Iako kontrolu na tržištu obavljaju 34 razne inspekcije razvrstane u ukupno 14 ministarstava, srpski potrošači nemaju poverenja u bezbednost i ispravnost proizvoda koji im se nude. Haosu koji muči srpskog potrošača doprinosi i činjenica da stanje proizvoda na tržištu i u toku proizvodnje reguliše više od hiljadu raznih zakona, propisa, uredbi i pravilnika. U toj šumi zakonskih i podzakonskih akata ne snalaze se više ni proizvođači, a sudeći po brojnim aferama sa problematičnim proizvodima, ni inspekcije.


I poslednja ujdurma sa sokovima na čijim je deklaracijama navedeno da sadrže znatno viši procenat voća nego što su to analize potvrdile, pokazala je koliko su kontrole u maloprodaji neefikasne, a inspekcijske službe neorganizovane. Umesto institucija, na neispravne deklaracije odreagovale su najpre asocijacije potrošača, u čijoj moći je jedino da upute zahteve i obaveste nadležne da su naišle na neispravan proizvod. Ali, za inspekcije ta informacija nije obavezujuća, iako je u ovom slučaju Ministarstvo poljoprivrede obećalo da će od ponedeljka krenuti u kontrolu. Istina, obećanje je stiglo nekoliko dana nakon što je Danas zatražio odgovor da li će reagovati, a čitavih deset dana posle dopisa kojim ih je Nacionalna asocijacija potrošača obavestila o neispravnim deklaracijama.

Iako je ovo „samo“ još jedan slučaj obmanjivanja potrošača, bilo je za očekivati da će nadzor nad proizvodnjom sokova biti sistematičniji, jer su istovetni rezultati dobijeni i pre tri godine. Takođe, verovalo se i da su ministarstva posle afere sa aflatoksinom izvukli pouke i da će rad inspekcija posle toga učiniti znatno odgovornijim. Ništa od toga, međutim, nije se desilo. Zato udruženja potrošača sve glasnije traže reformu sistema nadzora, a najubedljiviji je predlog da se formira jedinstveni inspektorat. Za građane, to bi značilo da ukoliko žele da prijave neku nepravilnost, ne moraju da okreću mnoštvo telefona kako bi prvo utvrdili koja je inspekcija nadležna, a potom i kakva je procedura za prijavu. Izbegle bi se i česte situacije u kojima niko nije nadležan, pa se ljudi šetaju od jednog do drugog inspektora sve dok ne izgube volju da prijave ono što ih muči.

Prema rečima Petra Bogosavljevića iz Pokreta potrošača, objedinjavanjem inspekcija bi se uz to postigla i racionalizacija u privredi.

– Najpre, sprečili bi se konflikti interesa, jer bi inspekcije bile nezavisne od ministarstava i nepristrasne. Drugo, obezbedila bi se koordinacija rada, jer se ovako često ne zna gde počinje nadležnost jedne a gde završava nadležnost druge inspekcije. Umesto da nekoliko inspekcija dolazi u iste trgovine ili firme, kontrola bi se završavala jednom posetom. Imali smo česte žalbe trgovaca da ne mogu da opsluže silne inspekcije koje im dolaze, a sa druge strane, ima objekata gde ni jedna inspekcija godinama nije zalazila – kaže za Danas Bogosavljević.

On dodaje da je zaštita potrošača neuporedivo efikasnija u zemljama gde je uveden jedinstven inspektorat, ali podseća i da je rad takve institucije potrebno urediti savremenom regulativom. To podržava i drugo udruženje, Nacionalna organizacija potrošača koja takođe ukazuje i na preklapanje nadležnosti i na neefikasnost nadzora.

Da promene nisu samo hir organizacija koje se bave zaštitom potrošača, potvrđuje i istraživanje koje je prošle godine sproveo USAID. U izveštaju koji je ta organizacija podnela, navodi se da sadašnji sistem ima razuđenu organizaciju kojoj, uz to nedostaje koordinacija, a konačan „ceh“ plaćaju i oni koje kontrolišu i građani u čije ime se to čini.

„Aktivnosti inspektora na?češće nisu uređene jasno definisanim procedurama. Nadležnosti različitih inspekcija se preklapaju i kontrolišu se iste stvari, i to često uz neujednačeno tumačenje propisa. Ne posto?i delotvoran mehanizam za ulaganje pritužbi na rad inspektora, a privredni subjekti nema?u pristup propisima na osnovu kojih inspekcije sprovode nadzor, odnosno propisima čija se primena kontroliše. Zajednička ocena rukovodilaca inspekci?skih organa, privrednika i stručnjaka je da su važeće odredbe Zakona o državno? upravi koje se primenjuju na inspekcijski nadzor zastarele i neprilagođene potrebama moderne javne uprave“ navodi se u izveštaju USAID-a i zaključuje da treba doneti novi, jedinstveni, reformski zakon o inspekcijama.

A ima i korupcije

U anketi koju je USAID sproveo prošle godine 69 odsto privrednika istaklo je negativan efekat koji na njihovo poslovanje ima način rada inspekcija. Oni tvrde da im razne kontrole dolaze u proseku oko četiri puta godišnje, na šta poslovodstvo potroši oko 35 radih sati. Više od polovine ispitanika ukazalo je na odsustvo efikasnog mehanizma za žalbe na rad inspekcija, neadekvatnost propisa koji uređuju inspekcijski nadzor, odsustvo koordinacije i preklapanje u nadležnostima i kontrolama između različitih inspekcija dok je njih 36 odsto skrenulo pažnju na problem korupcije u inspekciji.

Još na počeku

Zakon o državnoj upravi, usvojen još 2005. predviđao je da se rad inspekcija uredi posebnim zakonom. Dok se to ne učini, primenjuju se odredbe Zakona o državnoj upravi iz 1992. koji je ostao na snazi samo u delu koji se odnosi na rad inspekcija. U Ministarstvu trgovine, kažu da je otpočeo rad na novom zakonu o generalnom inspektoratu koji bi objedinio funkcije svih inspekcija. Za izradu tog akta nadležno je Ministarstvo pravde i državne uprave, koje je za sada samo oformilo radnu grupu, dok je nepoznato koji su osnovni postulati prihvaćeni za novu regulativu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari