Spoljni dug Srbije, u odnosu na bruto domaći proizvod, nije veliki, naročito u odnosu na zemlje u okruženju. Tako je, recimo, u Hrvatskoj udeo duga u BDP 90 odsto, u Bugarskoj 82 odsto, a Mađarskoj 94 odsto, u Rumunija 34 odsto, u Makedoniji 40 odsto, a u BIH 54 odsto. Treba takođe podsetiti da se pored ovog osnovnog kriterijuma za određivanje nivoa zaduženosti zemlje, koristi i dopunski, koji podrazumeva odnos spoljnog duga i izvoza.

Spoljni dug Srbije, u odnosu na bruto domaći proizvod, nije veliki, naročito u odnosu na zemlje u okruženju. Tako je, recimo, u Hrvatskoj udeo duga u BDP 90 odsto, u Bugarskoj 82 odsto, a Mađarskoj 94 odsto, u Rumunija 34 odsto, u Makedoniji 40 odsto, a u BIH 54 odsto. Treba takođe podsetiti da se pored ovog osnovnog kriterijuma za određivanje nivoa zaduženosti zemlje, koristi i dopunski, koji podrazumeva odnos spoljnog duga i izvoza. Po tom kriterijumu Srbija se, sa 218 odsto učešća duga u odnosu na pomenutu grupu zemalja, najlošije kotira (Hrvatska 170 odsto, Bosna 150 odsto) i svrstava se u grupu prezaduženih zemalja. Ali, radi dobijanja prave slike o zaduženosti Srbije, treba ukazati i na eventualni privid rasta BDP kao posledicu precenjenog dinara. Jer, kada raste BDP u dinarima, koji inače apresira prema evru, i kada se BDP izražava u evrima, onda normalno dobijamo mnogo viši nivo rasta bruto domaćeg proizvoda. Ali, kada u tako uvećanom BDP odredimo udeo duga, dobijamo mnogo manji nivo tog udela. Što, drugim rečima, znači da bi učešće duga Srbije od 62,2 odsto u BDP trebalo korigovati naviše, za efekat precenjenosti dinara prema evru – kaže za Danas Pavle Petrović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Visok deficit tekućeg plaćanja

Srbija se u ovom trenutku može pohvaliti dobrom likvidnošću, jer se krajem juna odnos kratkoročnog duga prema deviznim rezervama zemlje kretao oko 10 odsto. Kod Bugara, Mađara i Hrvata taj odnos je mnogo lošiji i kreće se od 70 do 90 odsto. Međutim, Srbija se permanentno suočava sa problemom visokog deficita tekućeg plaćanja, koji je ekstremno visok i iznosi 18 odsto BDP. Iz okruženja samo još Bugarska ima tako visok deficit. Ali, ono što nije dobro jeste to što je NBS intervenisala sa 310 miliona evra iz deviznih rezervi, kako bi pokrila trgovinski deficit koji je dostigao 22 odsto BDP. To odlivanje deviznih rezervi može da dovede do kratkoročnog problema otplate duga i da izazove finansijsku kratkoročnu krizu na tom planu – upozorava Pavle Petrović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Prema oceni našeg sagovornika, ohrabruje struktura spoljnog duga, s obzirom na to da dve trećine čini privatni, a jedna trećina državni, javni dug. Taj odnos privatnog i javnog duga relativno je dobar, ali tu je, smatra Petrović, važno da privatan dug predstavlja ugovorni odnos dve privatne strane, koje su vodile računa o rizicima. Jer, nedavna praksa iz SAD, pokazala je da privatni dug može postati državni problem, u trenutku kad dužnik može da izmiruje obaveze.
– Unutar srpskog privatnog duga, 50 odsto ili devet milijardi evra, čini dug preduzeća. Taj podatak može da hrabri, jer predstavlja ulaganje u proizvodnju, što je bilo i evidentirano kroz privredni rast zemlje, koji je zabeležen u prvom kvartalu ove godine. Nekako se sa tim zaduživanjem preduzeća odvijao i proces razduživanja naših banaka prema inostranstvu, jer je NBS uvela meru visoke obavezne rezerve na spoljno zaduživanje banaka, kako bi sprečila preveliki dotok kapitala i tako obuzdala tražnju, a time i inflaciju. Ali, kad nešto sprečavate, uvek se nađe prečica, pa su se tako preduzeća direktno zaduživala u inostranstvu, uz posredstvo domaćih banaka, koje su i garancija za ceo posao – naglašava Petrović.
Milan Kovačević, savetnik za strana ulaganja, ističe da ne razume zašto se nadležni u našoj zemlji drže nomenklature MMF, po kojoj je Srbija sa 18,6 milijardi evra srednje zadužena zemlja, i to ističu kao dobar rezultat, ne vodeći pri tom računa kako ćemo da finansiramo taj dug.
– Naš dug brzo raste, a posledica tog naglog zaduživanja jeste pad deviznih rezervi sa 10,9 na 9,7 milijardi evra. To ukazuje da više ne možemo da bilansom kapitala finansiramo narasli deficit u tekućem bilansu, nego moramo da zahvatamo u devizne rezerve i da ih smanjujemo. To je opasan stadijum, jer se devizne rezerve relativno brzo mogu potrošiti. Zato bi Srbija trebalo da se pozabavi održivom projekcijom bilansa plaćanja u celini, a ne da se parcijalno priča nekada o rezervama, nekada o dugu, nekada o strukturi duga – kaže Kovačević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari