije.

* Reformisanje državnih finansijskih institucija kako bi se poboljšala efikasnost i izbegli fiskalni rizici. Rešavanje pitanja državnih preduzeća koji prave gubitke – naročito u sektorima energetike i rudarstva – koja i dalje odvlače resurse i predstavljaju fiskalne rizike.

* Unapređenje infrastrukture u Srbiji, što će zahtevati bolju identifikaciju, ocenu i koordinaciju javnih investicionih projekata.

* Preusmeravanje budžetske potrošnje ka produktivnijim upotrebama, uključujući investicije i izgradnju modernog sistema socijalne zaštite. To treba da bude podržano reformom državne uprave u oblastima kao što su zdravstvo i prosveta, da bi se poboljšao kvalitet uz smanjenje troškova javnih usluga, kao i reformom plata u javnom sektoru i penzija da bi se rešilo pitanje nejednakosti, uz istovremeno dalje držanje udela potrošnje u BDP-u pod kontrolom.

Ukoliko se realizuju, ove reforme će dovesti do konkurentnije i dinamičnije ekonomije, u kojoj bi rasli prihodi svih. Ali to ne znači da su reforme lake. Interesne grupe koje profitiraju od statusa kvo će se svakako protiviti reformama. Međutim, novija istorija transformacije u centralnoj i istočnoj Evropi jasno pokazuje da su zemlje koje su bile u stanju da brzo prevaziđu te prepreke beležile najbrži rast i brzo hvatale korak sa razvijenijim zemljama. Centralna Evropa i baltičke zemlje su sada na nivou od dve trećine dohotka Zapadne Evrope, u poređenju sa oko jednom trećinom u slučaju Srbije. Srbiji ne nedostaje ljudski kapital da bi mogla da dođe do te pozicije. Sve se svodi na to da se uspostave dobra organizacija i podsticaji da bi ljudi ostvarili svoj potencijal. Dosadašnji rezultati programa su odlični i uveren sam da će to pomoći da se obezbedi neophodna politička i opšta podrška za reforme koje predstoje.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari