Tadić o Geoksu: Vučić ne ume da očuva ni ono što prisvoji 1foto FoNet/Aleksandar Barda

Politika, prevrtljiva kakva jeste, svako malo natera političare da uskaču sebi u usta i prave salto mortale u odnosu na svoje nekadašnje stavove i izjave.

To je slučaj i sa investicijom u fabriku obuće u Vranju italijanskog proizvođača Geoks oko koje su se političke partije pre devet godina otimale, a sada, kada najavljuje odlazak iz zemlje, nekako bi da „zasluge“ za to da pripišu protivnicima.

Tako se juče predsednik Srbije Aleksandar Vučić, govoreći u Skoplju o odlasku Geoksa iz Vranja, setio Demokratske stranke i nekadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića.

„Ljudi iz DS su se hvalili da su ih doveli, mada je aktuelna vlast platila sve. Ovo neće biti jedini slučaj, već će ih biti još, a sve kada je reč o investitorima koje su prethodne vlasti dogovorile. Nećemo ostaviti Vranje na cedilu i uradićemo sve što možemo da ima posla i to sa većim primanjima. Dovešćemo turskog investitora i to je, u moru loših vesti, dobra vest. Najviše pogađa licemerje gde se neki hvale ovime i likuju. Boris Tadić se hvalio ovom investicijom, i ja bih, ali mi smo platili posle sve. Naći ćemo način da obezbedimo Vranjancima bolji život“, poručio je Vučić. Takođe je u tabloidima bliskim vlastima juče osvanulo pisanje kako Tadić sada pere ruke, a pre devet godina se hvalio dovođenjem italijanskog investitora.

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić za Danas kaže da „sada kada Geoks odlazi režimski mediji objavljuju kako sam se ja „hvalio“ dovođenjem te investicije“.

„A kada je Vučić otvarao fabriku 2016. godine onda je to predstavljano kao zasluga njegove vlade i zaustavljanje propadanja juga Srbije za koje je optužio bivšu vlast. I tada sam ukazivao na to da Vučić obmanjuje javnost i kiti se tuđem perjem, hvaleći se investicijama i projektima sa kojima njegova vlast nema ništa“, stoji u pisanom odgovoru Tadića.

On dodaje da je neverovatno da „ne umeju da očuvaju ni to što prisvoje“.

„Pa tako ugrožavaju ostanak Fijata u Srbiji i urušavaju im se potporni zidovi na auto-putu, dok svečano otvaraju metar po metar puteva sa kojima nemaju ništa, kako bi u javnosti predstavili da se stalno nešto otvara i radi i da je stiglo „zlatno doba“. Što te 2016. kada je onako gromoglasno otvarao fabriku nije rekao da je to investicija koju smo mi doveli, nego to govori sada kada Geoks odlazi? A sada kada su laži ogoljene kaže „To je Tadić doveo i neću da ga napadam jer bih uradio isto“. I ovde vidimo uobičajeno licemerje ovog režima dok Vučić govori da „neće da me napada“, njegovi mediji me orkestrirano danima napadaju za isti taj Geoks. Baš kao što je i te 2016. otvarajući Geoks napadao bivšu vlast za propadanje juga, a otvaranje Geoksa predstavljao kao uspeh njegove vlasti“, tvrdi Tadić dodajući da su za vreme ove vlasti potpuno urušena prava radnika.

On dodaje da se nijedan investitor ne može osećati sigurnim u državi u kojoj se vlast povezuje sa najmonstruoznijim kriminalom i zločinima, „pa čak ni ako ta vlast potpuno obespravi radnika i dalje velike subvencije“.

Zaista, u oktobru 2012. godine, nakon potpisivanja ugovora između Vlade Srbije i Geoksa, došlo je do malog obračuna saopštenjima vranjanskih političkih partija.

„Demokratska stranka pozdravlja dolazak kompanije ‘Geoks’ u Vranje, smatrajući to isključivo svojom zaslugom. Neposredno pre izbora, saopštio sam javno na sednici Skupštine grada, direktno prenošene na kanalu Radio televizije Vranje, da smo dogovorili da ova velika međunarodna kompanija dođe u Vranje. Toga dana su u Nišu predsednik Demokratske stranke Boris Tadić i premijer Srbije Mirko Cvetković dogovorili sa Marijom Polegatom, vlasnikom ‘Geoksa’, da se fabrika otvori u Vranju“, navedeno je u tadašnjem saopštenju gradskog odbora DS-a.

Međutim ekspresno je stigao odgovor gradskih vlasti iz redova Srpske napredne stranke.

„Zasluga ni u kom slučaju ne pripada ovoj političkoj opciji. U najmanju ruku smešno i istovremeno tužno zvuči ova konstatacija, i liči na onu narodnu „mnogo hteli, mnogo započeli“. A da u Vranje dovedu nekog ozbiljnog investitora kadrovi Demokratske stranke nisu mogli, jer su se bavili sobom, optuživali koalicione partnere, održavali partijske kružoke na radnom mestu, ljude delili po stranačkoj pripadnosti. U toj svojoj samozaljubljenosti ozbiljno i odgovorno rukovođenje gradom ostalo je u domenu prepiske i slanja zahteva, i nekoliko susreta sa zvaničnicima, ali više od toga nisu mogli“, poručila je tadašnja vranjanska vlast.

Ono što je jasno i crno na belo je da je 8. oktobra 2012. godine ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić ispred Vlade Srbije potpisao ugovor sa predsednikom Geoksa Mariom Moretijem i to u prisustvu premijera Ivice Dačića.

Da podsetimo, u julu 2012. godine nakon parlamentarnih izbora nova vlada je položila zakletvu u skupštini pred poslanicima koje su većinski činili članovi Srpske napredne stranke, a prvi potpredsednik te vlade bio je Aleksandar Vučić.

Godinu i po dana kasnije, u martu 2014. godine položen je kamen temeljac ove fabrike u Vranju i to od strane predsednika Vlade Ivice Dačića. Samo dva, tri dana pre toga Vučić je u obilasku južne Srbije između ostalih svratio i da obiđe buduću fabriku italijanskog proizvođača moderne obuće.

Konačno krajem januara 2016. godine vrpcu na otvaranju fabrike presekao je niko drugi do tadašnji predsednik Vlade Aleksandar Vučić. Otvaranju fabrike prisustvovali su i potpredsednik Vlade Ivica Dačić, ministar finansija Dušan Vujović, ministar privrede Željko Sertić, kao i mnogi drugi lokalni funkcioneri, dok je ispred fabrike okupljena masa sa zastavama Srbije i Srpske napredne stranke, slala poruke podrške svom predsedniku.

Tada je premijer Vučić rekao i da je Geoksu data ne samo direktna subvencija od 11,25 miliona evra, odnosno 9.000 evra po radniku već, kada se sabere milion evra za nivelaciju zemljišta i ostalo uređenje parcele na kojoj je fabrika, skoro 15 miliona evra. Zanimljivo je i da je prošle godine uz 68 miliona dinara koliko je dobila na ime subvencija, ova fabrika dobila i 29 miliona dinara pomoći za pogođene kovidom.

Ekonomista Mlađen Kovačević ističe da je tada bila teška situacija sa nezaposlenošću, ali i da država nije imala kriterijume kod dodele subvencija.

„Zato je prihvatala i neka nelogična rešenja kao što je ovo sa Geoksom. Verovalo se da će takve firme biti korektne, da će vremenom prihvatiti da rade i bez subvencija. Ali i je Srbija pokazivala veliku spremnost da privuče investitore. Bilo je važno da se kaže da je došla ona ili ova fabrika, a manje se vodilo računa koliko će to da nas košta“, ocenio je Kovačević.

Konsultant za strane investicije Milan Kovačević ocenjuje da ako su naplaćeni porezi manji od datih subvencija ispada da je bolje bilo da smo ljudima davali pare umesto što smo ih dali investitoru.

„Ako smo manje dobili nego što smo dali, treba jasno reći da bolje da nismo u tim aranžmanima nismo učestvovali. Može se lako dogoditi da se i druge krupne investicije pokažu takvima. Nemamo vidljive računice gde smo šta dali, a gde dobili. Tome služe studije izvodljivosti projekata, da se predvide koliki će biti prihodi i ako se ne isplati, u takve aranžmane ne bi trebalo ulaziti“, smatra Kovačević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari